Borac opet potrošio trenera
Banjalučki Borac, aktuelni prvak BIH, u naredno kolo Premijer lige BIH ući će sa već četvrtim ovosezonskim trenerom. Nemanju Miljanovića zamijenio je Tomislav Ivković
U sezoni u kojoj je branio naslov prvaka BIH, Borac je nakon četiri odigrana meča imao ravno dva boda i upravo je smijenio drugog trenera, a snovi o evropskom iskoraku i izgradnji jednog od respektabilnijih klubova u državi, pa i u regiji, brutalno su srušeni sramotnim izdanjem protiv Linfielda u Konferencijskoj ligi.
Banjalučani su bili u organizacijskoj i svakoj drugoj krizi, Marko Maksimović je mudro podnio ostavku, nezadovoljan stanjem u klubu, a njegov nasljednik Zoran Kiza Milinković prvo je poražen u Posušju, da bi ga onda Zrinjski osramotio na domaćem terenu sa uvjerljivih 5:1, te je napustio klub nakon samo dva meča.
Kada je Miljanović došao u klub, Borac je bio na dnu tabele. Nakon 20 utakmica klubu je spasio sezonu
Nisu takve situacije bile nove za Borac, radi se o jedinom prvaku BIH koji je čak četiri puta ispadao iz lige i vraćao se u nju, a i ovaj put je izgledalo da će klub nakon osvajanja naslova nekako životariti u ligi jednu ili dvije godine, prije nego krene stranputicom i na kraju završi u Prvoj ligi Republike Srpske.
Spasitelj
Tada je na scenu uskočio Nemanja Miljanović, kojeg je Borac nešto ranije doveo na mjesto trenera juniora. On nije domaćoj javnosti bio toliko poznat dok nije dobio nimalo zahvalan angažman u Mladosti krajem augusta 2020. godine. Ekipa iz Doboj-kaknja je bila prvi favorit za ispadanje iz lige prošle sezone, a Miljanović je uspio od mladog tima dobiti maksimum, te pritom za inostrane transfere spremiti Azura Mahmića, Amera Hiroša i Nedima Hadžića.
Nagrada Miljanoviću i Mladosti bilo je izbacivanje u niži rang takmičenja zbog neispunjavanja uslova za dobijanje licence, a iz kluba i dalje tvrde da su prevareni i da će na Sudu za sportsku arbitražu u Lausannei (CAS) dobiti tužbu, te Savez primorati da ih, uz ogromne penale, vrati u najviši rang.
Takvi procesi su spori i mukotrpni, život je krenuo dalje, a dalje je krenuo i Miljanović, koji je prvo vodio juniore Borca, a onda, nakon što se klub našao u vrlo teškoj situaciji po odlasku Kize Milinkovića, i prvi tim.
Od tima koji je aktuelni šampion, ali je njegov stvarni kvalitet težak za procijeniti, Miljanović je brzo dobio solidne rezultate. Borac je za kratko vrijeme ostvario veliki napredak i stabilizovao se na trećem mjestu na tabeli. Poređenja radi, u 20 posljednjih mečeva, dakle otkad je na klupi Miljanović, Borac je osvojio 39 bodova. Naravno, Zrinjski je bolji od Borca u tom periodu, ali to je to. Svi ostali klubovi bili su drastično lošiji. Tuzla City je u istom periodu sakupio 32 boda, Sarajevo 30, a Željezničar 29 bodova.
Malo se pričalo o Miljanovićevim dostignućima i malo se pričalo o fudbalu kad god se govorilo o Borcu. Razlog je prilično jednostavan, kao što smo već ranije navodili, Borac ima preferencijalan tretman u odnosu na sve druge klubove u ligi, što nije nikakva pakosna optužba, već je lako za potkrijepiti i brojevima. No, ne može se oteti dojmu da je, makar i uz pomoć koju je dobijao sa strane, Miljanovićev Borac ipak bio puno smisleniji od svega što je klub ranije servirao ove sezone. A sam Miljanović je nastojao, koliko god je bilo moguće, razmišljati isključivo o fudbalu.
