Kamenicama u pastelna srca

Dani - - Pljačke - Tekst i foto: MIREN ALJIĆ

Kontinuirano uništavanje i krađa nacionalnog blaga i kulturne baštine u BiH problem je koji institucije vlasti mirno posmatraju. Rijetke vaninstitucionalne organizacije, čiji je rad vrijedan klanjanja, dosegle su svoj maksimum u očuvanju blaga, ali bez ozbiljnijeg angažmana cijelog društva, čini se da je ono osuđeno na propast

Kulturna baština i nacionalno blago Bosne i Hercegovine sistematski se zapostavljaju i uništavaju. Uništavaju se nekropole stećaka, arheološka nalazišta, svakodnevno se ugrožavaju neprocjenjiva umjetnička djela i druga kulturna dobra smještena u memljivim depoima i neprikladnim kancelarijama u muzejima širom BiH. Ono što se ne uništava, meta je lopova, kradu se ostaci sa arheoloških iskopina, dijelovi stećaka, kradu se umjetnička djela proglašena nacionalnim spomenicima, a sve to zbog toga što država i državnici previše okupirani sobom i nacionalnim interesima ne čine ništa da spriječe to uništavanje i ubijanje identiteta.

Jedan od posljednjih incidenata, u kojem, istina, nije došlo do oštećivanja vrijednih umjetničkih djela, ali je direktna posljedica nebrige nadležnih vlasti, desio se u Tuzli u Muzeju istočne Bosne. Vandali, po svemu sudeći djeca iz komšiluka (vandali u nastajanju?), koja su našem novinaru dok je radio reportažu dobacivala “je l’ to slikaš što smo porazbijali”, uništila su tuce stakala na sjevernoj strani ionako ruševne zgrade muzeja. TEK PUKA SREĆA spasila je na desetine umjetničkih djela Dragiše Trifkovića, Ismeta Mujezinovića, Meme Derviševića, Đorđa Mihailovića, Adele Behr i brojnih drugih od uništenja. Djela ovih velikih majstora smještena su najvećim dijelom upravo u prostorijama na sjevernoj strani zgrade, na podovima, skulpture čak nisu ni u kutijama, nego su naslagane poput kuglačkih čunjeva samo čekajući kamen da ih sve zauvijek sravni sa tlom; slike su uspravno poredane jedna uz drugu i naslonjene na zidove, čekajući tek jedan oveći kamen da o jednom trošku probije kroz njihova pastelna srca. Ipak, nekim čudom svi ovi

meci su završili u prozorima hodnika i stepeništa, ne oštećujući ništa osim samih stakala.

“Ovo se dešava posljednjih nekoliko mjeseci. Obavijestili smo policiju, čak se i Tužilaštvo uključilo, ali još ne znamo o kome se radi. Željeli smo uključiti širu javnost, skrenuti pažnju o kakvom blagu je riječ kad govorimo o potencijalnom uništavanju kulturne baštine i pokušati na taj način apelovati da se prestane sa vandalskim djelima”, kazala nam je tada Nataša Perić, kustosica i v.d. direktorica Muzeja.

A ono što se krije iza ovakvih nedjela posljedica je višestrukog nečinjenja, istog onog o kojem se govori u Krivičnom zakonu kada se nekome sudi za pomaganje u krivičnom djelu na način da ne učini što može da se ono spriječi.

Muzej istočne Bosne je od svog nastanka selio 20 puta, da bi se konačno nastanio u zgradi koja, osim što sada nema stakala, nema ni centralno grijanje, bez kojeg je ostala kada je iz upravljačkih prava isključena Gradska uprava, koja je tada sa sobom povela i ložača. Na tom posljednjem počivalištu neprocjenjivo vrijednih umjetnina i eksponata već jednom se desila velika poplava, prokišnjavao je krov, u krađi je nestalo na desetine kilograma željeza (oružje iz perioda I i II svjetskog rata) i bakra (bakarno oruđe i lonci sa prelaza stoljeća). Nakon počinjene štete, reagovale su vlasti - popravile krov i postavile alarm. Nadzorne kamere, koje su sada praktično obavezne i na svakom ulazu u stambenu zgradu, smatrale su vlasti, nisu bile potrebne na ulazu u ustanovu koja skriva milenijsko blago sa prostora istočne Bosne.

“Mi smo u nekoliko navrata ranije tražili da se postave kamere, ali do sada nije bilo razumijevanja.

Vidjet ćemo nakon ovoga, jer ponovo smo poslali zahtjev za postavljanje kamera”, dodala je Perić.

DRUGI SLUČAJ koji je potcrtao tezu da usljed zanemarivanja, odnosno bez jasne i precizne nadležnosti, ali i opredijeljenosti da se zaštiti baština BiH, dolazi do njenog uništavanja, ali i izvoza, potvrdio je i nedavni slučaj sa nekoliko arheoloških nalazišta iz BiH. Kako nam je kazao Dženan Jusufović, direktor Centra za sprečavanje krijumčarenja umjetninama, nedavno su zaprimili anonimne prijave da se artefakti sa arheoloških iskopina u BiH, ali i graditeljskih cjelina koje su proglašene nacionalnim spomenicima, preprodaju na crnim, ali i online tržištima. Nasreću, uslijedila je reakcija.

“Uspjeli smo uključiti nadležne institucije, uključili su se Ministarstvo civilnih poslova BiH i tužilaštvo i nadamo se da će ono što oni budu uradili rezultirati kažnjavanjem počinitelja”, kazao je Jusufović tokom konferencije o temi sprečavanja krijumčarenja umjetninama.

Iako je Centar osnovan u Tuzli nakon saznanja da iz Međunarodne galerije portreta u ovom gradu nedostaje stotinjak umjetničkih djela, problem ukradenih umjetnina je prisutan širom BiH, a najviše je oštećena Umjetnička galerija BiH, čija se djela, navodno, nalaze i u posjedu stranih diplomata koje su posjećivale BiH tokom rata.

Upravo je ovaj centar uozbiljio priču oko krađe, ali i uništavanja nacionalnog blaga. Prije četiri godine u Tuzli je osnovan Centar protiv krijumčarenja umjetninama, koji je uz svesrdnu pomoć Ambasade Francuske uspio prikupiti sve potrebne podatke koji su poslužili kao nepobitni dokazi o krađi umjetnina u BiH tokom i nakon rata. U toj bazi je evidentirano 109 umjetničkih djela, od kojih se, recimo, četiri ukradena iz privatne kolekcije Mulabdić iz Bosanskog Novog javno izlažu u Srbiji i predstavljaju kao tamošnje nacionalno blago.

Ova baza je pomogla da se dio ovih 109 djela napokon nađe i na Interpolovoj listi ukradenih umjetnina. Međutim, tu je priča o ukradenim umjetninama stala.

“Mi smo zaista uradili sve što je bilo u našoj mogućnosti. Do koga je sada, ja ne znam. Države treba da riješe taj problem i da li će to raditi uredi Interpola, tužilaštva ili državna ministarstva. Mi smo problem evidentirali i činjenica da su umjetnička djela i kulturno blago ukradeni iz BiH sada je nepobitna. Ali je cijela priča o krađi umjetnina sad malo bliža i ljudima. Na početku smo nailazili na komentare da su to samo slike, da su pokradene i fabrike, da su ljudi izgubili radna mjesta i da o tome treba govoriti. Međutim, sada je mislim jasnije da se i ovdje radi o kriminalu, o nezakonitom ostvarivanju profita, ali i o krađi nečega što nema vrijednost”, kazao nam je nedavno Jusufović.

