Express

Ceca i Dragana se nikada nisu voljele

- Bato Šišić

Nekada je bio jedan od najpopular­nijih pjevača Jugoslavij­e. Imao velike hitove, koji su danas evergrini narodne muzike. Po glasu i izgledu zvali su ga naraodnjač­ki Zdravko Čolić. Danas živi u Beču. On je Jasmin Muharemovi­ć.

35 godina staža

-Bilo je naravno oscilacija kako u poslovnom, tako i privatnom životu, a svojevreme­no je za to bio jednim dijelom kriv i taj nesretni rat u BiH. Ali, zadovoljan sam. Ove godine punim i proslavlja­m 35 godina estradnog staža, ali sretan sam što sam doživio te godine, a planiram još toliko.

Punih 35 godina rada na estradi, da li se osjećaš starim?

-Na svu sreću još uvijek sam mentalno jako dobar, jer posao pjevača je jako naporan, zahtjevan... Kako su krenuli nastupi zadnjih desetak dana sam prešao nekih dvadesetak hiljada kilometara, a zamislite koliko ih se nakupilo u tih 35 godina. Ali, na svu sreću volim ovaj posao, ja za muziku živim, to je moj život.

Kako u svemu, pa tako i u muzici došli su neki novi trendovi, da sada počinješ da li bi se upio snaći?

-Mislim da bi, ma siguran sam u to, da bi se snašao. Prvi razlog ove moje tvrdnje je to što ja znam da pjevam, i zbog toga što je danas veoma lako doći do publike zahvaljuju­ći društvenim mrežama i velikim brojem printanih i elektronsk­ih medija. Ja kada sam 1986. godine snimio moju prvu kasetu i ploču, čekao sam punih šest mjeseci da bi se pojavio na nekoj državnoj radio i televiziji. Htjeli mi ili ne, i danas na nastupima vladaju klasični naodnjaci, a ja sam baš takav i to bi bio jedan od razlog mog uspjeha da počinjem danas sa karijerom.

Pa i danas se slušaju uveliko pjesme koje su nastale osamdeseti­h godina. Tada, kada sam ja počinjao, niko nije mogao postati zvijezda ko nije znao da pjeva. Ali, danas je drugačija situacija, danas i previše njih žele da se bave pjevanjem, a nemaju glas. Glas je po meni dar od Boga. Danas ga mnogi nemaju, ali su enormno popularni, no sve to je veoma kratkog daha. Po meni je isto nerealno da danas neki pjevači po nastupu uzimaju do 10 do 20 hiljada eura. Ne, zaista nisam ljubomoran. Po meni je suludo nekome dati toliki novac, a dovedete par stotina ljudi u objekat.

-Ja sam u svoje vrijeme na nastupe dovodio od 1.500 do 2.000 ljudi, a reklama je bila jedan plakat na najprometn­iju prodavnicu u gradu, pa reklama od usta do usta. To se vrijednova­lo i cijenilo. Kod nas nema megazvijez­da.

Megazvijez­da po meni su te neke turske i grčke zvijezde koje gostuju u dijaspori srijedom ili četvrtkom pa dovedu na hiljade ljudi. Siguran sam da niko od naših pjevača ne bi mogao napuniti ni jednu dvoranu ili klub ostalim danima, osim subote, a i to je upitno. Naše tržiste je prenatrpan­o nekvalitet­nim pjevačima, koji nemaju svoj stil, nemaju mjeru u ponašanju, pozornost na sebe skreću tračevima... Uzmi mirkofon u ruke pa pokaži kvalitet, budi normalan, budi pristupača­n

običnom čovjeku.

U Beograd si došao iz sela Đemilić Planje, opština Tešanj u potrazi za svojom srećom. Ko je finansiraa­o snimanje tvog prvog albuma?

-Nisam imao sponzora jer u to vrijeme ih nije ni bilo. Diskografs­ka kuća „Diskos“je vjerovala u mene, a njihovo finasiranj­e je bilo da su mi pomogli snimiti dva spota i to ona najjeftini­ja. Naime, pokojni Novica Urošević imao je nepogrješi­v osjećaj po pitanju Dragane Mirković i mene, da ćemo biti velike zvijezde.

Moja prva ploča prodata je bez ikakve reklame u 300 hiljada primjeraka, druga skoro pola miliona i to je bio enorman uspjeh u to vrijeme. Mislim da je Novica na meni tada uzeo 150. 000 maraka, što je bila nenormalna cifra. Od prvog albuma nisam imao ništa, a od drugog „Prvi momak bio sam ti ja“, kupio sam kuću u Beogradu. Bilo je to 1988. godine. Danas svi kradu, varaju, razvlače pjevače realan i kažem, ne naostalgič­no, u Titino vrijeme je sve funkcionis­alo kako treba i moralo da bi uzimali novac, posebno ova mlađa generacija, a po meni je to veoma pogrešno. Mi smo javne ličnosti, putujemo svijetom, pa bi te zbog toga neko malo mogao i da izbuba. Bio sam Jugosloven i to ne krijem, a meni je danas moja BiH sve na svijetu i jedna i jedina moja domovina. Naša bh. dijaspora je nauspješni­ja i najbolja u svijetu.

Mnogi mladi pjevači, koji se nisu ni rodili kada si ti objavljiva­o hitove, snimaju covere ti istih tvojih pjesama?

-Ma, neka snimaju, ali jedno mora da bude jasno u tom coveru nema duše. Sve je to industrijs­ka muzika, tek toliko da se

Ceca je oduvijek bila laf, voljela je da se druži, nikada nije u našem društvu glumila zvijezdu, a mnogi su to činili i to je bilo pogrešno

iste ne želim da ulazim, ali da zna da pjeva zna i to dobro. Jelena je opet drugačija, narod voli te malo prirodno drske žene, Jelena je veoma inteligent­na i po meni nedostaje njeno prisustvo u “Zvezdama Granda”. Imala je te neke pozitivno bezobrazne komentare.

Njih dvije su dva različita svijeta, treba biti iskren i reći da je Ceca napravila kudikamo bolju i veću karijeru, ima masu hitova koje će živjeti kroz generacije. Pamtim je kada je počinjala da je zaista bila veoma uporna, bila je sigurna u svoj uspjeh, ustvari sva ta neka naša generacija Dragana, Ceca, Mira Škorić, ja...Cecu posebno pamtim i po druženju dok je živjela u Švicarskoj i bila su to divna vremena.

Ljudskost i karakter Kako su se tada u to vrijeme slagale Ceca Ražnatović i Dragana Mirković?

-Ceca i Dragane se nikada nisu nešto posebno voljele, bilo je i u to vrijeme prepucavan­ja između njih dvije. Ceca je oduvijek bila laf, voljela je da se druži, nikada nije u našem društvu glumila zvijezdu, a mnogi su to činili i to je bilo pogrešno.

Bilo je tu i ljudskosti i karaktera sa njene strane. Nisam je vidio 30 godina i ne znam kakav bi danas naš susret bio.

 ?? ?? Nisam prodao kuću u Beogradu
Nisam prodao kuću u Beogradu
 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina