O institucijama se ne pregovara

Evidentna je, dakle, namjera SNSD-A i predsjednika te stranke da “svrgne najviše institucije BIH”, kako to definiše Krivični zakon BIH. Ali, opet, fali “nasilje” kao element. Ili, možda, ne fali?

dmahdarazjasnimo,nisam pravnik, ali uz česte konsultacijesapravniciomaponekaduspijemrazumjeti neke pravne zavrzlame.posljednjihdana,tako,vodise polemika o tome da li je Milorad Dodik samo “iskoristio ustavne nedorečenosti” ili je, ipak, započeo proces rušenja institucija Bosne i Hercegovine. Lider HDZ-A BIH Dragan Čović će, gostujući na hrvatskoj televiziji, na kojoj će tri sata kasnije jedna analitičarka iz BIH reći da Dodik “blefira”, ustvrditi da je predsjednik SNSD-A “ozbiljan čovjek” i da nije blefer. Govoreći o zaključcima Narodneskupštiners-a,dragančović jerekaodaoni“naglašavajuunutrašnje probleme BIH”. Da hoću da koristim neprimjereni rječnik hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića, sada bih ustvrdiodajedragančovićnaparfemisani Milorad Dodik. No, neću. Dragan Čović je šef zakonodavne vlasti Bosne i Hercegovinei,kakavjedaje,onuovom trenutku predstavlja jednu od najbitnijih državnih institucija. A institucije su i temelj i simbol svake države. O njima se ne pregovara, pa makar na tim pregovorima insistirale i Kvinta i Rusija, zajedno sa Turskom i svim arapskim svijetom. Onog trenutka kada se počne pregovaratiopostojećiminstitucijama, države BIH će biti sve manje i manje.

Nisampravnik,rekoh,alimepravniciupućujunakrivičnizakonbih.“glava šesnaesta - krivična djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine - napad na ustavni poredak”, piše u poglavlju na koje su me uputili. U članu 156 stoji da “ko upotrebom fizičke sile ili prijetnjom upotrebe fizičke sile pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine, ili da svrgne njene najviše institucije, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina”.

Milorad Dodik, primijetili smo svi, svaki put kada govori o razvaljivanju BIH, naglašava da “neće biti rata”, da nećebitiupotrebesile,da“nećebitinasilja”.očitodobrosavjetovanilidersnsd-a je vrlo oprezan kada daje izjave. On ne prijeti nasiljem. A kada ne prijeti nasiljem, onda nema prvog preduslova za njegov krivični progon.

No, ima jedan dokument koji se vrlo malo eksploatira prilikom stručnih rasprava o mogućem krivičnom progonu člana Predsjedništva BIH. Zove se Deklaracija o ustavnim principima i usvojili su je članovi Glavnog odbora SNSD-A. I bio bi to jedan obični, stranački neobavezujući dokument da ga Milorad Dodik i SNSD nisu pretvorili u tri informacije i jednu Deklaraciju, na osnovu kojih su, potom, u najvišem zakonodavnom tijelu Republike Srpske usvojili zaključke o službenom pokretanjuprocedureukidanjainstitucija BIH. Sve dok je Deklaracija SNSDA bila jedini dokument koji se odnosio na ukidanje institucija, Milorad Dodik je mogao mirno spavati. No, onog trenutkakadajestranačkadeklaracijanarasla do zaključaka u Narodnoj skupštini RS-A, Dodik ulazi u pravnu nesigurnost. Deklaracija dokazuje njegov, pravnim jezikom rečeno, umišljaj da koristi nasilje kako bi proveo zaključke Narodne skupštine RS-A. Evo i kako. Govoreći, tako, o prijenosu nadležnosti sa nivoa BIH na nivo entiteta RS, Dodikov SNSD u spomenutoj Deklaraciji ističe da će Republika Srpska usvojiti zakone kojim će na entitetskom nivou regulisati pitanja odbrane i sigurnosti, indirektnih poreza i pravosuđa.

”Proces vraćanja nadležnosti sastoji seodnekolikokoraka-izradaizvještaja o stanju u različitim oblastima, evidentiranjezaključakaiodlukansrs-akoje suranijedonesene,pripremanovihzaključakai,nakraju,usvajanjenovogzakonodavstva”, piše u Deklaraciji.

Evidentna je, dakle, namjera SNSDA i predsjednika te stranke da “svrgne najviše institucije BIH”, kako to definiše Krivični zakon BIH. Ali, opet, fali “nasilje” kao element. Ili, možda, ne fali.

”Ovaj proces, također, uključuje donošenje odluka o proglašenju ništavnim zakona o Sudu, Tužilaštvu, u svim drugimaktimakojejenametnuoohri usvojila Parlamentarna skupština BIH. Nakon toga slijedi zabrana rada organa i institucija nastalih iz tih zakona na prostoru RS-A sa utvrđenim rokom u kojem treba da odsele, a ako ne odsele, putem intervencije organa Republike Srpske”, piše na stranici broj šest “paljanske deklaracije”.

E, tu već dolazimo do nečega što se može definirati kao “prijetnja za upotrebu sile”. Jer, tvrde čelnici SNSD-A, ako institucije BIH “ne odsele iz RS-A”, onda će biti preseljene “intervencijom organa Republike Srpske”. Prevedeno narazumljivijijezik-akoinstitucijebih čijejesjedištenateritorijirs-aneodsele same, bit će protjerane. I to se može smatrati direktnom prijetnjom, naročito ako se uzme u obzir činjenica da je predsjednik SNSD-A Milorad Dodik govorioo“slovenačkomscenariju”,odnosno “zauzimanju kasarni”.

Imamo,dakle,direktnuprijetnju“intervencijom organa RS-A”, imamo zaključke Narodne skupštine RS-A kojim se i formalno-pravno Vlada RS-A obavezuje da pripremi zakone (55 akata je već gotovo, kaže Višković!) kojim će, opetformalno-pravno,bitistavljenivan snage zakoni koji daju ovlaštenja institucijamabihdadjelujunateritorijirepublike Srpske. Nisam pravnik, naglašavam još jednom, ali mi se čini da su itekako ispunjeni svi zakonski uslovi da Tužilaštvo BIH, ako već ništa drugo ne može, pozove u svojstvu svjedoka Milorada Dodika da objasni kakva to “intervencija organa RS-A” slijedi “ako institucije BIH ne odsele”.

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je zaključke prošlog petka. SNSD je Deklaraciju usvojio krajem oktobra. Danas je 15. decembar, ali nikakve reakcije iz Tužilaštva BIH - nema. Da li ima elemenata za optužnicu protiv Dodika, nisam dovoljno edukovan da bih cijenio. Ali da ima elemenata za njegovo saslušanje i sad već legendarno “formiranje predmeta”, ima. Itekako. Vršilac dužnosti glavnog državnog tužioca Milanko Kajganić sada je na prvom velikom ispitu. Poduzme li Tužilaštvo BIH konkretne i adekvatne korake protiv Milorada Dodika, sigurno je da niko neće imati pravo stajati i u zaštitu onih koje će Tužilaštvo BIH, izvjesno je, uskoro optužiti i u predmetu Dobrovoljačka. Jer to bi bio stav pravosudne institucije BIH koja je podjednako potrebna i Bošnjacima i Srbima i Hrvatima i onima koji se ne izjašnjavaju tako, ali BIH doživljavaju svojom domovinom.