Čekam priliku da pokažem šta znam
Hana Finci, mlada Sarajka, kaže da se kroz njen život stalno provlači diskriminacija zbog invaliditeta
Svakoj mladoj osobi su za sreću potrebni druženje, razumijevanje, podrška i posao. Posebno je to potrebno osobama koje žele da rade, budu korisni članovi društva, osobama koje su primjer dobrog prijatelja, koje su vedre i komunikativne. Jedna od takvih je i 22-godišnja Hana Finci, mlada Sarajka koja je odličnim uspjehom završila Srednju ugostiteljskoturističku školu i od tada je u potrazi za poslom.
Dobro i zlo
- Kroz cijeli život se provlači diskriminacija zbog mog invaliditeta. Sarajevo jeste veliki grad, grad u kojem imam porodicu i prijatelje, gdje sam doživjela najljepše momente, ali i grad u kojem je izražena diskriminacija drugačijih. U ranom djetinjstvu sam to sporadično doživljavala.
Završila sam OŠ Malta, gdje sam bila lijepo prihvaćena i od društva i od nastavnika. Zaista sam se osjećala dijelom zajednice. Drugari su me gurali naprijed, pomagali, radovali se mojim uspjesima, dijelili smo i dobro i zlo. Nastavnici su se trudili da nas nauče i nikada me nisu odvajali od ostalih učenika. Zaista osjećam veliku zahvalnost prema njima svima, govori Finci, koja je poslije osnovne škole došla u potpuno novu sredinu. Srednja škola je ostavila gorke uspomene u duši ove djevojke, te je zbog toga odustala od nastavka školovanja. Nije upisala fakultet, ali vrijedno traži posao, bavi se raznim aktivnostima, voli život i ljude oko sebe.
- U Srednjoj školi nisam imala razumijevanje ni od nastavnika ni od prijatelja. Jedva sam čekala da završim školu, prisjeća se Hana brojnih primjera diskriminacije, ali kaže da je najviše boli što su drugari mislili da njoj nastavnici zbog invaliditeta poklanjaju ocjene, a ona je, ustvari, učila i danju i noću kako bi svima dokazala koliko može.
Ova vrijedna, energična, uporna djevojka je poslastičar i uživa u izradi kolača i kuhanju. Nekoliko puta je aplicirala za posao poslastičara, ali nažalost odbijena je.
- Najčešće me odbiju riječima da im treba neko brz, spretan i slično. Niko mi nije ni dao priliku da pokažem koliko mogu. Ali ja ne odustajem. Možda nekada i otvorim svoju poslastičarnicu, otkriva planove Hana, koja je nekoliko godina volontirala u Udruženju Dajte nam šansu. Pored toga, završava knjigu “Život ljudi u vrijeme korone”.
Najviše je boli što su drugari mislili da njoj nastavnici zbog invaliditeta poklanjaju ocjene, a ona je učila i danju i noću
Džeparac
- Voljela bih izdati knjigu, pa bih od prodaje obezbijedila sebi džeparac. Pored kuhanja, pisanja, volontiranja, volim šetati, čitati knjige, družiti se, plivati, ali ipak najdraži su mi trenuci provedeni sa porodicom. Moji majka i otac i dvije sestre su mi najveća podrška. Iako ne odustajem ni od čega, aktivna sam, stalno smišljam nove aktivnosti i radim nešto, sigurno bi mi puno teže bilo da nemam njihovu veliku podršku, navela je Finci.