Željko Komšić, predsjednik Dodik nije iracionalan, sa Čovićem je problem što laže

Dani - - Intervju Dana - Razgovarali: VILDANA SELIMBEGOVIĆ I SAŠA RUKAVINA

Iako je u trenutku kad smo razgovarali Željko Komšić već bio izabran za člana Predsjedništva BiH, Centralna izborna komisija još nije bila ovjerila rezultate, pa je naš sagovornik formalno bio predsjednik DF-a i poslanik u Parlamentu BiH. Ovjera rezultata očekivala se 6., a inauguracija novog saziva između 10. i 20. novembra. Pošto bi prvi predsjedavajući trebao biti Milorad Dodik, pitali smo Komšića plaši li se preuzimanja dužnosti. Rekao nam je da misli da nema razloga za strah: “Rezultati izbora su takvi kakvi su. Posebna priča bila bi koliko je izborni proces kompromitovan, ali, šta je - tu je, ne plašim se. Nastavlja se rotacija iz prethodnog saziva Predsjedništva i Dodik preuzima predsjedavanje, a ako me pitate da procijenim kako će se postaviti, to stvarno ne znam”

DANI: A kako ćete se Vi postaviti ako ne dobijete poziv od predsjedavajućeg za prvu sjednicu? KOMŠIĆ: Onda imamo malo veći problem. Ne ja, nego cijela institucija. Nisam siguran da je Dodiku pametno da to uradi, jer način rada u Predsjedništvu je takav da se obično onome ko prvi počne da koristi kočnicu, to razbije o glavu. Jer, sve odluke osim budžeta i imenovanja mandatara donose se konsenzusom. Dakle, i Dodik može doći u situaciju da mu nešto očajnički treba. Hajde, recimo, da hipotetički postavimo neku situaciju. Krediti... DANI: Pare? KOMŠIĆ: Ne može nijedan kredit biti odobren bez saglasnosti sva tri člana Predsjedništva. A koliko ja znam, Republici Srpskoj su očajno potrebne pare. Neki krediti sad dolaze na naplatu, mora se ulaziti u nove aranžmane. Pitanje je da li se Dodiku isplati rizikovati sa opstrukcijom rada Predsjedništva a da ono u šta se najviše zaklinje, a to je RS, ne bude na kraju subjekat koji će platiti najveću cijenu. Ja zaista ne znam kako će to ići. Čak su i znakovi koji dolaze, izjave, ponašanje, kontradiktorni. Nekad šalje smirujuće poruke, nekad one, opet, postaju agresivne. Ali, hajde, da sačekamo da vidimo. DANI: Još malo hipotetike: bh. ambasador u Rusiji Mustafa Mujezinović u jednom nedavnom intervjuu kaže da bi bilo vrlo pametno kad bi BiH iskoristila Dodikove veze s Moskvom. Možete li se Šefik Džaferović i Vi oko toga složiti s Dodikom? KOMŠIĆ: Čitao sam taj intervju mislim tri puta, vrlo je interesantan, vraćao se na pojedine rečenice. I ako izuzmemo šta je pozicija ambasadora, jer on ipak mora paziti šta govori, ondje je bilo poruke u smislu da bi BiH trebala iskoristiti pogodnosti koje može kada je riječ o Rusiji. Nije problem ekonomska saradnja sa Rusijom, zašto bi se BiH odricala tako velike zemlje, ali kad govorimo o strateškim opredjeljenjima, gdje BiH ide, tu možemo doći u probleme, čak ne toliko s Rusijom, koliko sa domaćim igračima, ne samo u BiH nego i cijeloj regiji i ne mislim samo ni na Dodika, ni na Srbiju. Dakle, nemam ništa protiv toga da BiH iskoristi sve veze koje može sa Rusijom da se poveća robna razmjena, da se ekonomska saradnja razvije do višeg nivoa. Na kraju krajeva, i potrebe Rusije su velike. Koliko nama treba njihovog plina, njima, na primjer, treba hrane. I ja nisam protiv toga da se to radi. Ali, kad se govori o orijentaciji zemlje, onda nema dileme. Ova zemlja, po mom mišljenju, treba da ide prvo u NATO, pa u EU. DANI: I to ste napisali u svojoj Predsjedničkoj viziji napretka. U spoljnoj politici NATO-a i EU, u ekonomskoj napraviti posebno tijelo za saradnju sa neEU zemljama - Rusija, Kina i, čini mi se, Turska.

KOMŠIĆ: To je logika i to je pragmatično. Zašto sjeći te veze zarad ovog strateškog političkog opredjeljenja? Ni zemlje EU, ni NATO ih ne sijeku, i one koriste svaku priliku da ih razviju, unaprijede, da, na kraju krajeva, zarade. DANI: Dodik je u svojim postizbornim nastupima rekao, otprilike, slažem se s Draganom Čovićem u manje-više svemu osim u NATO-u, nećemo u NATO. Vi u Predsjedničkoj viziji imate to da trebamo konačno i jasno reći da nam je strategija NATO i EU, Dodik kaže Rusija... Može li BiH kao mali igrač na svjetskoj sceni postići minimum unutrašnjeg konsenzusa da iskoristi obje prilike koje joj se nude?

KOMŠIĆ: Ako budemo pametni, pragmatični, možemo. Ako budemo iracionalni i skloni mitovima, ko je kome šta uradio, onda nećemo ništa uraditi. Bili smo u emisiji Kopča na TV1 i Dodik kaže on bi pozvao Vladimira Putina u BiH. Naravno da bi Putin bio rado viđen gost u Sarajevu. Pazite, on je predsjednik jedne ogromne zemlje. Zašto bi BiH sebi dopustila da zbog bilo čega presiječe sve veze sa takvom zemljom? DANI: Mislim da je tu problem druge vrste, da smo mi ovdje pristali da se svađamo oko stvari koje su nam davno riješene. Nebojša Radmanović, esenesdeovac, bio je u Predsjedništvu države kada je potpisana strategija i za EU i za NATO. Neki dan je Vuk Drašković vrlo lijepo rekao da on i za Srbiju misli da bi joj bilo puno pametnije da bude za stolom, nego da bude na meniju. Mislim da se to također odnosi i na BiH. Naš je problem, naravno, što jedan od tri člana Predsjedništva javno kaže da bi on radije da BiH bude na meniju. Očekujete li Vi promjenu Dodikovog ponašanja, s obzirom na to da je na crnoj američkoj listi, da mu je jako stalo da što prije formira vlast jer ne voli Savez za pobjedu i da pokuša da se izbori za sebe? KOMŠIĆ: Ne bi mu bilo prvi put da mijenja čak i strategiju. Već ju je jednom drastično promijenio. Ako bude vidio neku korist od promjene, on će to uraditi, to je moje mišljenje. Ja nisam siguran da je on toliko iracionalan kako mi volimo da mislimo. I nama nekad odgovara da mislimo o njemu kao o iracionalnom čovjeku koji će fijuknuti negdje ko zna kad i ko zna kako, ali ne bi bilo prvi put da mijenja svoju osnovnu postavku. Moguće da se desi da se vrati na prvobitnu postavku, na default...

DANI: Da se resetuje? KOMŠIĆ: Da, resetuje i da se vrati na način i politiku na kojoj je, u stvari, dojahao na čelo RS-a i do bitnog faktora u političkom životu BiH. DANI: Koliko Vama lično ovi rezultati za Predsjedništvo komplikuju život? Vaša

Predsjednička vizija napretka je divna, ali podrazumijeva ne jedan nego četiri, pet mandata vrlo ozbiljnog posla uz vrlo ozbiljnu saglasnost svih. Ja sa Džaferovićem i Dodikom u Predsjedništvu, a posebno sa ovim parlamentima i potencijalnim vladama, ne vidim da se ona može ostvariti. KOMŠIĆ: Da, ali me to ne oslobađa obaveze da je imam, ni obaveze da radim. Ne mogu da dignem ruke i kažem evo vidite, situacija je takva, ne može se ništa. Ne, naprotiv, sve ono što je tu napisano, biće opredmećeno, napisano, u obliku nekih zakonskih projekata. Da li će to dobiti saglasnost u Parlamentu koji je ono završno tijelo gdje se to verifikuje i ozvaničava u formi zakona, ne znam. Ali to ne znači da ja to neću uraditi. Jer, kod nas u politici kad krenemo u neki posao, prvo smo skloni da tražimo izgovore zašto nešto ne može, umjesto da probamo da li može. I meni logično zvuči to što ste rekli, kad smo je pravili i ja sam malo klimao glavom i pitao koliko je ovo realno, ali to me ne oslobađa obaveze da probam to da uradim. Ko zna. Dajte da vidimo, dajte da svi sebi damo šansu da možda drugačije mislimo. DANI: Možda zvuči banalno, ali moram pitati. Dobili ste negdje 220, 225 hiljada glasova. U Predsjedničkoj viziji jedna od zadnjih tačaka je očistimo BiH. Možete li Vi povesti svojih 220.000 birača da se uhvatimo metle i očistimo je? KOMŠIĆ: Pa mogu pozvati ljude. Ja sam to gledao ne tako daleko od BiH, na primjer u Sloveniji. Može se to uraditi. DANI: Hajmo pričati o stvarnosti. Kako će se formirati vlast? Dragan Čović najavljuje, a HDZ kompletan stoji iza toga, da neće u vlast dok se ne promijeni Izborni zakon.