Sličnu sudbinu dijele i nacionalni spomenici koje je posljednjih nekoliko godina kandidovala i proglašavala Komisija za njihovo očuvanje. Posao koji Komisija radi je bez presedana, ali kao i u slučaju Centra, ono što izostaje jeste jasna i precizna opredijeljenost vlasti da ta nacionalna blaga očuva. Jedan od primjera je i Jevrejsko groblje u Tuzli, koje je među posljednjim proglašenim nacionalnim spomenicima, posebno nadaleko i naširoko poznato po činjenici da su u njemu jednako, rame uz rame, ukopavani i Sefardi i Aškenazi. Jevrejsko groblje je na evidentiranom klizištu, koje nemilosrdno otvara njedra groblja i razdvaja članove porodica ukopane jedne pored drugih. UPRKOS ČINJENICI da je groblje postalo nacionalni spomenik, to najvjerovatnije neće donijeti ništa dobro za ovaj spomenik, s obzirom na to da činjenica da je postalo nacionalnim spomenikom ne povlači ničiju obavezu da ga obnovi.

“Koliko će ovo imati prednosti, vrijeme će pokazati, mada je na osnovu dosadašnjeg iskustva jasno da je od 49 nacionalnih spomenika koje imamo u TK-u više od pola njih u jako lošem stanju i propadaju. Ako se ne ulože sredstva, propast će i neće se sačuvati za buduće generacije”, kazala nam je Munisa Kovačević, stručni saradnik za Zavodu za očuvanje kulturno-historijske baštine TK-a.

U ovakvoj priči neminovno se dotaknuti i krivaca. Jesu li kriva djeca s početka teksta, čiji je nestašluk ravan onima koje smo svi kao mali činili po komšiluku? Zbog vjere u buduća pokoljenja, pretpostavimo da se zgrada na udaru njihovih kamenica našla tek zato što je jedina u blizini koja nedvojbeno podsjeća na napuštenu građevinu. Jer šta dijete zna ko je bio Memo Dervišević ili Ismet Mujezinović i koliko je vrijedno djelo prvog akademskog slikara u BiH Đorđa Mihajlovića? Možda su krivi oni koji ih tome nisu naučili?

Jesu li li krive vlasti? Jasno je da ovo zvuči kao floskula, ali ovo su samo neki od argumenata koji idu u prilog ove teze - za vrijeme mandata vlasti prije posljednjih izbora, predsjednik Skupštine TK-a Senad Alić (budući poslanik PDA u ovom zakonodavnom tijelu) kupio je za svoje potrebe auto vrijedan 48 hiljada KM, iako je već imao savršeno ispravno službeno vozilo. Ova odluka je donesena na kraju prve godine mandata. U istoj godini, Vlada TK-a je preselila u nove prostorije, a u vrlo kratkom roku kancelarija premijera je dobila apsolutno novi inventar, nove štokove, visoki sjaj na podovima i LED televizor. Dobro, i buketić cvijeća u bojama zastave BiH kao deklarativnu gestu patriotizma. Samo da podsjetimo - za sve ovo vrijeme Muzej istočne Bosne nema vlastito grijanje, zaposlenici eksponate doslovno drže po stolovima, a sad nemaju ni prozore.

Ali dobro, šta političar zna ko je Adela Behr i zašto je bitno sačuvati djela prve akademske slikarke u Bosni i Hercegovini ili dokle seže neolit i zašto je bitno očuvati ostatke ilirske kulture? Koliko god ovo bilo bezobrazno, uvredljivo i možda neozbiljno zaključiti, nekako je lakše provariti njihovo neznanje nego svjesnu nebrigu i zanemarivanje svega ovoga naočigled svih nas koji skrštenih ruku osuđujemo ili im s olovkom u ruci dosuđujemo iksić koji život znači..

Magdalena Đoke Mazalića: Ukradena iz privatne kolekcije porodice Mulabdić, nalazi se u Novom Sadu

Sramota: Eksponati Muzeja istočne Bosne daleko od očiju

Mjesečina na Ženevskom jezeru Ferdinanda Hodlera: Ukradena iz Umjetničke galerije BiH

Jevrejsko groblje: Koga obavezuje nacionalni spomenik

Simbolika: Cijelu Tuzlu opasala guja Miroslava Zovka

Vandali (u nastajanju?): Porazbijana sjeverna stakla na Muzeju istočne Bosne u Tuzli

Kolekcija: Slike Đorđa Mihajlovića

Jusufović: Objasnili važnost, sad je do države

Gdje je: Portret Meše Selimovića Ismeta Mujezinovića posljednji put viđen 2007.

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.