Neograničena energija
Fuzijski reaktor, neograničen izvor energije bez radioaktivnog otpada, projekt je na kojem se radi 70 godina, a naučnici tvrde da su korak bliže tom cilju
Postignut je novi rekord u računanju Arhimedove konstante, odnosno Ludolfovog broja, poznatog kao Pi (π), koji označava omjer opsega i polukruga kružnice. Za rekord je zaslužna Emma Haruka Iwao, voditeljica projekta te nositeljica i prošlog, sada oborenog svjetskog rekorda, kao i računarska infrastruktura Google Clouda. Nakon 2019. i 31,4 biliona decimalnih mjesta, sada je pi izračunat s triput većom preciznošću, do čak 100 biliona decimalnih mjesta. Za slučaj da vas zanima: stobilionita znamenka iza decimalne tačke, u nizu koji počinje s 3,14159… je - 0.
Fuzijski reaktor, neograničen izvor energije bez radioaktivnog otpada i bilo kakve štete za okoliš, projekt je na kojem se radi već 70 godina. Ideja o jeftinoj energiji iz obične morske vode toliko je očaravajuća da naučnici uporno pokušavaju naći način kako ukrotiti glavnu prepreku u tom procesu: temperaturu veću od one kakva je u jezgri Sunca.
Na pragu rješenja
- Ja to uvijek volim usporediti s loncem umaka od paradajza. Ako peć pojačate do kraja, umak se grije i počinje kretati. Problem je što će, ako ga ostavite tako, uskoro završiti na plafonu, slikovito je opisao Moritz von der Linden, direktor njemačkog startupa Marvel Fusion koji smatra da je na pragu rješenja kako ovladati “umakom” pretvorenim u malo Sunce.
Postojeće nuklearne elektrane kao gorivo koriste nepostojane izotope, naprimjer, urana ili plutonija i iskorištavaju energiju nastalu njihovih raspadom. Problem je što je nusprodukt takvog procesa radioaktivni otpad. Ideja fuzijskog reaktora je pak obrnuta: iskoristiti ogromnu količinu energije koja se oslobađa spajanjem atoma.
To je glavni pokretački proces oslobađanja energije svih zvijezda. Na Zemlji postoje pak dva velika problema: kako osigurati dovoljnu količinu energije za početak tog procesa i kako kontrolisati taj proces nakon što je pokrenut.
Većina timova koja pokušava konstruirati održiv fuzijski reaktor traži način kako “umak” zadržati unutar reaktora snažnim elektromagnetskim poljem. Njemački tim je krenuo drugim putem u kojem glavnu ulogu imaju kratkotrajni laserski impulsi.
- Da se vratimo na umak od paradajza: mi ne pokušavamo grijati cijeli lonac, nego potaknuti svaki atom u njemu kako bismo dobili ekstremno oslobađanje kinetičke energije. Ova metoda je ekstremno učinkovita, ne ostavlja nikakav nuklearni otpad, a prenos oslobođene energije je dosta jednostavan i ne traži nikakvu kompleksnu zaštitu, objasnio je Von der Linden za londonski The Times.
Laserski impuls
U teoriji taj proces izgleda ovako: ekstremno kratki impulsi snažnog lasera puštaju se kroz gustu smjesu goriva sastavljenog od vodika i bora. Laserski impuls spaja vodik i bor u pozitivno nabijene čestice helija koje se međusobno odbijaju i kreću brzinom oko 30 posto brzine svjetlosti. Dobivena energija se pak može iskoristiti preko već poznatih tehnologija toplinskih izmjenjivača ili elektrostatičnih polja.