KOMŠIĆ: Na kom nivou neće u vlast? Hoće li izaći u susret svom partneru i prijatelju Dodiku, pa popustiti da se formira državna vlast? Mada je pitanje može li se ona formirati bez entitetske. Ali, evo, da se konstituiše Predstavnički dom, da se krene u proces izbora delegata u domove naroda... Ovo je, kako ja gledam stvari i zato su svi dosta oprezni, još "mutna voda" poslije izbora i svi stoje i iz prikrajka čekaju i gledaju. Svi su svjesni izbornih rezultata

koji su takvi da se bez svakoga može. Može se, vjerovali ili ne, prvi put bez HDZ-a vlast napraviti na ustavan i zakonit način. DANI: Može i bez SNSD-a. KOMŠIĆ: I bez SNSD-a. I bez SDA. Takvi su rezultati izbora. E, sad, mi koji smo u politici, zato malo i govorimo jer svi čekamo da se voda malo razbistri, da vidimo ko će povući prve poteze. DANI: I ko će ih povući? KOMŠIĆ: Pa evo, potegla je, hajde zovimo je tako šta god to da znači, ljevica. DANI: Odlično. Ljevica je potegla prve poteze u Kantonu Sarajevo. Istina je da od deset kantona, ako izuzmemo ona tri gdje je HDZ neprikosnoven, ostaje sedam. Tu su dva sa posebnim režimom. Znači, u pet kantona može se formirati vlast bez SDA i bez HDZ-a. KOMŠIĆ: Bez HDZ-a tamo gdje ga ima. Na primjer, u Sarajevu ga nema.

Je li SIPA krenula da interveniše kada je MUP HNK-a opstruirao provedbu odluke državnih organa? I šta je problem donijeti tu odluku?

DANI: Dobro. Šta se dešava u Sarajevskom kantonu? Zašto optužuju DF da je tu SDA-ov uljez?

KOMŠIĆ: Zato što s nama svi imaju problema i SDA i ljevica. Jer, mi smo se pokazali malo tvrđim no što to ljudi očekuju u politici. Dakle, 2014. smo ušli u vlast da dobijemo otvoreniji put prema NATO-u i da izguramo onoga ko je bio najveća opstrukcija na tom putu. U tome smo uspjeli. Druga je stvar što su naši tadašnji partneri u vlasti mislili da će s nama moći kao s drugim strankama koje su bile slabije po izbornom rezultatu i da će uspjeti da nas pokupuju za javna preduzeća, direktorske pozicije. Pa je ispalo da to baš tako ne ide. Tačno je, mi smo platili veliku cijenu toga, ne samo kadrovski nego i u jednoj vrsti konfuzije kod birača. Ja sam toga bio svjestan, ali situacija je bila takva da smo donijeli odluku zbog cilja koji je bio veći od nas samih. Sad kad smo došli u ovu situaciju u kojoj jesmo s ovim izbornim rezultatom, kad mi nismo faktor koji može da modelira proces kako će se ljevica postaviti jer drugi imaju više glasova od nas, pogotovo u Kantonu Sarajevo, mi očekujemo malo jasniju ideju u tom lijevom bloku šta ljevica hoće. Na primjeru Tuzlanskog kantona čini se da to dobro ide. Vidjećemo na šta će ispasti, ja ne garantujem da će biti dobro, ali imamo sa dobrim dijelom SDP-a u Tuzlanskom kantonu saglasnost da ne idemo sa SDA, ali ni sa PDA. Zašto ne PDA? Šta je PDA? Derivat SDA. E, sad, zašto bih u Kantonu Sarajevo drugačije nastupao? Ja imam principijelan cilj da rušim taj koncept etničke politike. U Tuzli isključenjem i SDA i PDA iz vlasti mi dovodimo sasvim

drugi politički koncept u poziciju da odlučuje u Kantonu. Imamo li u Sarajevu taj politički potencijal? Ja mislim da ga nemamo. Nemamo dovoljno ruku. Nećemo valjda reći da je Narod i pravda drugačiji? DANI: Može li se ljevica nakon izbora dogovoriti, a obećavala je da može, da bude principijelna u kompletnom konceptu vlasti? KOMŠIĆ: Ja mislim da bi za sve nas to bilo najpametnije. DANI: Ali zašto bi onda bilo samo nema SDA, zašto ne bi bilo nema ni HDZ-a?

KOMŠIĆ: Upravo smo to mi i predložili u pregovorima koje smo imali u Sarajevskom kantonu: hajde da se dogovorimo i da odmah potpišemo da nema SDA, nema HDZ-a, nema SNSD-a i to na svim nivoima vlasti.

DANI: Ko neće? KOMŠIĆ: Bilo je stani, sačekaj da vidimo, mi govorimo o Kantonu Sarajevo, tu nema

HDZ-a. Dobro, ali hajde da se obavežemo, jesmo li spremni za to? Mi jesmo, ja to odmah potpisujem. Je li to znači da smo onda najvjerovatnije opozicija? Najvjerovatnije znači. Jesmo li spremni na to? Pazite, mi smo sad kao stranka u sasvim drugačijoj poziciji od SDP-a, promijenili smo uloge u odnosu na 2014. SDP ima najnezgodniji rezultat koji može imati. Niti si dovoljno jak da se možeš sa njima nositi, a niti toliko slab da imaš opravdanje ako stojiš po strani. Moraš donijeti tešku odluku, moraš je poslije objašnjavati i stajati iza nje. Zato ja neću da tovarim probleme na tu ljevicu i da govorim sad ovo, sad ono, sad ovako, sad onako. Ali ćemo jasno našim kolegama iz ljevice staviti do znanja iza čega stojimo.

Mislim da EU i NATO jesu naši prioriteti, a da je kad govorimo o strahu i elementarnoj sigurnosti, NATO, oprostite, malo prioritetniji

DANI: Ali, ako DF-ov Milan Dunović nakon pregovora vrlo jasno i precizno kaže da ćete Našoj stranci ponuditi kantonalnog premijera u Sarajevu, da ako u tu vlast uđu Dino Konaković i Narod i pravda, DF neće, ali će tu vladu podržavati kao manjinsku, šta je nejasno i ljevici i desnici i centru?

KOMŠIĆ: Ja sad govorim o konceptima. Postoje mjesta u BiH gdje imamo snagu da instaliramo sasvim drugi koncept razmišljanja i načina političkog djelovanja. Mislim da u Sarajevu nemamo taj kapacitet. Ako se hoće u vlast u Sarajevu, onda moraš uzeti nekoga ko ti je politički potpuno na drugom kraju. Neću da kažem stran, neću da kažem čak ni protivnik. Ali, objasnite mi u čemu je suštinska razlika između SDA i Naroda i pravde u Sarajevu? DANI: Ni u čemu. KOMŠIĆ: E, zašto onda uopšte da ulazim u tu kombinaciju? Ali OK, ako naše kolege iz ljevice, SDP i Naša stranka to hoće, mislim da bi bilo ružno da ih sabotiramo, odnosno rušimo na startu. Oni će onda reći

vi ste kvarioci cijele priče. Nismo, pomoći ćemo vam, podržaćemo vas, ali ne očekujte od nas da ulazimo u takve političke varijante. DANI: Imate iskustvo sa formiranjima vlasti. Koliko u svim ovim pregovorima ima raznih ucjena ratnim zločinima, privatizacijama, pljačkama...?

KOMŠIĆ: Moguće je da vi to bolje od mene znate jer ste novinar i živite od toga da ste stalno na izvoru informacija. Meni nije suđeno da budem na izvoru informacija, ali dolaze do mene. Svašta sam čuo, ali dok ne vidim svojim očima, teško mi je u nešto povjerovati. Osim toga, možda malo ima i moje pravničke struke u tome, jer sam naučen da stvari posmatram malo drugačije, da ne prihvatam sve optužbe zdravo za gotovo, nego da pokušam čuti i drugu stranu. Svi šuškaju o tome... DANI: Pa, dobro, zar iko očekuje u ovoj zemlji da će SDA sjediti skrštenih ruku i čekati da se u deset kantona formira vlast bez njih? KOMŠIĆ: Koliko ja znam SDA, neće. DANI: A vjerovatno neće ni HDZ. KOMŠIĆ: Pa neće ni HDZ. HDZ bije bitku koja nije baš tako lagana, nije njima baš tako komforno. Oni se mogu hvaliti svojim rezultatima, ali ovisno o odluci kakvu će CIK donijeti o implementaciji izbornih rezultata, odnosno raspodjeli mandata, prvi put se lako može desiti da u Klubu Hrvata u federalnom Domu naroda postoji ta magična cifra od šest, čak i sedam delegata koji nisu HDZ-ovi, što znači da se vlast može formirati bez HDZ-a.

DANI: Šta tačno znači u ovom trenutku, u ovakvoj BiH, praviti vlast bez HDZ-a? Odnosno, omogućiti im da u ta svoja tri kantona gdje su neprikosnoveno na vlasti, faktički preslikaju strukturu HNS-a i stvore treći entitet?

KOMŠIĆ: U pravu ste. To je sad stvar političke procjene, a ne matematike. Prosta matematika vam omogućuje da se igrate jer, kažem, rezultati izbora su takvi da se bez svakog može formirati vlast. Stvar je političke procjene šta bi takav potez mogao da znači ubuduće, veću korist ili veću štetu? Međutim, ovo kako se Čović ponaša i što radi, on je najveći neprijatelj samom sebi.

DANI: A možda on to radi svjesno? Možda želi da bude "primoran" da formira vlast u tri kantona da bi napravio treći entitet? Praksa je pokazala da u ta tri kantona ne važe poreski zakoni, inspekcijski zakoni... Šta važi u ta tri kantona osim riječi Dragana Čovića? KOMŠIĆ: Slažem se ja s vama, međutim, to pitanje treba postaviti onima koji su mu to omogućavali govoreći nemoj talasati, ipak je HDZ naš strateški partner. Siguran sam da znamo na koga mislim. DANI: SDA.

KOMŠIĆ: Na SDA, tačno. Dakle, kad ste vi njima dopuštali da ne provodite zakon u ime, nazovimo ga, mira u kući, desilo vam se ovo što vam se sad desilo da vam izlaze sa nemogućim političkim zahtjevima. Formirati HDZ-ovu vlast u tri kantona je OK ako imaju većinu za to. Ali, od ta tri kantona praviti nešto što se zove poseban entitet je već protuustavno djelovanje i to je već situacija u kojoj institucije moraju da reaguju onako kako to piše u Ustavu i zakonu. DANI: Imali smo 2000. istu situaciju sa

Hrvatskom samoupravom. Tad su je rasturili SFOR-ovi tenkovi. Pošto nemamo više NATO tenkove, imamo li kao država BiH institucije i snage da zaustavimo novu?

KOMŠIĆ: Ako nemamo snage za to i ako to nećemo da uradimo putem institucija, na ustavan i zakonit način, onda se postavlja pitanje šta je svrha svega ovoga. Treba li onda ovo ovako uopšte da postoji? Dakle, vraćamo se na osnovno pitanje - hoćete državu, nećete državu. Ako hoćete državu, nemojte izmišljati toplu vodu, zna se kako se to radi. Je li mislite da je Španiji bilo lako da donese onakve odluke kakve je donijela u slučaju Katalonije? Ali ih je donijela, provela i pokazala da je država. To se tako radi. Nema igranja, nema kalkulisanja, nema sredićemo mi to ispod stola mimo institucija države zato što onda nikad nećete imati državu.

DANI: Dobro, ali Vi u svojoj Predsjedničkoj viziji kažete da je vrijeme da SIPA i Koordinacija za policijske poslove preuzmu brigu o zaštiti povratnika u RS...

KOMŠIĆ: Da, to bi bilo dobro jer očigledno, ne samo u RS-u, imate to i ovdje, postoji vrsta nepovjerenja povratnika u sigurnosne organe... DANI: Nešto drugo hoću da Vas pitam: u ovakvoj situaciji sa ovakvim odnosom snaga niko ne može poslati ni SIPA-u ni Koordinaciju na tako...

KOMŠIĆ: Nije istina! Ko kaže da ne može? Je li SIPA krenula da interveniše kada je MUP HNK-a opstruirao provedbu odluke državnih organa? I šta je problem donijeti tu odluku? Pa ove pozicije na kojima se mi nalazimo zahtijevaju teške odluke od kojih će vas glava boljeti. Ne može sve biti sjajno, bajno, fino i u rukavicama. Ali, ja vam sad govorim samo o tome hoćete li državu ili je nećete. Odlučimo se. Ja hoću državu i ne bih nikad bježao od takvih teških odluka, naravno, samo u okviru Ustava i zakona. Jer sve ostalo je prekoračenje ovlaštenja, sve ostalo vodi u jednu vrstu diktature da si ti sam iznad Ustava i zakona, da ih sam tumačiš kao što danas neki nama tumače. Nije bitno šta piše u zakonu i Ustavu, nego je k'o biva bitno šta kažu Čović i

HNS ili je bitno šta kaže federalni premijer kad je riječ o provedbi zakona u oblastima gdje se on pita. O tome govorim. DANI: Što nas vraća na početak. Kao svi hoćemo državu, samo je pitanje kakvu. Ni Vi i Džaferović s kojim sjedite u Predsjedništvu, odnosno SDA i DF, nećete istu državu, a kamoli tek Čović i Dodik. Kako do konsenzusa o državi?

KOMŠIĆ: Ja stvarno ne vidim na nivou ideje šta je problem ako mi neke stvari različito doživljavamo. Vjerovali ili ne, uopšte ja nemam problem da s nekim ulazim u teoretske ili u praktične rasprave kada je riječ o zakonodavstvu ili sutra možda o Ustavu. Po mom mišljenju je to legitimno, ljudi različito stvari vide. Ali, kad dođemo do toga da se ruši sistem koji već imamo, onda ne mogu raspravljati o tome. Što se mene tiče, način na koji neko posmatra BiH i kakva ona treba da bude je legitimna politička priča. Da li je pametno da se ide u tu priču, odlučivaće se na mjestu koje je navedeno u Ustavu BiH. U Parlamentu, uz sve mane našeg parlamentarnog života. Zna se kako funkcionišu parlamenti - mozgom šefova stranaka, to je, nažalost, tako, ali je Parlament ipak tijelo koje odlučuje o tome. Dajte da tu priču vratimo u Parlament i da tu o njoj pričamo. Hoće Čović treći entitet. On misli da je to dobro. Iz XY razloga ja mislim da je građanska BiH izlaz za sve nas i mogu vam ne samo pravnički nego i logički objasniti zašto je to tako. Neka on meni logično objasni zašto je bolje ako je ova zemlja podijeljena i da vodimo takvu vrstu rasprave. Nije meni problem što on ima takvu ideju, meni je problem što on laže. I na laži ne ulazi on u sukob sa mnom, nego gura narode u sukob. To je problem. DANI: Na laži gura narode u sukob i dobiva izbore. KOMŠIĆ: Pa nije ih dobio. DANI: Ja ne govorim samo o Draganu Čoviću, govorim o BiH koja objektivno ima tri društva. Jedno koje je smješteno na pola države i bira između SDS-a i SNSD-a... KOMŠIĆ: Ja mislim, izvinite što vas prekidam, da je prekrupna konstatacija da imamo tri društva. Takvu rečenicu izreći, a ne raščlaniti kako to mi dolazimo do ovakvih izbornih rezultata do kakvih dolazimo, po mom mišljenju, pomalo je, hajde da kažemo, prejednostavan način zaključivanja. Nije to baš tako. Hajde, dajte mi nabrojte tri suštinske razlike između Bošnjaka, Srba i Hrvata. Isključite religiju i ovo što su ovi Srbi, Hrvati i Bošnjaci, gdje su te sociološke i kulturološke razlike? DANI: Mislim da ne postoje ne tri, nego nijedna. KOMŠIĆ: Onda nemamo tri društva. DANI: Meni je nešto drugo problem. Ne vidim da tamo građanska i lijeva opcija među biračima razbijaju laži Dragana Čovića. Dobro se sjećam doba Alijanse, ekipe koju je SDP imao tad u RS-u, ekipe koju je imao u Herceg-Bosni, od Krune Vrdoljaka pa dalje. Tih ljudi više nema, a nema njihovih nasljednika.

KOMŠIĆ: Ima tih ljudi, samo je pitanje koliko su glasni, koliko prostora imaju ili očekujemo li mi možda previše od njih. Jer, izvinite, jedno je danas, a drugo je bilo onda uz pomoć i američkih tenkova, pa i, da se ne lažemo, američkih para koje su frcale svuda po BiH, pogotovo u medijima koji su kreirali javno mnijenje. Gdje smo danas? Danas nema više ni tih para, a ni američkih tenkova da, na kraju krajeva ako bude potrebno, štite ljude koji slobodno misle. DANI: A društvo smo u kojem zaista slobodnomisleće ljude trebaju štititi tenkovi. KOMŠIĆ: Nažalost, to je naš veliki problem. Pogledajte medijski prostor u RSu: šta ima da plasira drugu ideju? Ja znam samo jednu TV, pisani medij ne znam, ima na portalima nešto, ali to su projekti pojedinaca. Nije to grupa ljudi koji djeluju. DANI: Bićete u Predsjedništvu. Ono kreira spoljnu politiku. Pričamo o svijetu i Evropi danas. Sve je manje slobodnomislećih ljudi. Desnica dobija vrlo ozbiljno. Kako se nositi s tim? KOMŠIĆ: Da, kako se nositi s tim... Pogledajte Evropu, taj, kako ga zovu, moderno desničarski populizam. Ja ću biti malo grublji, nije to desničarski populizam nego su to začeci modernog fašizma.

DANI: Što moderan, pa isti je kao stari? KOMŠIĆ: Ne, malo je modifikovan, dodat je islam, dok je onaj imao dominantno antisemitsku prijetnju. Ovaj fašizam je u tom smislu dograđen jer je islam sad glavni protivnik, ne više samo religijski nego čak i ideološki. Pa na strahu od drugih ljudi dobijaju izbore. Pozovu se na izbjeglice, a zapravo misle na islam. DANI: I šta je odgovor?

KOMŠIĆ: Ja ne mogu davati odgovore za Evropu, mislim da toliko daleko ne dobacujem. Znam u sebi odgovor, to je zlo protiv kojeg se treba boriti jer Evropa je sasvim nešto drugo, formirana je na drugim načelima. Danas je iščašena, otišla na potpuno drugu stranu. Da li će imati snage da se vrati, da se izbori s tim, ne znam, vjerujem da hoće. Ima nekih naznaka da bi mogla, evo, na primjer, izbori u Švedskoj, dok nas glava sve više i više boli od pokrajinskih izbora, na primjer, u Njemačkoj, koji se sad održavaju, boli nas glava od grupe zemalja, neko je zove Višegradska četvorka, neki Intermarum, boli nas glava od desničara koji tamo naviru. Vidjećemo da li Evropa ima snage da se nosi s tim. Hajde da se mi pozabavimo sobom. DANI: Hrvatska je u EU i vrlo je dramatično ustala protiv rezultata izbora u BiH. Otkud joj to pravo?

Prvi put se lako može desiti da u Klubu Hrvata u federalnom Domu naroda postoji ta magična cifra od šest, čak i sedam delegata koji nisu HDZ-ovi U Tuzli isključenjem i SDA i PDA iz vlasti mi dovodimo sasvim drugi politički koncept u poziciju da odlučuje u Kantonu. Imamo li u Sarajevu taj politički potencijal? Ja mislim da ga nemamo

KOMŠIĆ: Po mom mišljenju ga nema. To je, kako kažu diplomate, najgrublje miješanje u unutrašnje poslove susjedne i "prijateljske" zemlje... DANI: Naglasak je na navodnicima? KOMŠIĆ: Da. Onda, to je kršenje svih diplomatskih uobičajenih standarda ponašanja i, treće, ako ćemo svesti na elementarne ljudske odnose, to je blago rečeno nepristojno. Ali, oni to sebi daju za pravo. DANI: Možemo li očekivati reakciju EU, odnosno evropskog komesara.

KOMŠIĆ: To ćemo tek da vidimo. Evo, zastupnici u Evropskom parlamentu koji dolaze iz Hrvatske i to ne samo iz HDZ-a nego i iz SDP-a, rekli su šta su rekli. Jednim glasom. Ja ću pokušati da odgovorim onim što mislim da je bitno napomenuti kad je riječ o njihovom djelovanju. To pismo ću adresirati na sve ambasade ovdje svih zemalja EU, plus na Evropsku komisiju. Da li će to doći do nekoga gore, ne znam, to ovisi o tome da li će ga ambasadori poslati svojim centralama, pa neko uzeti u ozbiljno razmatranje, ali ja hoću da progovorim o onome što mislim da radi hrvatska vlast i, nažalost, jedan dio opozicije od koje bih to najmanje očekivao, na primjer Tonino Picula koji je esdepeovac, je li. Koliko će to vode tamo piti, ne znam, ali ću se pozvati na ono što je EU zaključivala, a ne ja, ne mi. DANI: Šta možemo mi uraditi na poboljšanju odnosa sa Srbijom? I možemo li? KOMŠIĆ: Možemo. Ja mislim da ćemo sa Srbijom ovakvom kakva je danas, koja je u tom političkom smislu homogenija nego što je bila na način na koji mi nismo zadovoljni, morati nešto poraditi. Bar ću se ja potruditi da probam ostvariti neki normalan kontakt i neke normalne razgovore sa vrhom te države, predsjednikom i premijerom i rukovodstvom Skupštine. Hoće li to naići na neki odjek, hoće li to biti primljeno onako kako bih ja volio da bude, ne znam. Ali ću probati, isto kao što bih sutra bez obzira na hajku i harangu koja dolazi iz Hrvatske, opet probao raditi s njima. Jer, raditi nam je.

DANI: Jeste li u svojim ambasadorskim danima sjedili sa Vučićem i Dačićem?

KOMŠIĆ: Ne, Vučića tad nisam znao, niti je Dačić tad bio bitan. Tad je bila DOS-ova ekipa i sjedio sam sa svim ljudima koji su bili u rukovodstvu DOS-a, a Vučića tada nije bilo. Jesam ga čuo jednom samo, pošto je on tad bio kod Šešelja, sjećam se, kad je Paddy Ashdown u ambasadu poslao pismo koje je trebalo uručiti Šešelju, da je nepoželjan u BiH i da ne dolazi.

DANI: Neću Vas pitati je li Kosovo država ili nije, nego o raspletu na Kosovu. Imamo li snage da ga zaustavimo na Drini? To će se raspetljavati u narednih četiri, pet godina, pa da se ne prelije nama? KOMŠIĆ: Ja sam to rekao i vidio sam da se dešava kao u kaubojskim filmovima: Nemojte ubijati, ljudi, glasnika, mislim, svi vi znate da je to tako. Mislim, u čemu je problem? Vi to morate da riješite. Je li vam mi iz BiH možemo pomoći? U redu, pomoći ćemo vam, ali nećemo vam dijeliti savjete šta da radite. Mene interesuje normalizacija običnog, svakodnevnog života s Kosovom, nemojte da Beograd ima bolje odnose s Prištinom u tom smislu. DANI: Beograd ima bolje odnose i sa NATO-om nego mi.