Umorio se nakon 20 kola. Zvanična verzija kaže da je sam podnio ostavku, nezadovoljan ishodom četvrtfinalnog dvomeča u Kupu BIH protiv Tuzla Cityja, kada je Borac ispao na penale, iako je imao kontrolu kroz veći dio ove dvije utakmice. Da li je nezvanično bilo više faktora koji su utjecali na Miljanovića, teško je reći. Zli jezici već dugo govore o tome da su Đorđe Milojević i Marko Kujundžić projekti Borca, a Nemanjamiljanovićjeuprijedoruzamijeniobašnjihdvojicu.jednognakonpola sata, drugog na poluvremenu. Nakon utakmice je napustio klub. Može biti i da se radi samo o slučajnosti, i to je čak i dosta vjerovatno, ali u pitanju je svakako zanimljiva slučajnost.
Onoštosemožereći,itosapriličnom sigurnošću, jeste da je kompletna Borčeva sezona dobar pokazatelj o tome koliko je i u našem fudbalu besmisleno raditi bez uspostave zdravog sistema. Sportski direktor Tomislav Ivković, koji
U 20 ligaških kola Miljanović je sa Borcem osvojio 39 bodova i doživio je samo poraz od Zrinjskog
je na neobičan način došao do pozicije u Borcu, nakon nekoliko mjeseci na toj poziciji će postati četvrti trener koji će voditi Borac ove sezone. Četiri trenera u sezoni koja se iz Borčeve perspektive ne može čak ni nazvati neuspješnom, uzme li se historijski kontekst rezultata koje je ovaj tim ostvarivao.
Miljanović možda nije najbolji trener u Premijer ligi BIH, ali je relativno progresivan stručnjak sa prilično modernim shvatanjima i trener je koji je u Mladosti uradio zaista kvalitetan posao. Igrao je dopadljiv fudbal, imao je adekvatne rezultate i iz temelja je izgradio mladu ekipu koja je bila u stanju pomutiti račune i najvećim favoritima.
Svaki klub u Premijer ligi BIH treba nastojati da bude poželjna destinacija zatakvetrenere.iakoonibježeiztakvih sredina, onda je potrebno detektovati šta im tačno smeta pa ih je primoralo da donesu takve odluke i takvo što otkloniti u budućnosti.
Trener Željezničara iz jesenjeg dijela sezone Tomislav Ivković nakon utakmiceubanjojlucisaborcemposvetio je dobar dio svoje konferencije za medije hvaleći ambijent u kojem je meč odigran. Utakmici je prisustvovao i Milorad Dodik, a Ivković je otprilike rekao da mu je čast igrati utakmice na kojima se pojavljuju tako značajne ličnosti.
Politika
Nije tajna da je sadašnji Borčev projekat u velikoj mjeri podržan od politike i Dodikovog Saveza nezavisnih socijaldemokrata. Uostalom, predsjednik Nogometnog/fudbalskog saveza BIH Vico Zeljković na tu je poziciju došao nakon predsjednikovanja u Borcu.
Tomislav Ivković će imati priliku da, sadakaotrenerborca,izprverukeiskusi šta sa sobom nosi zagrljaj politike. I u pozitivnomiunegativnomsmislu.ana primjeruborcamnogotogamogunaučiti i drugi klubovi, koji u najvećoj mjeri i sami kreiraju projekte koji su naslonjeni na mnogo šta osim na sam fudbal. Za to vrijeme navijači Borca, oni koji pamte malo dalje od 2019. godine i slavodobitnog povratka u Premijer ligu BIH, mogu samo da se nadaju da se o Borcu neće uskoro govoriti kao o jedinom klubu prvaku koji je pet puta ispadao iz lige i vraćao se u nju. Djeluje to iz današnje perspektive vrlo nerealno, aliakonasjehistorijaovogklubaičemu naučila, onda je to da se sa Borcem zaista nikad ne zna. Baš kao ni sa ljudima koji se, zarad svakojakih interesa, svakih nekoliko godina okupe oko njega.