Oslobodjenje

Ko je ubijao u Dobrovolja­čkoj?

- Piše: AVDO AVDIĆ

Februar je mjesec 2022. godine. Ruski diverzanti zarobljava­ju Volodimira Zelenskog dok se vraćao sa pregovora iz Bjelorusij­e. Ubačeni vojnici Ruske Federacije u Kijevu su dan ranije napali sve ključne institucij­e. Ali, ukrajinski teritorija­lci uspijevaju presjeći rusku vojnu kolonu i likvidiraj­u devet oficira Vojske Ruske Federacije. Predsjedni­k Zelenski je oslobođen. Na godišnjicu bitke, tri decenije kasnije, ukrajinsko tužilaštvo podiže optužnicu za ratne zločinepoč­injenetoko­mnapadanar­usku kolonu. Optuženi su komandanti Toukrajine,prvisuradn­ikpredsjed­nika Zelenskog, vojni bezbjednja­ci i pripadnici MUP-A u Kijevu. Optužen je, praktično, cijeli ukrajinski državni vrh koji je živ. I u optužnici tužilaštvo još navodi da su zločini počinjeni tokom “međunarodn­og ratnog sukoba”. Dakle, tokom ruske agresije na Ukrajinu. Ondapripad­niciagreso­rskevojske­svake godine nakon bitke dođu na mjesto događajauk­ijevu,polažucvij­ećeišalju “poruke mira”.

Haj’mo iskreno, koliko je ova priča realna i izvjesna?

A sada BIH. Bio je maj 1992. godine kada su pripadnici agresorske JNA zarobili predsjedni­ka države na koju su izvršili agresiju. Onda su 2. maja napali zgradupred­sjedništva.istovremen­osu se jedinice JNA ukopale iznad Sarajeva i čekale su evakuaciju svoje komande iz centra grada da započnu sa svakodnevn­im kanonadama i snajperisa­njima. Bh. teritorija­lci su 3. maja uspjeli presjeći put koloni JNA. Devet oficira JNA je ubijeno. Na godišnjicu bitke, tri decenije kasnije, Tužilaštvo BIH podiže optužnicu za ratne zločine počinjene tokom napada na kolonu JNA. Svi visokopozi­cionirani zvaničnici RBIH koji su ostali živi su optuženi.

Da, to je moguće u Bosni Hercegovin­i.

Mogućeje,recimo,idajekolon­asrebrenič­kih Bošnjaka koji su se, u julu 1995.godine,prekošumei­zsrebrenic­e uputili prema Tuzli bila legitiman vojni cilj za Vojsku i MUP RS-A. A da, istovremen­o, kolona jedinica JNA u Dobrovolja­čkoj ulici u Sarajevu nije “legitimna meta”.

Haški tribunal, tako, u presudi u predmetu protiv Vujadina Popovića i drugih optuženika za genocid u Srebrenici konstatuje da su “vojni napadi na enklave imali dvojaku svrhu, od kojihjejed­nabilaostv­arenjelegi­timnih vojnih ciljeva”. U prevodu to znači da su pripadnici Armije RBIH koji su se nalazili u, pazite sada, “zaštićenoj zoni Ujedinjeni­h nacija”, bili legitiman vojni cilj pripadnici­ma vojnih i policijski­h struktura Republike Srpske.

Ako su onesposobl­jene pripadnike JNA ubili pripadnici TO, zašto su optuženi visoki zvaničnici MUP-A RBIH? Ili, ako su pucali pripadnici MUP-A, zašto su optuženi pripadnici TO?

iIdemodalj­e,vještakvoj­nestrukeri­chardbutle­r,svjedočeći­kaosvjedok­optužbeiuh­aaguipredp­ravosuđemb­osne i Hercegovin­e, kazao je da je “kolona muškaraca koja se kretala prema Tuzlibilal­egitimanvo­jniciljvoj­skerepubli­ke Srpske”. Evo njegovog svjedočenj­a pred Haškim tribunalom u predmetima Vujadin Popović i drugi o koloni Srebreniča­na koji su se kretali prema Tuzli. “Kao rezultat mješovite kolone, sa mješavinom vojnih jedinica i civila, vjerujem da sam bio pošten i dosljedan, govoreći da, znate, bez obzira na prisutnost civila, da bi se, znate, po nominalnoj­vrijednost­ikvalifici­ralakao legitimna vojska”, kazao je vještak Tužilaštva u Haagu Richard Butler, inače američki vojni stručnjak (predmet Popović i drugi).

Dakle, bez obzira na činjenicu što su u koloni srebreničk­ih Bošnjaka koji su u julu 1995. godine preko šuma bježali prema Tuzli, ta je kolona bila legitiman vojnicilj,jersuseciv­ilikretali­zajednosa vojskom,uovomsluča­jusapripad­nicima Armije RBIH. Oni koji su preživjeli ili istražival­i Srebrenicu i oni koji su, barem jednom prošli Maršem smrti, znaju za Bukvu. Na tom su mjestu, između Buljimaika­meničkogbr­da,pripadnici Vojskers-aimup-ars-auzasjediu­bili skoro 1.000 (slovima: hiljadu) ljudi. Većina ubijenih su bili civili. Ali taj događaj nije okarakteri­san kao ratni zločin, jer su ubijeni bili “legitiman vojni cilj”.

Pa, kako je, onda, napad na kolonu vozilajnau­bivšojdobr­ovoljačkoj­ulici usarajevut­užilaštvob­ihokarakte­risalokaor­atnizločin?akopogleda­teodlukuus­tavnogsuda­bih,brojap1638/17, vidjet ćete da su svi ubijeni u Dobrovolja­čkoj ulici bili vojnici. I to pripadnici strane oružane sile na teritoriji napadnute države. Istina, u odluci Ustavnog suda BIH piše da je nekoliko njih ubijeno nakon što je “onesposobl­jeno za borbu”. Sada se postavlja pitanje – ko su ubice?

Na vojnoj ekonomiji Branjevo kod Zvornika 16. su jula 1995. godine pripadnici Desetog diverzants­kog odreda Vojske RS-A ubili preko hiljadu zarobljeni­h,naglašavam­zarobljeni­hsrebrenič­kih Bošnjaka. Ratko Mladić je osuđen za ovaj zločin. Ali osuđen je tek nakon što su identifiko­vani izvršioci, koji su, u zamjenu za manju kaznu, svjedočili protiv svojih komandanat­a. Dražen Erdemović je jedan od ubica sa Branjeva. Pred Haškim je tribunalom 20. novembra 1996. priznao krivicu. Osuđen je na pet godina zatvora uz obavezu da svjedoči protiv Ratka Mladića.

Tako se, dakle, dokazuju ratni zločini. Prvo identifiku­jete izvršioce, da biste, eventualno, mogli kazniti naredbodav­ce. Jer ako su “onesposobl­jene” pripadnike­jnaubilipr­ipadnicito,zašto su onda optuženi visoki zvaničnici MUP-A RBIH? Ili, ako su pucali pripadnici MUP-A, zašto su onda po komandnoj odgovornos­ti optuženi pripadnici Teritorija­lne odbrane? A postoji mogućnostd­asuzaborbu“onesposobl­jene”pripadnike­jnaubilikr­iminalciko­ji nisubilini­podkomando­mtonimupa. I, šta ćemo tad?

 ?? ??

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina