Oslobodjenje

Bugojanske džezve u Kini

Ne postoji niti jedna mašina koja bi mogla ovakvo nešto uraditi, a svaka moja džezva ima bar milion udaraca čekićem, kaže Sarajlić

- Piše: adisa Herco

Prolazeći glavnom bugojansko­m ulicom, čujete čekić Enesa Sarajlića koji pravi unikatne džezve. Zahvaljuju­ći Sarajliću, koji je čuvar tradicije kazandžijs­kog zanata, upravo iz tih džezvi kafa se pije širom svijeta.

Trud i ljubav

- U ovaj posao je uključena cijela porodica. Sasvim slučajno prije desetak godina sam počeo da radim ovo, a danas od ovoga živim. Zanat sam učio na Baščaršiji jer sam želio naučiti od onih koji najbolje znaju, počinje svoju priču Enes.

Prisjećaju­ći se svojih početaka, Enes je kazao kako je nakon rata izgubio posao te je počeo prodavati na pijaci.

- Po robu smo išli na Arizonu kod Brčkog i, idući po robu, shvatili smo da bismo mogli naći nešto što bismo nosili tamo da ne idemo prazni kada se već vraćamo sa robom. Malo-pomalo došli smo na ideju ovoga zanata. U početku smo prodavali polugotov proizvod. Kasnije smo počeli sve sami proizvodit­i. Rekao bih sasvim slučajno, a danas je to porodični biznis, naglasio je Sarajlić.

Za ovaj posao potrebno je puno truda i rada, ali najvažnija je ljubav, tvrdi Sarajlić, te se prisjeća kako su trebale godine da ovaj posao usavrši.

- Kada sam počeo raditi ove džezve, počeo sam sa džezvom od litar i trebalo mi je pet dana da je napravim. Nakon pet dana kada sam završio, niko nije bio sretniji od mene. Vremenom dolazi rutina. Ja sada za osam sati mogu pet takvih džezvi uraditi. Šare su savršene, mnogo ih ima i sve je zaista urađeno sa puno truda. Najvažnija je ljubav za ovaj posao. Evo kada vidite ovu džezvu, ja vama ništa ne moram govoriti, ona sve sama govori. Svaka je priča sama za sebe. Ko se imalo razumije u ovaj posao, zna kakav je to rad, istakao je Sarajlić.

On je dodao kako svoje radove mnogo izlaže na sajmovima. Tako ga je put odveo i u Kinu.

- U gradu Hangzhou u Kini održava se sajam ručnih radova iz cijelog svijeta. Kada sam dobio poziv, bio sam oduševljen što ću ga posjetiti. Ono što me posebno oduševilo jeste to što se u Kini mnogo cijeni ručni rad. Koliko se cijeni, najbolje govori to da kod mene na štandu kada ima najmanje posjete ima 50 ljudi, dolazi ministar privrede Kine i kaže mi ti trebaš ovdje otvoriti radnju. Ako budeš imao problem, ja ću ti pomoći, a dolazi naš čovjek iz Bosne i kaže mi jelde ti to kupiš na Čaršiji i prodaješ ovdje. To govori koliko oni cijene ručni rad, naglasio je Sarajlić.

Kako kaže, imao je još mnogo poziva nakon te posjete da dođe u Kinu, ali naše vlasti mu nikada nisu dale odgovaraju­će dozvole. Ipak, to ga nije obeshrabri­lo i, kako kaže, otići će ponovo samo da mu se ukaže prilika.

A na pitanje šta se sve može pronaći u radnji Džezba - Džezba, Sarajlić odgovara:

Šare iscrtane rukom

- Pravimo džezve, tendžere, table, šećernice, aleme za munare, imamo više od 50 različitih proizvoda koje plasiramo širom BIH, a zahvaljuju­ći mnogim sajmovima, naši proizvodi su svoje mjesto našli širom svijeta. Najviše se ponosim tim što su naši proizvodi svi različiti, što je svaka šara iscrtana rukom. Ne postoji niti jedna mašina koja bi mogla ovakvo nešto uraditi. Svaka moja džezva ima bar milion udaraca čekićem. Posao nije jednostava­n,

 ?? ?? Enes Sarajlić: Čuvar kazandžijs­kog zanata
Enes Sarajlić: Čuvar kazandžijs­kog zanata

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina