Rancije i isključivosti
Za samo pola stoljeća, EU je postala važan faktor na svim nivoima globalne društvene zajednice
Obrazovni sistem se pokazao ključnim u pokušaju suzbijanja netolerancije i isticanja vrijednosti poštovanja drugog jer dopire do sve djece od rane dobi. Međutim, ustanovljeno je da znanja o određenim temama uveliko manjka, kao i da uglavnom ne postoji određeni kritički odnos prema spomenutim pojmovima i pojavama. Nakon serije predavanja u osnovnim i srednjim školama, profesorica rodnih nauka Zilka Spahić-šiljak je istakla:
- U srednjim školama, gimnazijama, vidi se da nastavnici i nastavnice rade s djecom i da su djeca spremna na dijalog i razgovor o osjetljivim temama diskriminacije. Međutim, o temama antisemitizma, ksenofobije i islamofobije vrlo malo znaju, što je pokazatelj da je potrebno u nastavnom planu i programu uključiti ove teme da bi se mladi senzibilizirali za ova pitanja. U osnovnim školama je situacija drugačija. Pored toga što djeca skoro ništa ne znaju o ovim temama, opća klima je takva da je pažnja učenika i učenica vrlo mala, da nisu naučeni da izraze mišljenje i da uglavnom reagiraju sa velikim emocijama. Ono što je mene iznenadilo je to da su djeca od 13 i 14 godina puna predrasuda, da su traumatizirana zbog gubitaka u porodici u proteklom ratu, i da pod utiskom etno-nacionalnih narativa nisu u stanju kritički razmišljati o diskriminaciji kojoj su izloženi i drugi ljudi, a ne samo oni i njihove porodice.
Svi su oblici rasizma i mržnje zajednički problem cijelog društva, i smatra se da je zajednički proces prilagodbe ključan kako bi mogli u potpunosti pridonijeti društvu u kojem žive.
- Da mi ne spominjemo da je bio holokaust, ljudi bi zaboravili da je bio holokaust. Nikada mi u ovolikoj mjeri nismo govorili o ovim temama, ni obrazovno ni porodično. Možda bi mnogo toga bilo drugačije da su se neke stvari na vrijeme priznale i da