Express

Sjećanje na Sarajevo mi niko ne može uzeti i pokvariti

- Bato Šišić

Kao djevojčica sam dolazila u Sarajevo, a tada su govorili, ako te Sarajevo prihvati, onda si dobar pjevač. Sarajevo me tada prihvatilo, dolazila sam sa tatom jer sam bila klinka, a ono što sam, osim pjevanja, najviše voljela u Sarajevu je to, da u hotelu „Evropa“jedem tufahije

Kada smo se spremali da započnemo razgovor sa Svetlanom Ražnjatovi­ć, prije nego smo je bilo šta upitali, rekla nam je:

-Možete da mi postavite svako pitanje koje želite, neće biti cenzure, tu sam da pričamo iskreno i otvoreno, ali i da vi to tako prenesete.

Braća Mujić

I, naravno, naše prvo pitanje je bilo sjeća li se kada je imala posljednji nastup u Sarajevu...?

-Ja sam posljedni put pjevala u Sarajevu, sada već davne 1991. godine, bio je to restoran „Bazeni“. Tada sam zaista bila mlada, klinka, u očevoj pratnji. Kako se sećam, restoran su držala braća Mujić, bili su zaista dobri ljudi, a čula sam da su i ostali takvi svo ovo vrijeme.

Nikada javno ništa niste rekli protiv BiH. Uspjeli ste ostati svoji...?

-To uopšte nije teško. Prvo ja nosim u sebi kućno vaspitanje, gdje nikada ni za koga nisam rekla neku ružnu riječ, a pogotovu ako nekog ne poznajem. Ja sam u takvoj poziciji gdje me ljudi komentariš­u, kako mene isto tako i moj život, a niko me od njih lično ne poznaje. Ne mogu da idem za svakom osobom i da im objašnjavm­a da nisam takva, već ovakva. Moja karijera datira još iz vremena stare Jugoslavij­e, imala sam tu čast i privilegij­u da živim u toj prelijepoj zemlji, pa samim tim iz tog vremena „vučem“prijateljs­tva svih vjera i nacija. Kako tada, a ni danas nisam sebi dozvolila da uvrijedim nečiju vjeru, nečiju nacionalno­st ili nečiju boju kože. Ja to smatram ogromnim kućnim nevaspitan­jem.

Da li ste imali prilike sve to nekada javno da kažete?

-Da, ali samo kada sam gostovala u medijima Republike Srpske, jer od rata ja nikada nisam imala priliku da budem na teritoriji Federacije ili da dođem u Sarajevo. Kao djevojčica sam dolazila u Sarajevo, a tada su govorili, ako te Sarajevo prihvati, onda si dobar pjevač. Sarajevo me tada prihvatilo, dolazila sam sa tato klinka, a o osim pjeva voljela u S da u hotel dem tufah neki moj r tim u Sara tufahije u sam sačuv sjećanju i vraćam u sjećanjim, sjećanja je niko ne m pokvariti.

Iskreno, da li biste opet sa zadovoljst­vo sve to ponovili?

-Zašto da ne? Sav taj moj neki razvo jni estradni put vezan je za Sarajevo krenulo se a 1988. godine, kada sam i mala nastup na festivalu Il lidža. To je bio prestižni festivala u ne kadašnjoj, Jugoslavij­i i tu nije mogao svako da se pojavi i da pjeva. Tu sam dobila prvu debitantsk­u nagradu od strane novi nara, jer sam izazvala pravi bum , a i kompletna publika je glasala za me ne. Od tadmea je stepenik po stepenik sve krenulo u mojoj kari jeri, i to je još jedan razlog zbog čega me velike i lijepe emocije vežu za Sa rajevo.

Da li ste svih ovih godina imali pozive da nastupate u Federaciji BiH?

-Da imala sam pozive kako iz Sarajeva, Mostara, Zenice, Tuzle, da odrzim koncert ili da pjevam pri

vatno. Tada još nije bilo vrijeme, ali kako mlađe generacije postaju starije, mislim da će one da probiju tu barijeru.

Vi ste „Arkanova udovica“. Kako sada gledate na taj dio vašeg života?

-Ni sama ne znam, šta da kažem na to. Jedno je da sam ja imala karijeru i prije moje udaje, a to svi koji hoće da znaju, onda i znaju. A, svi koji tako napišu, onda je jasno da to rade tendeciozn­o, a da bi se napisalo nešto loše, nešto ružno o meni. Nije teško napisati Ceca Ražnatović. Mog

supruga nema već 22 godine, ja i dalje postojano trajem, veoma sam otvorena prema medijima. Ako neko nešto ima protiv mene ili neku činjenicu prema meni, neka me pogleda u oči i neka me pita i dobit će iskren odgovor. Žao mi što veoma često nisam u prilici da to demantujem ili objasnim, pa onda se stvara o meni neka loša slika, a koja ne postoji.

Divni Dino Svojevreme­no ste imali saradnju sa Dinom Merlinom?

-Da, divni Dino napisao mi je tri pjesme “Žarila sam žar“, “Zaboravi“i sada već antologijs­ki hit “Beograd“. Poslije Dine i Hari Mata Hari mi je napisao pjesmu „Crni snijeg“, a to je duetska pjesma sa Acom Lukasom.

Za muziku ne smiju da postoje granice, a svi koji drugačije misle, to su za mene glupi i zatucani ljudi. Muzika je vasiona i ona spaja ljude, ona ih ne razdvaja. Na moje koncerte dolazi i ljudi iz BiH, Hrvatske, Albanije, Bugarske, Rumunije... Trudim se da svojom pjesistina,

mom širim ljubav. Nikada u životu nisam otpjevala pjesmu zbog koje bi se sutra morala crveniti ili stidjeti, da pjesmom nekog uvrijedim ili da pošaljem pogrešnu poruku.

U svom koncertnom reportoaru imate i dvije stare pjesme Hanke Paldum?

-Da, to su pjesme „Voljela sa voljela“i „Ja te volim“. Iskreno, ja volim

pjesme Hanke Paldum i ona je legendarna pjevačica sa uspješnom dugogodišn­jom karijerom. Ponavljam, ja sam dijete stare Jugoslavij­e i sve njih sam poznavala, sve te pjevače poštovala i danas ih poštujem. Te pjesme sam presnimila i prezentira­la ih mlađim generacija­ma, da nastave da ih pjevaju.

 ?? ??
 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina