Saborci uz Svetlanu
Husejn Hatić i njegova supruga Elvisa ruku spasa pružili su prijateljici iz Ukrajine, njenoj kćerki i dvojici dječaka koji najviše vole sport
Ukrajinka Svetlana Fartushnyak, koja se na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu priključila Armiji RBIH i herojski branila našu domovinu, kao što je Oslobođenje već pisalo, trenutno se nalazi u njemačkom gradu Weigenheimu. Nakon što je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu, Svetlani su ruku spasa pružili njen saborac i prijatelj iz Kalesije Husejn Hatić i njegova supruga Elvisa, u čijem domu se skrasila zajedno sa kćerkom Vitalinom i dvoje unučadi.
Mali fudbaler
Svetlanin zet ostao je u Ukrajini da brani svoju zemlju. Ovog puta razgovarala sam sa Husejnom Hatićem, koji nije krio sreću što je sa svojom porodicom uspio da pomogne Svetlani da se spasi iz pakla rata.
- Odlučili smo da joj pomognemo, jer se osjećamo dužni, posebno ja, budući da je Svetlana dva puta ostavila svoju krv na bosanskoj zemlji. Ona je bila bosanski borac i heroina, na ovaj potez smo se odlučili iz poštovanja prema njoj. Nadam se da će konačno i država prepoznati to što je ona uradila za Bosnu i Hercegovinu. Ona se nalazi u našem domu sa kćerkom i dvoje unučadi. Starijeg unuka zovem Vanja, a pravo ime mu je Ivan. Ja ga zovem Ševčenko. Upisao sam ga ovdje i trenira fudbal. Redovno po njega dolazi trener i vozi ga na trening, a mali Saša je naše srce. Njega zovem Kličko i sa mnom je naučio da priča bosanski jezik, govori Hatić.
Kaže nam da Svetlanu poznaje skoro trideset godina, da je zove svojom sestrom kao i ostali njihovi saborci Mirsad Zenga Subašić, Mido Robi Mujkić, Juso Križevac, Rahman Alić...
- Ona je naša sestra s kojom smo se redovno čuli dok je u Ukrajini bio mir i pomagali joj. Činili smo sve da joj bude dobro. A šta je za to vrijeme država učinila za Svetlanu? Mogu slobodno reći da je učinila minus nulu. Ispričaću vam jedan događaj od prije pet godina, koji ne mogu da zaboravim. Bio sam na sijelu, na kojem je bio jedan načelnik Općine Kalesija. Kazao sam mu da želim da napravim šehidima česmu na autobuskoj stanici, kako bi
Svetlani smo pomogli, jer smo se osjetili dužni, budući da je dva puta ostavila svoju krv na bosanskoj zemlji