Sačuvaj nas, Bože, Milanovićeve kulture
Plenkovićeva ocjena je ispravna da je Milanović kod Bošnjaka stvorio odium “sapunom i parfemom” i da ovu uvredu “neće isprati ni mostarske kiše ni Nijagarini vodopadi”
ujužnoslavenskoj areni godinama uglavnom vladaju politički patuljci, nedorasli kepeci što glumataju državnikevelikogkalibra,koji kod običnog svijeta što čeka pozitivne promjene, a njih nikako nema, izazivaju u najmanju ruku osjećanja bijesa. Ovo se naročito vidi zadnjih godina. Previše je smutljivaca i svadljivaca, prizemnog vrijeđanja, uličarskog pokazivanjasrednjegprsta,drekenanovinare ineučtivepraksekojanepriličinikome, a kamoli prvim ljudima u “banana republikama” nastalim u procesu yu-razdruživanja ‘90. godina prošlog vijeka. Ipak, dva lika su posebno upečatljiva. Bosanskisrbinmiloraddodik,okojem samvećpisao,izoranmilanović,predsjednik Hrvatske, kojeg sam pominjao tu i tamo u više navrata. Milanović je svojevremeno vrijeđao Bošnjake, kojima je poručivao da prvo uzmu “sapun paondaparfem”,i“papagajski”ponavljao da se Izborni zakon mora urediti po pravilima HDZ-A, na temelju etničke pripadnosti i mjestu prebivališta. U konačnici, ovo bi bilo prenošenje dijela suvereniteta BIH na susjedne države. To je, zapravo, u najkraćem ogoljena suština ovog prijedloga.
Milanović koristi do kosti svađalačkuretorikupremadržavnomvrhubih, ali optužuje i samog premijera Plenkovića za izdaju hrvatskih nacionalnih interesa, iako obojica imaju isti cilj, do kojeg žele doći svako na svoj način. Za Plenkovića kaže da “ako već ima ogroman utjecaj u Bruxellesu”, kako se hvali, zašto ga onda ne koristi za Hrvate u BIH, nego dopušta da im se tamo “napijaju krvi”. Kaže da Plenković drži anesteziju dok Hrvatima u BIH “otkidaju političku glavu” i zaključuje da je
“premijerizdajnik”.plenkovićevaocjena je ispravna da je Milanović kod Bošnjaka stvorio odium “sapunom i parfemom” i da ovu uvredu “neće isprati ni mostarske kiše ni Nijagarini vodopadi”. Nizom uvreda stvorio je Milanović nepodnošljivu atmosferu i unutar hrvatske političke scene, ali i van nje, kod Šveđana i Finaca, naprimjer, kojima je priprijetio da će blokirati njihov ulazunatosvedokseneriješiizborni zakon u BIH po mjeri HDZ-A. Stvorio je problemisanijemcimaidrugimaueu zbog svojih rusofilskih stavova. Izgleda da nije samo kod Orbana, prokazanog ruskog igrača unutar evropske porodice. Ali, za razliku od njega, koji snagom diktatora drži Mađarsku u pokornosti, Milanović nije ni blizu toga. Još je manji od bosanskog Srbina M. Dodika, sa kojim je blizak u otvorenom neprijateljstvu prema BIH. Plenković naziva predsjednika Hrvatske “karijesom”, a Milanović njega “Udbašenkovićem”.
Realnost je nakon svega - sljedeća. Sve dok je predsjednik Hrvatske Z. Milanović, sužen je prostor za poboljšanje odnosa dvije države. Plenković je mnogo vispreniji političar i kulturniji od Milanovića. On ne vrijeđa sa tolikim arsenalom gadosti, bar ne u međudržavnim relacijama, kao što to čini Milanović, koji ruši sve mostove na hrvatskoj političkoj sceni, a kako se čini i u BIH. Plenković ima takta, ali Milanović mu, ipak, ruši kapacitet. Razmjena uvredastalnosepojačava:karijesspantovčaka, lopovi, lažovi, banda, izdajnici, Udbašenkovići, štetočine, trovači, kukavice, bezveznjaci... Sve su to izrazi iz vokabulara predsjednika i premijera. Žaleći se javnosti, Milanović kaže: “Nisamgotovinuproglasioudbašemon je (Plenković)”. Spominje da mu je Plenković prijetio kada je postao predsjednik Hrvatske.
Ozbiljni i odgovorni ljudi, a posebno državni “kapitalci”, morali bi izbjegavati ovakve svađalačke priče, ne zbog sebe,negozbogdržavnogdignitetakoji sada očigledno podrivaju. Što se tiče BIH, oko koje imaju sporove kako da je “zarobe”, treba reći da Plenković posjeduje sofisticiraniji uklon. I mnogo je opasniji igrač, dok je Milanović ukoljica, “plići” je i bahatiji, viri iz njega kabadahija i po tome podsjeća na Dodika. On je promijenio svoj politički profil, prešavši iz SDP lika u tvrdog hadezeovca. Naravno, zbog glasova, prije svega. Slično, kao što je Dodik kao “socijaldemokrata”preuzeomantrunekadašnjeg SDS-A i danas desničari u RS-U.
Dok slušam ovu bujicu uvreda kojimasečastepremijeripredsjednik“lijepenaše”,padajuminaumriječivelikog književnika Miroslava Krleže “sačuvaj me, Bože, srpskog junaštva i hrvatske kulture”. I, sad, vidi ovo. Hrvati bi trebalo da vode “nedorasle” Bošnjake u Evropu, kako je superiorno sugerirao i najavljivaodragančović,hvalećisehrvatskom kulturom i evropejštinom. U federalnojbh.stvarnosti,kojajemnogo kompleksnijaodhrvatske,ovakvihskaradnosti, nasreću, nema toliko. Iako u Bihdjelujeprekostotinupolitičkihpartija,one,ipak,nemajuovolikopogibeljnih riječi (izuzimam SNSD) kao u susjednoj Hrvatskoj. Uljudno ponašanje je, ipak, osnova ljudske komunikacije. Stoga ne čudi zaprepašćenost Milanovićeve majke, starice od 85 ljeta, koja je, kako reče sam hrvatski predsjednik, “zgrožena mojom komunikacijom”.
Podsjećanja radi, kada je hrvatski premijer Ivica Račan (koji je ustoličio Milanovića) stigao u posjetu BIH 27. jula 2000, predsjednik Alija Izetbegović mu je prebacio zbog separatnih razgovora sa bh. Hrvatima i “da mi očekujemo da se Hrvatska prema BIH ponaša kaopremacjelovitojdržavi”.račanmu je odgovorio oštrim tonom, ali pristojno, “da su neugodno iznenađeni ovim stavom, jer takav razgovor može samo pomoći u uspostavi stabilnosti u BIH”. Kaoučesnikovihrazgovoraizjaviosam da je “praksa otvorenog dijaloga, sučeljavanja argumenata i kontraargumenataboljaodprakseranijehrvatskevlasti,kojajeispodstolaradilaprotivbih,o čemujegovorio”,rekaosam“ipremijer Račan”, koji je indirektno priznao “da će neke stvari koje su Hrvati blokirali sada odblokirati”. Ni riječi o promjeni izbornog zakonodavstva. Ali, to je bilo 2000. Nakon dva desetljeća ponovo je otvoreno pitanje izbornog zakonodavstva. Istorija se ponavlja - radi se ponovo ispod stola. Naravno, ne sa bosanske strane. Nije teško pogoditi s koje.