Nije Skaka daleko od istine

Dani - - Mirelistika -

Smrt fašizmu - sloboda narodu, poklič je iz Drugog svjetskog rata. Od posljednjeg rata naovamo niti je fašizam mrtav, niti je narod slobodan. Danas izgleda više kao Živio fašizam - narod u ropstvo. Deveti maj slavi se kao Dan pobjede nad fašizmom. Dan pobjede nad, prema definiciji, oblikom radikalnog autoritarnog nacionalizma koji je nastao u ranom 20. vijeku u Evropi.

Mnogi naši, ali i svjetski veliki umovi smatraju da fašizam nije pobijeđen i stalno upozoravaju na tu činjenicu. Naročito kod nas. Ne treba biti neki veliki stručnjak pa znati da su u pravu. I da upozorenja treba početi shvatati ozbiljno.

Polako i hinjski provlači se kroz sve pore društva, uvlači se i razdire. Jačanje desnice i nacionalizma u Evropskoj uniji daje mu sve veću snagu. Šezdeset miliona mrtvih iz Drugog svjetskog rata i više od 100.000 iz posljednjeg rata na našim prostorima, od kojih mnogi ni dan-danas nisu pronađeni ili ukopani, trebali su biti glasan alarm i putokaz u kojem smjeru ne treba ići.

Dvanaestog maja tekuće godine organizovan je (naravno kao i svake godine u ovom mjesecu u Bleiburgu u Austriji) ustaški dernek, kako se posljednjih godina naziva. Zadesila sam se u Austriji u to vrijeme i moram priznati da su Austrijanci taj dernek shvatili baš kao dernek (i to visokog rizika), ali vrlo ozbiljno, a ne kao komemoraciju s misom, kako je bilo najavljeno. Komemoracija, kako je nazivaju, do ove godine je podrazumijevala i konzumiranje alkohola, pjevanje ratnih pjesama, uzvikivanje kontroverznog ustaškog pozdrava Za dom spremni, pa su ove godine alkohol Austrijanci zabranili i učinili sve da komemoracija bude samo komemoracija.

Mjere sigurnosti su bile na najvišem nivou. Prvi put ove godine austrijske specijalne jedinice, poznate

Kobre, obezbjeđivale su ovaj skup. Danima se nadugo i naširoko izvještavalo o pripremama za ovaj događaj, pomno su ga mediji ispratili, kao i mnogi austrijski političari, profesori i analitičari.

Bleiburg je podijelio i Katoličku crkvu. Naime, dok je hrvatska Katolička crkva bila organizator ovog događaja, austrijska se ogradila od njega. Alois Schwarz, šezdesetpetogodišnji katolički biskup iz Koruške, kritički je govorio za austrijsku radio-televiziju ORF o crkvenoj komemoraciji koja je, smatra, ustaški skup, međunarodno okupljanje ekstremnih desničara.

“Paravojne uniforme, fašistički suveniri, hitlerovski pozdravi i ratne pjesme - sve to je dio folklora tzv. ustaškog skupa u Koruškoj kod Bleiburga“, naveo je.

Poslanici iz austrijskih stranaka ÖVP, SPÖ i NEOS pozvali su na prestanak fašističkih i ekstremnih desničarskih provokacija na ovom događaju. Austrijski ustavni stručnjak i advokat Bernd Christian Funk protivrječi mišljenju da kontroverzni hrvatski komemorativni događaj na Loibacher Feldu u Bleiburgu ne može biti zabranjen, jer je to crkveni događaj i govori, a prenosi Wiener Zeitung, da austrijske vlasti imaju ovlasti da zabrane ovaj skup i da ga treba zabraniti... I bez obzira na austrijska upozorenja i, u konačnici, zakone, našao se dugopoljski hadezeovac Anđelko Bosančić da u Bleiburgu pjeva na sav glas i podiže desnicu u znak pozdrava. I dok si trepnuo, uhapsi ga austrijska policija, odvede u zatvor u blizini Klagenfurta, gdje mu se smiješi boravak do deset godina... I tako to rade ozbiljne države! A mi? Na postjugoslovenskom prostoru nacionalistička ideologija ne miruje. Živimo je svaki dan i udišemo punim plućima. Zato se i gušimo. U ovoj našoj napaćenoj i nadasve apsurdnoj Bosni i Hercegovini, koja njeguje dugu tradiciju antifašizma, recimo, nije usvojen zakon o zabrani djelovanja fašističkih i neofašističkih organizacija. Nema kazni ni za uzvikivanje fašističkih parola.

Tako ispade da je sasvim normalno da krajem aprila ove godine tešanjski gimnazijalci organizuju predmaturalni dernek u nekom lokalu i nose majice na kojima je pisalo Arbeit macht frei, nacistički natpis koji je stajao na ulazima njemačkih koncentracionih logora - Auschwitz, Dachau... I osim pokoje vijesti u pojedinim medijima, te osude iz SDP-a Tešanj, malo ko je to ozbiljno shvatio.

Da li je takva omladina budućnost ove države? Da je ova zemlja potpuno antifašistička država, ta bi djeca imala kvalitetno obrazovanje i na časovima (h)istorije učila o Drugom svjetskom ratu, nacizmu, fašizmu...

I nije li porazna činjenica da se Austrija, zemlja koja je 12. marta 1938. godine dočekala Hitlera s oduševljenjem i koja je sudjelovala u zločinima jednako kao i susjedna joj sestra Njemačka, danas na sve načine bori protiv fašizma, a zemlje (ex-Yu) koje su se borile protiv Hitlerovog režima i pobijedile ga, danas nonšalantno puštaju da se fašizam uvlači u sve pore društva. Normalno je i veličanje ratnih zločinaca, skandiranje fašističkih slogana na raznim skupovima, utakmicama i sl, a država očigledno nema namjeru stati tome ukraj.

Naprotiv, dozvolila je da se po istaknutim fašistima nazovu škole, ulice, manifestacije... Podijelila je (h)istoriju, ljude, promijenila prošlost, zakovala budućnost... sve zarad nezasitne vampirske žeđi za vlašću. I nije lapsus gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake da smo pobijedili antifašizam daleko od istine. Nismo ga pobijedili, ali smo na dobrom putu..

Na postjugoslovenskom prostoru nacionalistička ideologija ne miruje. Živimo je svaki dan i udišemo punim plućima. Zato se i gušimo

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.