Plodotvoran trag u vremenu
Svi tekstovi i knjige profesora Karčića su aktuelni, primjereni vremenu, prostoru i ljudima. lmaju svoju temu, pouku, poruku...
U djelu “Ključ nebeski i razgovor sa đavolom” Leszek Kolakowski uočava: “Priroda rijetko u jednoj osobi združuje snagu (iznutra) karaktera i snagu (izvana) intelekta”.
Zato izuzetni ljudi, alimi, intelektualci, teoretičari, inovatori, državnici, podareni ovim darovima, koji ostavljaju vrijedan, vjerodostojan, uspješan i plodotvoran trag u vremenu i prostoru u kakve bez ikakvog pretjerivanja i umanjivanja spada profesor Fikret Karčić su ljudi: duha, uma, talenta, vizije, misije, ideala, principa, kreacije, karaktera, hrabrosti, ustrajnosti, dosljednosti, uspravnog hoda, volje i energije.
Svestran pristup
Pri punoj svijesti, zdravoj pameti, vrućeg srca, smirene duše i hladne glave primjećujem i prosuđujem, a ne presuđujem i ne donosim apodiktičke sudove, da 65 godina života i 40 godina profesorskog, intelektualnog i znanstveno-teorijskog rada profesora Fikreta Karčića predstavlja zorno i nepobitno svjedočanstvo da život nikada nije samo puko fizičko-biološko, animalno, tjelesno, emotivno i strastveno trajanje i obitavanje, nego da je život u komplementarnom smislu, gledajući sve njegove planove, metafizički, duhovni, idejni, vjerski, moralnoetički, antropološki, kulturni i teorijski, saznajni, znanstveni, empirijsko-praktični, društveni, ali istovremeno i etika poziva, etika nijjeta iii namjere, etika odgovornosti, etika dužnosti, etika čina, rezultata i djela, etika nade, misije i ideje, etika htijenja, truda i napora i nužne aktivne i permanentne odbrane i samoodbrane u očuvanju identiteta, digniteta, autoriteta, integriteta, subjektiviteta žića i bića na pojedinačnom, posebnom i općem planu dobra i sprečavanju univerzalnog - na planu čovječanstva, posebnog - konkretno kod muslimana i pojedinačnog - konkretno kod sebe, zla.
To je oživotvorena etika sigurnosti i pouzdanja u sebe na temelju tevekkula na Allaha, uzora na Resullaha i etika permanentnog napora, svrhe, smisla i cilja koja nikada ne gubi nadu u Allahovu milost, pomoć i oprost niti svijest o strahu, bogobojaznosti i odgovornosti pred Bogom. Kako je put u znanost i teorijske discipline i pitanje i radoznalost, začuđenost, zapitanost, neprestana težnja i traganje za novumom, udubljenost, zainteresiranost, upornost, metodičko sticanje i sistematsko sređivanje znanja, znanstvena akribija, pojmovni instrumentarij, neugasivi i nezaustavljivi eros za znanstvenim dostignućem ili teorijskom spoznajom kao očitovanjem i uočavanjem vanjskih znakova i znamenja Božijeg stvaranja, znanstveni ili teorijski kriteriji, standardi, klasifikacija, sistematizacija, znanstvena objektivizacija ili teorijsko poopćavanje sve je to u knjigama i tekstovima profesora Karčića zastupljeno. Nema njegove knjige ili teksta koji nema clara et distincta jasnu i razgovijetnu temu ili oblast, metod i metodologiju, terminologiju, sistemsku sređenost, pojmovne definicije, normu, formu, sadržaj, značaj i značenje. Naravno, u teorijskim disciplinama ključne uloge u metodološkom pristupu imaju hermeneutika, komparacija, dedukcija i multidisciplinarni pristup.
Takav svestran i kritički, a ne kritizerski i površinski pristup društvenoj stvarnosti i društvenim pojavama čuva i spašava profesora Karčića od gole, suhe, dosadne, podle, podmukle, prizemne i proračunate deskripcije, kompilacije, sinkretizma, eklekticizma, panegirika, apologije, bezgranične citatologije kojom se prikriva ili svoj stav ili neznanje ili prijevoda knjiga koje su izvan konteksta vremena, prostora, uvjeta u kojima ljudi žive i nikada ne doseže do otvorene, jasne, javne, konkretne, angažovane, razgovijetne i smisleno povezane slike svijeta.
Teorijske knjige
Naprotiv, svi tekstovi i knjige ovog autora su aktuelni, primjereni vremenu, prostoru i ljudima. lmaju svoju temu, pouku, poruku, sadržaj, značaj, značenje i smisao. Oni nikada ne promašuju, ne podbacuju i ne prebacuju temu. To su potpuno teorijske knjige i radovi bez ikakvih plagijata i pamfleta, bez projekcija i konstrukcija, bez bilo kakve i u bilo čiju korist propagande i bez ikakve unaprijed zadate datosti osim teorijske spoznaje. Kao što je za političku zajednicu neminovna politička javnost, za društvenu zajednicu državna javnost, tako je za intelektualnu zajednicu neminovna intelektualna javnost. Slijedom toga, usuđujem se konstatirati da je dr. Safvet-beg Bašagić dao najveći obol i doprinos na polju i planu baštine i kulture, dr. Teufik Muftić na planu arapskog jezika, dr. Nerkez Smailagić na planu teorijskih disciplina i dr. Fikret Karčić na planu šerijatskog prava kod Bošnjaka. S te strane, profesor Karčić čestim i skoro redovnim javljanjima u novinama Preporod, Oslobođenje, časopisima Muallim, Glasnik i Takvim, daje veliki obol i doprinos razvijanju, održavanju, zadržavanju i produbljivanju intelektualne javnosti u lslamskoj zajednici i BIH, ali i u javnom kreiranju i prezentiranju teorijskih standarda, sadržaja, kriterija i rezultata.
Oslobođenje feljtonizira esej Mustafe Spahića “Profesor Fikret Karčić - Čovjek integralne i evolutivne tradicije”, vrijedno sjećanje na nedavno preminulog profesora na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i bivšeg predsjednika Ustavnog suda Islamske zajednice u BIH. Rad je objavljen 2020. u zbirci eseja posvećenih prof. Karčiću “Islamska pravna kultura u tradiciji”, čiji je izdavač Centar za napredne studije.