Nema suza koje mogu oplakati Alija
Na mezarju Turbe-bistrik jučer je klanjana dženaza dječaku Aliju Bečiću, koji je preminuo usljed zadobijenih povreda od udara kamiona
Tuga, muk, uzdasi, suze. Oprostiti se riječima od djeteta je nemoguće. Ni srcem, ni dušom, ni mislima, nikako se ne može oprostiti od djeteta koje je puno nadanja i snova izašlo iz škole jedva čekajući sutradan i nove izazove odrastanja. Jučer je klanjana dženaza i obavljen ukop jedanaestogodišnjem dječaku, primjernom učeniku OŠ “Aleksa Šantić”, dobrom drugu, vrhunskom sportisti, članu Tekvando kluba Novi Grad koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći u uskoj i nepreglednoj ulici u Nedžarićima.
Dopisi i apeli
Za Alija nije svanuo novi dan, ali za sve nas jeste. Jesmo li iz ove nesreće naučili išta? Hoće li nam i dalje biti važniji metar više bašte, metar viša ograda ili ćemo napokon osigurati pješačke staze, posebno puteve koji vode do škola?
- Vijeće roditelja KS-A godinama ukazuje na probleme sigurnosti djece na putu do škole. Neobezbijeđeni pristupni putevi, nedostatak trotoara i slaba osvijetljenost samo su neki od problema. Brojni dopisi i apeli su upućeni nadležnim organima, na koje su se oni oglušili, rekli su iz Vijeća roditelja KS-A.
Uposlenici, učenici OŠ “Aleksa Šantić” nijemo su se oprostili od dječaka koji je plijenio lijepim ponašanjem, energijom i osmijehom.
- Opraštamo se od našeg dragog učenika, druga, našeg plavookog dječaka Alija Bečića. Nismo znali da doviđenja na kraju nastave znači zauvijek zbogom, nismo znali da pozdravi ispred škole znače posljednji put se vidimo. Prva klupa. Srednji red. Prazno tvoje mjesto. Prazan i naš pogled, a oči su pune suza i srca puna tuge i nevjerice da više nisi dio svoje porodice, svog razreda, svoje škole. Muk, tišinu, tugu i bol koji su tvojim odlaskom uselili u našu školu i naša srca ne možemo opisati riječima, ali vidimo i osjetimo u pogledu naših učenika, učitelja, nastavnika i svih uposlenika naše škole. Sa lakoćom si se prilagođavao svemu, sa blagim osmijehom si posmatrao i ljude i dešavanja oko sebe. Drug na kojeg su se svi mogli osloniti, učenik kojeg su nastavnici samo hvalili i kojem su vjerovali. Bez puno buke si se borio, kako za sebe, svoje znanje i uspjehe, tako i za svoje drugove i drugarice.
Muk, tugu i bol koji su tvojim odlaskom uselili u našu školu i naša srca ne možemo opisati, kazali su iz OŠ “Aleksa Šantić”
Prekinuto putovanje
Svojim plavim okicama si plijenio pažnju i osvajao srca ljudi. Sad su se te okice zauvijek zatvorile. Naše zajedničko putovanje zvano osnovna škola je naglo prekinuto, više nećeš biti dio dogovora, briga, zaljubljivanja, strahova, planova... Ljubav koju si nam pružao sve ove godine, zajednički trenuci u našoj učionici, u hodniku, u školskom dvorištu zauvijek će ostati u našim mislima i sjećanjima. Iako više nisi među nama, uvijek ćemo te nositi u svojim srcima i čuvati uspomenu na tebe. Duboko suosjećamo s Alijevom porodicom, da im Allah dž.š. podari snagu i sabur u ovom teškom iskušenju, navedeno je u pismu učenika VI-1 i razrednice Amire Piknjač i svih učenika i uposlenika ove škole.