KOMŠIĆ: Da. Nedavno smo imali onaj slučaj sportske ekipe s Kosova. Srbija nema taj problem s Kosovom, a mi ovdje imamo. Što se to mi oštrimo na Kosovo jače nego što to radi zvanični Beograd? Što smo mi u tom smislu veći katolici od pape? Pa i nama treba da radimo s Kosovom. Naravno, Kosovo je reagovalo na to što smo mi radili, pa je presjeklo mogućnost da sad naši ljudi idu na Kosovo kako bi trebalo da idu. I šta smo dobili? Beograd i Priština to nemaju, a mi smo s Kosovom uveli barijere. Naravno da mi je cilj da te barijere sklonimo, da se vratimo na neki normalan način funkcionisanja. Šta će Beograd i Priština dogovoriti? Ne znam. Ja samo znam što god da dogovore, bila promjena granica ili ne, to ne treba da ima efekte na BiH zato što Kosovo nije isto što i BiH. Kao što ni bivša Jugoslavija nije isto što i BiH. BiH je kao država, ako ćemo iskreno, starija od svega toga i ne mogu se nikako povlačiti te vrste paralela. Mogu silom, ali u argumentovanoj raspravi, istorijskoj, sociološkoj, političkoj, kakvoj god, ne mogu. Dakle, zašto bi se rješenje na Kosovu na bilo koji način odražavalo na BiH? DANI: Može li nam ulazak u NATO sad pomoći kao neka vrsta kišobrana od mogućih odraza? KOMŠIĆ: NATO nam može dati taj element sigurnosti, bez obzira na pitanje šta se njima dešava sad sa promjenom administracije u Washingtonu. Došao je predsjednik koji traži da se ispoštuje sve što piše u dokumentima NATO-a o tome koliko GDP-a da godišnje izdvajate za sektor odbrane. Sad su otvorili i priču da li još važi član 5 Atlantske povelje da je napad na jednu zemlju automatski napad na sve zemlje članice NATO-a. I NATO, znači, ima neke dileme s obzirom na promjene administracije u Washingtonu, ali još uvijek čvrsto funkcioniše i zato ja mislim da EU i NATO jesu naši prioriteti, a da je kad govorimo o strahu i elementarnoj sigurnosti, NATO, oprostite, malo prioritetniji. DANI: Možemo li mi išta naučiti od Makedonije? Imamo jednu svjetliju priču na Balkanu. Niko nije očekivao da će, pogotovo nakon referenduma, Vlada Zorana Zaeva dobiti ovu ogromnu bitku. Ako nam je iko blizak i po historiji i

po iskustvu, po razmišljanjima, pa i ukupnoj situaciji i unutarnjem ustrojstvu, onda je to Makedonija. Koja je to lekcija koja nama fali?

KOMŠIĆ: Lekcija je ako hoćete stvari da smirujete i stabilizujete, morate biti hrabri. Morate biti pošteni u svojim namjerama. Ne lagati narod i ne ići s tim ko će koga prevariti, što je kod nas modus operandi u politici. Dakle, ako ćete nastupati suprotno od onoga kako mi nastupamo ovdje u BiH, makedonska lekcija bi mogla biti dobra. Mada ni ona nije tako bezbolna.

DANI: Ali je odlična.

KOMŠIĆ: I dalje tu ima nekih problema. Rezultati referenduma koji nije bio obavezujući su bili vrlo indikativni i potpuno suprotni sa glasanjem u Sobranju, što je vrlo interesantno. To su činjenice koje treba uzeti u obzir. Ali, svejedno. Odlično je da je Makedonija uspjela i to je stvarno pozitivna priča. Zaev je napravio ogromnu stvar. Istina, i klima je bila takva da je većina željela da mu pomogne, imao je manje protivnika no prijatelja. Čak i onaj s kim je bio u sporu, Grčka, želio je da Zaev uspije, što je vrlo, vrlo bitno. Dakle, mogli bi naučiti nešto iz primjera Makedonije. DANI: Makar onaj dio koji kaže da zemlja zaslužuje odgovorniju vlast i od naroda samog? KOMŠIĆ: To su veliki lideri koji mogu da "rizikuju" i da donesu velike odluke. Koje u početku mogu da izgledaju katastrofalno po njih, ali oni imaju cilj, gledaju dalje i spremni su da povuku potez, kažu mislim da je dobro za sve, ne za mene i ako izgubim, u redu je, ako pobijedim, onda nam je svima bolje. To je Zaev uradio. Mogao je kalkulisati, ali nije. DANI: Mogao je voditi tendersku umjesto državne politike? KOMŠIĆ: Tako je. E, sad ćemo vidjeti da li Vučić ima tog kapaciteta u sebi. Jer, pred njim je ogromna odluka. Lako je sebi uvijek tražiti izgovor za nepreduzimanje nečega, ali dođu trenuci kad moraš donijeti veliku odluku, na takvom si mjestu. Onda se postavlja pitanje ima li tog kapaciteta u BiH. Pogotovo ovakvoj. DANI: Ima li? KOMŠIĆ: Naravno da ga ima. Zato što ja i dalje mislim da mi nismo ništa lošiji od drugih. Samo je pitanje jesmo li hrabri, jesmo li ucijenjeni, o čemu ovise naši potezi, jesmo li slobodni u donošenju odluka, je li nam namjera čista ili odluku donosimo sa skrivenim ciljevima. Dakle, samo je u tome razlika..

Foto: DIDIER TORCHE Pitanje je da li se Dodiku isplati rizikovati sa opstrukcijom rada Predsjedništva a da ono u šta se najviše zaklinje, a to je RS, ne bude na kraju subjekat koji će platiti najvišu cijenu

Foto: DIDIER TORCHE

Foto: DIDIER TORCHE

Kvariše: SDP je danas u poziciji u kojoj je DF bio 2014.

Foto: SENAD GUBELIĆ

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina

© PressReader. All rights reserved.