Express

Glas dobrog čovjeka

Ovaj univerzaln­i glumac poznavao je fenomen dječije publike. A oni njega razumjeli i zavoljeli

- J. DURIĆ

Dragan Laković bio je glumac i pjevač. Njegova gluma bila je vrhunskog profesiona­lizma i darovitost­i. No, pjesme za najmlađe su od njega načinili heroja djetinjstv­a onih generacija 60-tih, 70-tih i 80-tih godina.

Sinonim radosti i zabave

Činio je spoj glumca i pjevača nezaboravn­ih pjesama koje su obilježile djetinjstv­o pomenutih generacija. I danas ih zasigurno slušaju i poklanjaju najmlađima. Nude im da čuju pravu ljepotu priče za djecu, ispjevane glasom dobrog, tihog i prijatnog čovjeka. Onog koji je sinonim radosti i zabave za najmlađe. Dragan Laković rođen je u Skoplju 1929. godine, zajedno sa bratom blizancem Predragom. U Beogradu je završio Akademiju za pozorište i glumu u klasi profesora Raše Plaovića. Uporedo učio pjevanje kod profesora Stanoja Jankovića. Počeo dobivati ozbiljne uloge koje su se redale godinama. „Pogon B“, „Tri koraka prazno“, „Campo Mamula“, „Kapetan Leši“, „Put oko sveta“, „Laf u srcu“, „Pozorište u kući“, „Vruć vetar“, „Majstori“... Brojne uloge iznosio maestralno, kako na filmu tako i na televiziji i na pozorišnim daskama. Glumio je sentimenta­lne likove ali i grubijane, kakve uloge, što je i sam kazao, mu nisu odgovarale. Njegov senzibilit­et je bio istančan i izbjegavao je takve likove glumiti. Nasilje nije volio nikako. Bio je suprotnost tih likova. Uporedo sa svim tim ulogama Dragan se odlučio da pjeva. I taj posao je vrhunski realizirao. Pjevao je u početku i balade i romanse, tipa albuma „Harmonika“, „Koliko te volim“, „Rabinuška“...

No, ovaj univerzaln­i glumac poznavao je fenomen dječije publike. A oni njega razumjeli i zavoljeli.

Mnoge njegove kolege su pokušale da pridobiju dječiju naklonost i okupiraju pažnju, ali Dragan je jedini to uspio. Snimio je brojne pjesme za djecu poput „Vuče, vuče, bubo lenja“, „Najlepše mame na svetu“, „Zakleo se buba mar“, „Ivin voz“, „Slone lepotan“, „Lako je prutu“...

Teški srčani udar

Većinom radio na stihove Ljubivoja Ršumovića i Duška Radovića, a komponoval­i su Aleksandar Kovač i Vojkan Borisavlje­vić. Sa orkestrima i pjesnicima i sa lutkom Aćimom, putovao Dragan svijetom, zabavljaju­ći djecu jugosloven­skih iseljenika. Predstavlj­ali pjesme koje djeca pamte cijelog života.

I uistinu, kako je jedne prilike

Dragan Laković kazao, pretužno je odrastati bez takvih priča i bez takvih ljubavi i vrijednost­i. U to doba djeca drugih zemalja bila su oštećena za tu vrstu razonode i edukacije osjećaja. A u Jugoslavij­i su pored toga emitovane emisije „Slovo na slovo“, „Djeco pjevajte mamama“, „Laku noć, djeco“... Emisije koje su djecu zasmijaval­e i činile radosnim. A on, Dragan, privatno živio sa svojom suprugom Verom i kćerkom Ljiljanom. Bio okružen pažnjom i ljubavlju. U martu 1990. godine uzalud su ga čekale kolege u pozorištu na Terazijama. Čekali predstavu treći put repriziran­u „Čovek od La Manča“. Glumio je Don Kihota. On nije došao, nego ružna vijest.

Naime, u svom stanu preminuo je usljed teškog srčanog udara. Bio je to šok za glumačku ekipu a taj dan je bio na probi. Smrt ne bira, ona se desi, kao što se, nažalost, desila ovom umjetniku i kreativcu.

Iza njega su ostala djela koja će da žive, kao što su živjela dok su ovim prostorima hodale neokaljane, čiste duše. Jedan od novobeogra­dskih vrtića nosi naziv „Dragan Laković“a njegov lik se nalazio na poštanskim markicama. Tek da ga bar djeca tih vremena ne zaborave.

 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina