Politički pluralizam u Bosni i Hercegovini
Na prvim višestranačkim izborima teritorija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bila je jedna izborna jedinica
Formulisati neke konačne stavove o ustavnopravnom uređenju Bosne i Hercegovine, njenom državnom uređenju, zaista je teško pitanje, kako sa teoretskog tako i sa praktičnog aspekta. Nezaobilazna je uloga međunarodne zajednice u određivanju državnog uređenja Bosne i Hercegovine. Analizom odredbi Ustava BIH, vidljivo je da je Bosna i Hercegovina, po svom uređenju,državasuigeneris,sobzirom na to da sadrži i elemente federalnog i ovlaštenja ostavljena entitetima. Ustanovljenjedomnaroda,kaodrugi dom, uveden je veto na temelju vitalnih interesa konstitutivnih naroda u oba doma, kao i tročlano predsjedništvo – Srbin iz Republike Srpske, i Bošnjak i Hrvat iz Federacije. Ustav Bosne i Hercegovine ne sadrži načelan stav o principu podjele ili jedinstva vlasti. Ipak, analizom ustavnih odredbi može se uočiti određena supremacija organa izvršne vlasti, ali je, možda, nedosljedno vladavine prava i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora”. Navedena ustavna odredba nesumnjivo govori da se radi o neposrednoj predstavničkoj demokratiji.
Primjer iz 1990.
Prvi višestranački izbori u Bosni i Hercegovini održani su 18. novembra 1990. godine na osnovu Odluke predsjednika Skupštine SR Bosne i Hercegovine. Izbori su provedeni na temelju Zakona o izboru odbornika i poslanika u skupštine društveno-političkih zajednica, te Zakona o izboru i opozivu članova Predsjedništva SRBIH. Izbori su održani za članove Predsjedništva SR BIH i Skupštinu SRBIH. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine činilo je 7 članova (2 Muslimana, 2 Srbina, 2 Hrvata i 1 iz reda Ostalih). Birači su glasali ne samo za predstavnike iz svog konstitutivnog naroda nego se moglo glasati i za kandidate iz ostalih konstitutivnih naroda, odnosno Ostalih. Za legitimnost izbora bilo je potrebno da izađe više od 50% birača upisanih u opće biračke spiskove. Za članove Predsjedništva SR BIH primjenjivan je sistem relativne većine, što znači da su bili izabrani oni kandidati koji su dobili najveći broj glasova. Važno je napomenuti da je teritorija Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine bila jedna izborna jedinica. Na kandidatskim listama birači su se mogli opredijeliti za jednog kandidata ili čak po dva kandidata iz reda svakog naroda i jednog kandidata iz reda Ostalih (pluralni votum). Kandidati koji su dobili najveći broj glasova iz reda odgovarajućeg naroda i ostalih do broja članova koji se birao (2 + 2 + 2 + 1), bili su izabrani. Ukoliko bi se desilo da dva kandidata iz reda istog naroda ili ostalih osvoje isti broj glasova (dva najveća rezultata), tada bi se izbori ponavljali za te kandidate u roku od 14 dana, što se nije desilo na izborima.
Knjiga “Izborno pravo: Iskustva Bosne i Hercegovine u kontekstu izbornih sistema savremenih evropskih država”, čiji je autor dr. Ahmet Šantić, a koju je nedavno objavila izdavačka kuća University Press iz Sarajeva, namijenjena je čitalačkoj publici koja želi da stekne osnovna znanja o veoma značajnim političkim i pravnim institucijama u vezi sa izborima i izbornim pravom. Pisana je u formi udžbenika, tako da može poslužiti studentima društvenih nauka – kao obavezni, ili drugi predmet koji se bavi pravnom i političkom dimenzijom izbora. Oslobođenje feljtonizira dijelove knjige.