Ni referendum ni ustavne promjene više nisu moguće

Rasprava o pobačaju, naravno, nakon ustaša i partizana, majka je svih svjetonazorskih ratova u Hrvata. Čim su neke stranke stavile poveznicu između referenduma i pobačaja, bilo je jasno da nikakvog dogovora neće biti

Ne mislim da postoji takav cilj jer je Rusija sada sto posto fokusirana na Ukrajinu. Mislim da Rusija nema svoju strategiju prema Balkanu. Na Balkanu ponekad misle da Moskva ima neki veliki plan, ali čini mi se da on ne postoji. Inicijativa često potiče iz regiona, od lokalnih igrača. Osim toga, potencijalni saveznici Rusije u regionu nemaju kapaciteta da vode rat.

Saveznici na terenu

Možda informacijski i propagandni, ali ne i pravi rat jer je on rizičan i mnogo košta - i politički i ekonomski i društveno. I zato mislim da neće biti ratnih sukoba ni na Balkanu, ni u Bosni i Hercegovini. Ali to ne znači da je region u dobrom stanju. Postoje politička nestabilnost i nepoverenje između zajednica. Dakle, Rusija ima mogućnosti da utiče na region a da ne koristi vojnu silu.

Mislim da mogućnost otvaranja fronta na Zapadnom Balkanu, nažalost, postoji. Da li je ona smanjena zatvaranjem vazdušnog prostora zbog rata u Ukrajini što onemogućuje da na Zapadni Balkan stignu pripadnici Wagner grupe ili neke druge paravojne formacija iz Rusije - to je drugo pitanje. Vidjeli smo šta se desilo Lavrovu kada se spremao da poseti Beograd. Glavno je pitanje kakvi su planovi predsjednika Putina. Čini se da u ovom trenutku Putin nema interesa da konflikt proširi izvan Ukrajine i neposrednije atakuje na Evropsku uniju. Ali to ne znači da to nije pitanje kojim ćemo se morati baviti u budućnosti.

Omer Karabeg: A mislite li da bi Rusija, ukoliko bi se odlučila na destabilizaciju Balkana, najprije izazvala konflikt u Bosni i Hercegovini?

Bodo Weber: S obzirom na savez sa Dodikom, odnose unutar Bosne i Hercegovine i konstelaciju odnosa u regionu, to bi bilo najpovoljnije mjesto gdje bi Moskva mogla otvoriti drugi front. Mada bi to više dovelo do nasilne eskalacije i destabilizacije Bosne i Hercegovine, nego do ostvarenja cilja o osamostaljenju Republike Srpske. Sigurno bi najviše platili sami građani Republike Srpske.

Dimitri Bechev: Rusija bi sigurno najpre krenula na Bosnu i Hercegovinu. Tamo ima saveznike na terenu, društvo u Republici Srpskoj je raspoloženo prema Rusiji. Ali pitanje je kakav bi to bio konflikt. Da li bi to bila politička destabilizacija ili bi bila izvedena vojnom silom. Ja ipak mislim da će Rusija, ukoliko ima neki plan, a to je veliko pitanje, ići na političku destabilizaciju preko medija i političkih elita. Neće biti pravog rata. Ali slažem se da je Bosna u centru ruskog uticaja. To je vidljivo. Članovi saborskog Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku raspravljali su jučer o prizivu savjesti te u konstruktivnoj raspravi nisu doveli u pitanje ovaj institut. Ali su naravno neki istaknuli da priziv savjesti liječnika ne smije ugrožavati pravo pacijentica na prekid trudnoće. Tako su mediji javili. Većina njih upotrijebila je pridjev konstruktivan kada su opisivali način na koji je većina prisutnih na sjednici govorila o ovoj delikatnoj temi.

Ljudska logika

Međutim, taj pridjev sigurno se neće rabiti kada će se izvješćivati o političkoj raspravi vezano za inicijativu HDZ-A o promjeni Ustava na način da se uvede kvota, odnosno minimalan broj građana koji moraju izaći na referendum da bi on bio važeći. Za izmjenu Ustava i organskih zakona putem referenduma bilo bi potrebno da na birališta izađe barem jedna trećina birača. Za promjenu referendumom ostalih zakona bilo bi nužno da na njega izađe jedna četvrtina punoljetnih građana. Uz to, uvela bi se obveza da se Ustavni sud mora očitovati o referendumskom pitanju prije nego što se krene u prikupljanje potpisa.

Ova rješenja nisu sporna ni za jednu političku stranku. Postoji konsenzus oko toga. Jasno je svima da postojeće ustavne odredbe o referendumu nisu ni dovoljno jasne ni dovoljno precizne. Te da nije poželjno da se referendum održava na način da na njega teoretski može izaći tek jedan jedini građanin, a da odluka koju on donese bude pravovaljana. Isto tako, naravno da bi bilo logično da se Ustavni sud očituje prije nego se stotine aktivista upuste u to da dva tjedna po cijele dane stoje na vrućini ili teškoj zimi. I da bi onda nakon cijele te muke Ustavni sud jednom odlukom poništio cijeli taj njihov trud.

Ali to je logika. Obična ljudska logika. Ali, kao što znamo, politika nikada nije logična. Jer postoje stari sukobi koji otežavaju postizanje bilo kakvog dogovora. Na primjer, SDP je svojevremeno također predlagao izmjene Ustava kad je u pitanju referendum. Dogurali su do 99 od potrebnog 101 glasa. HDZ je tada bio protiv. Međutim, to je bilo relativno davno. SDP bi preko toga i prešao, ali oni sada žele vezati ustavne promjene o referendumu s unošenjem u ovaj najviši državni akt pravo žena na pobačaj. Temu prijevremenog prekida trudnoće u javnost je vratio slučaj Čavajda i ona je sada neizbježna. S tim se u fokus društvene rasprave vratio i institut priziva savjesti o kojem je jučer konstruktivno raspravljao saborski Odbor za zdravstvo. SDP čak ne isključuje ni mogućnost da pokrene proceduru za raspisivanje referenduma po postojećim zakonskim i ustavnim pravilima kako bi se pravo na pobačaj upisalo u Ustav. Prilično riskantan potez ako bi se krenulo u njega. Jer bila bi ti velika politička šteta za SDP ako bi taj referendum izgubio.

HDZ-OV prijedlog ruku sigurno neće podići ni MOST. Posebno ne nakon što je Ustavni sud nedavno praktički zabranio održavanje referenduma za koji je MOST prikupio preko 400.000 potpisa građana. MOST, naime, Ustavni sud smatra tek produženom rukom HDZ-A.

Šest ruku

Dobra vijest za HDZ je činjenica da su Socijaldemokrati odlučili podržati promjene Ustava koje predlaže vladajuća stranka. Riječ je o zastupničkom klubu nastalom nakon što je čak 18 zastupnika HDZ-A što napustilo, što bilo izbačeno iz SDP-A. Ako bi oni zaista pristali podržati izmjene Ustava o referendumu, HDZU bi do magičnih 1.001 nedostajalo samo šest zastupničkih ruku. A to nije nemoguće postići. Mada opet, SDP-U su u sličnoj misiji u jednom trenutku nedostajale samo dvije, ali ih nisu uspjeli pronaći.

Ne treba ni sada biti neki velik optimist. Iako je tema referenduma ideološki neutralna, za njim mogu posegnuti i ljevica, i liberali, i desnica, pa je neki dogovor i moguć kad u politički ring uđe svjetonazor, nikakvi dogovori ne dolaze u obzir. A rasprava o pobačaju, naravno, nakon ustaša i partizana, majka je svih svjetonazorskih ratova u Hrvata. Čim su neke stranke stavile poveznicu između referenduma i pobačaja bilo je jasno da nikakvog dogovora neće biti. Niti konstruktivnosti. Tako da će na kraju pravila o referendumu ostati kakva su sada, a pravo na pobačaj neće biti upisano u Ustav. Osim, naravno, ako ljevica ne uspije u nemogućoj misiji da to postigne kroz referendum.

Iako je tema referenduma ideološki neutralna, za njim mogu posegnuti i ljevica, i liberali, i desnica, pa je neki dogovor i moguć kad u politički ring uđe svjetonazor, nikakvi dogovori ne dolaze u obzir