Jedinstvo je javno, različitosti skrivene

Džaferovićev izbor, rasplet koji otvara nove zaplete Konvencija SDA, na kojoj je izabran stranački oktobarski kandidat za Predsjedništvo BiH, kratko je trajala, odabrani je gubitnika porazio za 17 glasova, a obećanja izgovorena u sali odmah su zaboravlje

Dani - - Sda Demokratija - Piše: SAŠA RUKAVINA

Čisto hipotetički: voljom birača u oktobru dužnosti u Predsjedništvu BiH preuzmu SNSD-ov predsjednik Milorad Dodik, HDZ-ov Dragan Čović (ili bilo koji i čiji drugi kandidat u ovoj fotelji) i SDA-ov potpredsjednik Šefik Džaferović. Hoće li se na prvoj sjednici novog saziva državnog vrha esenesdeovac dići i izaći iz kancelarije kao što danas to rade državni poslanici te stranke svaki put kad Džaferović treba voditi sjednicu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH?

Dobro, to jeste hipotetička situacija, posebno ako Milorad Dodik ostane dosljedan svom stavu da njega, ako pobijedi, ne zanima ni Predsjedništvo ni koga će sebi izabrati druga dva naroda. A ni u državnom Parlamentu esenesdeovci nisu baš toliko dosljedni u zahtjevu da Džaferović odstupi iz parlamentarnog vrha zbog svoje ratne uloge. Jer, nadležni kažu da u tome šta je kandidat SDA radio tokom agresije na BiH nema ništa sporno, pa je onda SNSD-ov igrokaz tek jedan od alata za pokušaj blokade državnog parlamenta.

Važno je ne odustati

Ovom se hipotetikom SDA nije bavila birajući svog oktobarskog kandidata za Predsjedništvo BiH. Naprosto, previsoka je to politika bila za doba stranačkih igri i igrica. Toliko zabavnih da su bukvalno sve do proglašenja rezultata tajnog glasanja na stranačkoj Konvenciji 26. maja na kladionicama dobro kotirali i Denis Zvizdić i Sebija Izetbegović, stranački čimbenici koji su se već bili povukli iz te utrke. Zvizdić polovinom maja kad je stranačko Predsjedništvo odlučilo da se kandidat na konvenciji ipak bira tajnim glasanjem, a ne aklamacijom, Izetbegovićeva tri dana prije Konvencije kad je postalo jasno da je vrag odnio šalu i da bi mogla ozbiljno proći...

Rasplet te priče znamo: uz Džaferovića je na konvencijskom listiću bio samo stranački potpredsjednik Safet Softić. Hajde da konstataciju trećeg stranačkog potpredsjednika, federalnog

Čak ni cinici nisu trošili vrijeme na paralele sa onom čuvenom raznih titića ”i poslije Tita Tito”

ministra Edina Ramića da su “u utrci za članove Predsjedništva BiH ostali samo oni koji svoje stolice ne daju nikome i nizašta”, shvatimo tek kao trenutak cinizma, da ozbiljno doživimo tumačenje predsjednika SDA Bakira Izetbegovića da “stranci trebaju ljudi koji neće odustati” i da onda Džaferovićev izbor prihvatimo kao kontinuitet SDA-ove politike, organizacije, ambicija i jedinstva.

Sam Džaferović je to, uostalom, najavio obećavši da sa Izetbegovićevog puta neće skretati. Postat će, rekao je u pobjedničkom govoru na Konvenciji, član Predsjedništva BiH jer je “SDA jedan ozbiljan tim te jedna ozbiljna i organizirana politička stranka”.

“Na čelu tog tima je naš predsjednik Bakir Izetbegović i on, budući da se po Ustavu BiH ne može ovaj put kandidirati na ovu funkciju, i dalje će ostati šef tog tima i ja poštujem taj tim i poštujem ono što je do sada radio i radi predsjednik Bakir Izetbegović”, izjavio je Džaferović.

Čak ni cinici nisu trošili vrijeme na paralele sa onom čuvenom raznih titića ”i poslije Tita Tito”. Jer, na Balkanu je, kako je za Oslobođenje prokomentarisao kolega Emir Habul, “moda da se iskazuje velika lojalnost šefovima, ali to nije Džaferovićeva politička platforma i iz toga ne treba izvlačiti dublje zaključke”. A Džaferovićeva politička platforma je, kako on tvrdi, platforma SDA. Naravno da on odbacuje i odbacivaće konstrukcije tipa “politički vazal dinastije Izetbegović” koju je upotrijebio analitičar Ibrahim Prohić, ali i njemu se teško odbraniti od konstatacije da rad članova Predsjedništva BiH potpuno zavisi od naloga stranačkih šefova.

Svetost tajne

To je teza koja se, u slučaju SDA, provlači od trenutka kad je stranka prvi put zvanično spomenula Zvizdića kao kandidata. O toj bi se tezi dalo ozbiljno razmišljati, međutim, u slučaju SDA, zanimljiv je njen drugi dio. Onaj o borbi za stranku.

U taj kontekst mnogi smještaju sva ona SDA-ova pucanja u protekle dvije, tri godine, od raspada Kluba poslanika u državnom Parlamentu, čiji je rezultat Nezavisni blok Senada Šepića, Sadika Ahmetovića i Salka Sokolovića, preko ovogodišnjih razlaza sa Elmedinom Konakovićem i Mirsadom

Kukićem. Mnogi zamjeraju Adilu Osmanoviću, kojeg smatraju “zadnjim javnim tihićevcem u SDA” što je još uvijek u stranci i što je dozvolio da se poprilično mrljavo završi skandal sa batinama koje je dobio u stranačkoj podružnici u Srebrenici.

