Proljetni vonj političkih nepogoda
pretvoreno u neku vrstu uslovnog refleksa, naše svakodnevlje se sve više oblikuje u strahovanje od toga šta će nam vladari naših života prirediti, čime nas počastiti i koliko iznova onespokojiti. Posljednji martovski i prvi aprilski dani su taj utisak dodatno učvrstili, a ono što se dešavalo pod krovom najvažnijih državnih i federalnih institucija, plus sarajevski kantonalni parlament, korak je dalje u obogaćivanju arsenala razloga za to da tekući izgled, učinak i ponašanje vlasti - uz pažljivo biranje riječi - nazovemo nepogodom koja nam ozbiljno prijeti.
Uz vrlo mali napor, koji ne traži posebno precizan registar promašaja, nesuvislih izjava i poteza posvađanih sa zdravom pameti i logikom, dokučujemo da je ulazak u drugi kvartal 2022. godine u znaku skoro sumanute trke za tim ko će više zadebeliti, oštrije nastupiti, sirovije kidisati na drugi i drugačiji (stranački i nacionalni) lik i, tako, demonstrirati egzibicionističko uvjerenje u to da će ga to proslaviti u krugu istomišljenika (stranačkih i nacionalnih). Stvarni efekat - promašaje u radu organa vlasti, nedonošenje odluka i propisa, prazan hod u bezobrazno dobro plaćenom poslaničko-vladalačkom statusu i, dakako, otužno nazadovanje na putu ka Evropi - u sjenci je iščašene personalne satisfakcije zadovoljstvom u stilu “Al’ sam mu se nagovorio” ili “Baš sam im poručio ono što zaslužuju”.
Odakle god da počne inventurisanje ove štetne, tu i tamo bizarne, a redovno promašene i politički blasfemične navike, neće se pogriješiti u fokusiranju glavnih “zvijezda” tog neukusnog, mentalno oštećenog i notorno besmislenog i jalovog igrokaza. Po ustaljenoj tradiciji, Predsjedništvo BIH, parlamenti BIH i Federacije i Narodna skupština RS-A, pa i neke kantonalne skupštine, vodeći su scenski prostor za promociju tog igrokaza. To, nažalost, ne znači da bi slične nepogode izostale i u drugim skupštinama, samo da su u prilici da se iskažu u danima i u vezi s temama o kojima je riječ.
Elem, najprije se Predsjedništvo BIH pokušalo sastati u punom sastavu. Krenulo ga to, sve do trenutka kada je u prostoriju za sjednice ušla Bisera Turković, naša inoministrica. To je bio signal Miloradu Dodiku da napusti prostoriju, uz sirovo recikliran i bezobrazan izgovor o “muslimanskoj opasnosti”. Pošto joj to nije bilo dovoljno, SNSD-OVA Sanja Vulić je pohitala da podrži stranačkog šefa i da nam “uljepša” vikend, reagujući na to što je Bisera Turković povukla saglasnost o izgradnji aerodroma u Trebinju. Po samo njoj jasnoj i naopakoj formuli, Vulić povezuje taj ministricin potez sa “islamskom
državom”, pa histerično prijeti “Ne igrajte se sa Srbima!” i šizofreno dodaje “do islamske BIH neće doći dok bar jedan čestiti Srbin korača BIH” (?!). Ako je neko pomislio da je to najveća glupost, prevario se. Jer, glupostima je nastavio ključati Parlament BIH, nakon sabotiranja hitno sazvane sjednice Predstavničkog doma. Predsjedavajući Denis Zvizdić je “nalijepljen” svim i svačim, a najviše poslovničkim propustima, što će reći pokušajem da “ispod žita” provuče neke odluke. Za SNSD i HDZBIH je to, naravno, neprihvatljivo, na vrijeme su ga “pročitali”
ILI: Posljednji martovski i prvi ovogodišnji aprilski dani pokazali su da nam se vlast i politika pretvaraju u nepogode, jer - na državnom, entitetskom i nivou kantona - rade u korist štete po državu i sve nas