SOS mama Fikreta radostima Bajrama
Iako u ovaj svijet nije zakoračila iz biološke porodice, Verminu Kazaferović ništa nije pokolebalo da sanja snove i ostvari svoje ciljeve
Izgraditi i sačuvati porodicu je oduvijek i zauvijek izazov. Odoljeti izazovima, teškoćama, različitostima, probleme pretvoriti u pobjede, a ne poraze, polazi za rukom najhrabrijim, najboljim, najupornijim. Pošlo je za rukom i mladoj Vermini Kazaferović. Nažalost, u ovaj svijet nije zakoračila u biološkoj porodici. Prvim zubićima i koracima nisu se radovali njeni majka i otac, rođendanske svjećice nije gasila u vlastitom domu, ali ništa je nije pokolebalo da sanja svoje snove i ostvari ciljeve. Vermina Kazaferović i ovaj Bajram dočekuje u posebnom, lijepom raspoloženju i okruženju.
Ljubav i toplina
Od rođenja do danas je pratilo mnogo toga, ali je ova hrabra i uvijek vedra mlada supruga i majka troje djece iz svega izvlačila samo najbolje. O ramazanu, Bajramu, namazu, postu učila je od svoje SOS mame Fikrete. I to je bilo sasvim dovoljno da danas sa ljubavlju i toplinom prenosi svojoj djeci sve što je naučila.
- Volim da baš kao što se potrudimo da nam kuće mirom i čistoćom zamirišu, tako i naša nutrina zablista. Jer ramazan je dubinsko i generalno čišćenje naše duše i njeno spremanje za narednih 11 mjeseci izazova koje nas na ovom prolaznom dunjaluku čekaju, kaže Vermina koja je rođena 1991. u Sarajevu. Po rođenju je smještena u Dom “Ljubica Ivezić”, odnosno Dom Bjelave, a u augustu 1992. prevezena je sa dva autobusa beba u Njemačku, gdje je ostala do marta 1997.
- Po povratku u domu ostajem tri mjeseca, jer 19. juna 1997. postajem dijelom prve SOS porodice zajedno sa SOS bratom Arminom i našom SOS mamom Fikretom. Ona i suprug Adnan
Vermina je sa 10 godina pronašla svoju biološku majku, a oca i sestru prije dvije godine i u korektnim su odnosima
su dvije najvažnije osobe u mom životu i moji najveći oslonci, naglašava Vermina koja je sa 10 godina pronašla svoju biološku majku, a oca i sestru prije dvije godine i u korektnim su odnosima. Ipak, tvrdi da je dolaskom u Dječije selo Sarajevo zapravo počelo njeno zdravo i sretno djetinjstvo. Išla je u OŠ “Aleksa Šantić”, a uporedo pohađala muzičku školu, gdje je učila svirati klavir.
- SOS mama Fikreta je primijetila da sam muzički nadarena i ona je zapravo ta koja me i usmjerila i podržala u tome. Nakon osnovne škole, upisujem Srednju muzičku školu Sarajevo, zatim i Muzičku akademiju. U periodu studiranja sam bila i dio Hora Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. To mi je ostalo jedno od najčarobnijih iskustava u profesionalnom muzičkom životu. Od srednje škole sam počela raditi i sezonske poslove jer je politika SOS Dječijeg sela da se steknu radne navike. Svašta sam radila i to smatram velikom prednošću u životu. Posljednji poslovni angažman koji mi je posebno drag bile su interaktivne muzičke radionice koje sam sa svojim prijateljima radila u nekoliko sarajevskih vrtića. Zdravstvene tegobe