Sve je to tumačeno kao bitka za osvajanje SDA na stranačkom kongresu koji se očekuje u proljeće iduće godine, odnosno za uklanjanje svih mogućih Izetbegovićevih protivkandidata za mjesto predsjednika stranke. Zašto je bitno vladati strankom, i nije neko pitanje: rad članova

Predsjedništva BiH zavisi... čak je i najmanje važna konstatacija. Puno su važnije kontrole koje stranke imaju nad tokovima javnog novca u državi. Ovo i ne treba posebno objašnjavati da bi se shvatilo o čemu se radi, dovoljno je već i ovlaš proći kroz dosadašnji tok suđenja bivšem generalnom sekretaru SDA Amiru Zukiću.

Ozbiljnije vijesti koje su nagovještavale da se izbor SDA-ovog kandidata za Predsjedništvo BiH u suštini svodi na obezbjeđivanje Izetbegovićeve stranačke pozicije, počele su pristizati negdje početkom maja, kada su počele curiti i informacije da “sa terena” najveća podrška za kandidaturu stiže Denisu Zvizdiću. Iako se o Sebiji Izetbegović kao potencijalnom kandidatu tad govorilo već skoro godinu, i ona i muž joj tu su mogućnost vrlo precizno odbacivali. Sve dok...

Sve dok u tom unutarstranačkom kandidovanju, u trenutku kad je postalo jasno da bi Zvizdić mogao dobiti toliko nominacija da bi na konvenciji mogao biti izabran aklamacijom, jedna od Izetbegoviću najodanijih lokalnih organizacija nije prvi put zvanično predložila njegovu ženu. Lavina je krenula i mada je na koncu raspored nominacija bio očekivan (redom po broju Zvizdić, Džaferović, Softić, Izetbegovićeva), mada je pred odlučivanje u Predsjedništvu SDA i sam Izetbegović (još) govorio o aklamaciji, odluka da se ide na tajno glasanje bila je prilično jasna džaba vam broj nominacija.

Znaju oni koje to interesuje i gomile detalja, poprilično prljavih, ali nedokazanih i, pošteno, čak nedokazivih, poput onog da je Zvizdić čak išao u Istanbul turskom premijeru Binaliju Yildirimu da ga moli da urgira kod turskog sultana Tayyipa Erdogana da urgira kod Izetbegovića da... Pa je, kao, rezultat toga čvrsta odluka, ferman takoreći, da Zvizdić ide u Predsjedništvo BiH, a Izetbegovićeva da postane predsjednica SDA.

Ušutkali i Brku

Najljepše u svemu tome je što rasplet nije smanjio količinu (novih) zapleta. Koji sad idu čak i do nivoa da je Izetbegović napravio dil, po jednim sa Dodikom, a po drugim sa predsjednikom SBB-a Fahrudinom Radončićem. Po prvim Džaferović će proći u Predsjedništvo i omogućiti Dodiku, a preko njega i Čoviću, da zaokruže svoje pašaluke, po drugim on je kandidovan da izgubi kako bi kandidat SBB-a sigurno pobijedio.

Kako god: Džaferović je bio Izetbegović favorit “između dva kandidata koji su ostali u utrci”.

“On je čovjek koji vjerovatno najbolje poznaje funkcioniranje ove države i političke odnose u njoj. Jako je kvalitetan kadar. U šali sam mu rekao da mu neće trebati kabinet. Gospodin Džaferović ne da poznaje zakone i strukturu države nego je radio i kreirao te zakone. Tako da mislim da smo dobili jednog jakog kvalitetnog i ozbiljnog kandidata i da je to dobitak i za ovu državu”, kazao je Izetbegović nakon Konvencije.

Za Šefika Džaferovića glasala su 104 učesnika Konvencije, za Safeta Softića 87. Pedesetak ih nije glasalo, što se tumači otporom Izetbegoviću, otporom protokolu u kojem nije bilo prostora da za govornicom koju prozbore čak ni osnivači SDA poput Osmana Brke koji je htio reći da je nominacija Sebije Izetbegović nanijela štetu stranci.

“Htio sam reći kako neke stvari treba popraviti. Nisam bio ni u kakvoj komisiji, ali očito nije rađeno kvalitetno čim je došlo do ovakvih turbulencija. Govorim ono što mislim i ne vidim zbog čega bih se ikome zamjerio zbog toga. To sam htio reći”, kazao je Brka, podsjetivši da se “do sada na svim skupovima SDA slobodno govorilo”, a da je vrh stranke sada procijenio da će iznijeti stavove koji ne odgovaraju njihovim.

Što Džaferoviću nije zasmetalo da bude zadovoljan “procesom. Mislim da je Konvencija osmišljena jako mudro i pametno. Sam rezultat glasanja demantira one koji kažu da se znalo unaprijed da ću biti izabrani. Gospodin Softić je vrlo lako mogao biti prvorangiran i ja bih isto tako stao iza te odluke”, rekao je on..

Foto: DIDIER TORCHE

Konvencija: Ko se zadnji smije...

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.