Sportske rekvizite zamijenili oružjem
Brojni ukrajinski sportisti su stali u odbranu svoje zemlje, a neki od njih su, nažalost, izgubili živote
Ruska agresija na Ukrajinu glavna je tema i u sportu. Brojni ukrajinski sportisti širom svijeta na terenu iskazuju podršku sunarodnjacima, a sve je više onih koji sportski teren mijenjaju za onaj ratni. Slična situacija je bila i sredinom devedesetih u našoj zemlji. Da li je sportistima mjesto na bojnom polju?
Ispravna odluka
Ukrajinskoj vojsci pridružuje se sve više sportista, a već u uvodnim danima rata nekoliko njih položilo je život braneći svoju zemlju. Početkom februara, u jeku političkih napetosti između Ukrajine i Rusije, Vladimir Putin je prisustvovao ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Pekingu. Ruski predsjednik pretvarao se da spava dok su ukrajinski sportisti stizali na stadion. Mjesec kasnije, brojni sportisti iz Ukrajine su sportske rekvizite zamijenili oružjem i odlučili braniti svoju zemlju. Jedan od njih je i bokser Aleksander Usik, koji je imao i poruku za Putina.
- Moje ime je Aleksandar Usik. Pozdravljam ukrajinski narod. Ne znam kada ću se vratiti u ring. Moja zemlja, moji ljudi i moj ponos su mi trenutno mnogo važniji od nekakvog pojasa. Obraćam se i predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu, ti možeš zaustaviti rat. Molim vas sjedite i pregovarajte. Rusima poručujem da nikada neće ući u Kijev, kazao je bokser Aleksandar Usik.
Uniformu je obukao i teniser Sergej Stakhovski koji je prije nekoliko godina bio blizu vrha ATP liste. Kaže da se nije dvoumio i da je ovo jedino ispravno što je mogao uraditi u ovom teškom vremenu za njegovu zemlju.
- Vojska je otvorila mjesto za sve koji se žele boriti i biti dio teritorijalne odbrane Ukrajine. Puno je dobrovoljaca, među njima sam i ja. Nemam vojno iskustvo, ali znam rukovati oružjem, poručio je Stakhovski.
Trener moldavskog Šerifa Jurij Vernidub napustio je klub i došao u Ukrajinu rekavši da ne može gledati kako njegov narod pati pod pritiskom agresora. Nekada najbolji bokser na svijetu, a današnji gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko među prvima je uz brata Vladimira uzeo oružje u ruke i odlučio braniti grad.
- Kao vojnik i kao oficir u prošlosti, kao šef teritorijalne odbrane Kijeva i osoba kojoj je povjereno da štiti interese građana i grada Kijeva, uzimam najaktivnije učešće u odbrani naše zemlje u svakom scenariju. Vještine koje sam stekao prije mnogo godina nikada nisu nestale i stalno ih usavršavam, rekao je Vitalij Kličko.
- Borbe se vode upravo sada, ove sekunde. U ovom trenutku u Buči, Irpinu, Gostomelu, trenutno se vodi bitka! Mogu vam reći da se niko neće seliti iz Kijeva. Svaka kuća, svaka ulica, svaki kontrolni punkt će odolijevati do smrti ako bude potrebno, dodao je Kličko.
Dva mlada fudbalera Vitalij Sapil i Dmitar Martinenko, kao i dvadesetogodišnji bijatlonac Jevhen Mališev smrtno su stradali u sukobima unutar Ukrajine. Brojni sportisti podršku svojoj zemlji pružaju na sportskim takmičenjima. Elina Svitolina, ukrajinska teniserka, slavila je u meču protiv Ruskinje Anastasije Potapove, pa su je slomile emocije.
Nažalost, devedesetih godina u Bosni i Hercegovini je bila slična situacija. Zvanično najtrofejniji bh. biciklista svih vremena Hajrudin Trle je također obukao uniformu. Kako kaže, u tim momentima nije bilo dileme.
- Iskren da budem, nisam mislio da će to toliko da traje, niti sam očekivao da će biti onako teško stanje, ali nijedne sekunde nisam razmišljao o priključenju Armiji, tako da sam od prvog do posljednjeg dana bio u Armiji i time se ponosim. Bilo je zaista teško, a najteže što su nam ginuli časni momci, priča Trle.
Sociolog Marko Romić kaže da je priključenje vojsci u datim momentima pitanje časti i ljudska obaveza.
- Kada je u pitanju sigurnost zemlje, naroda, obitelji, poznanika prijatelja…, onda ne treba praviti razliku među braniteljima. Dakle svi su jednako vrijedni. To što je neko tesar a neko vrhunski sportista ne bi trebalo biti bitno, govori Romić, koji ističe da uključivanje sportista u borbu svakako budi dodatni motiv kod saboraca i ostalih vojnika.
- Takve osobe će sigurno lakše zadobiti svoje istomišljenike i ljude različitih profila za tu svoju ideju. Najviše što se može je staviti svoj život na raspolaganje za odbranu najvećih vrijednosti, a najveće vrijednosti su životi drugih ljudi, poručuje Romić.
- Mene srce boli kad čujem da je poginuo neki sportista u Ukrajini. Svi moramo apelovati na to da se te situacije prevaziđu, dodao je za kraj Hajrudin Trle.
Kada je u pitanju sigurnost zemlje, naroda, obitelji, poznanika, prijatelja…, onda ne treba praviti razliku među braniteljima, kaže sociolog Marko Romić
Rezultati
Sukobi u Ukrajini i dalje traju, intenzitet se ne smanjuje, tako da se možemo samo nadati da će se sportisti vratiti onome što najbolje rade i da ćemo govoriti o njihovim sportskim rezultatima ostvarenim na nekim drugim, samo ne na bojnim poljima.