Trideset godina od ubistava Višegrađana

U kućama Adema Omeragića u Pionirskoj ulici 14. juna, te Mehe Aljića na Bikavcu 27. juna 1992. godine živo je zapaljeno više od 140 žena, djece i staraca

- To je generalni zaključak, to je vidljivo i po broju zastupnica u zakonodavnim tijelima. Bitno mi je da sam ja ipak u stranci za koju se ne može reći da je takva situacija. Mi smo u većem broju u zakonodavnim tijelima nego muškarci, no ne možemo biti zadovoljne trenutnim statusom. Jedan od razloga je da nas muškarci još opstruiraju, drugi je da se nisu stvorile ni pretpostavke da bi žene više učestvovale u politici, a treći - mislim da je ovo postao prljav posao. Činjenica je i da jedan broj žena kada uđe u zakonodavne organe, zaboravi da su žene i zaboravi da se bori za prava žena, upozorava Marinković-lepić.

Smatra da bi veći angažman žena doveo do boljeg rezultata, ali ako bi žene zaista imale dovoljno hrabrosti da ostanu svoje, da ne zavise 100 posto od stranačke discipline.

- Jedno je postupati u skladu sa politikama stranke, a drugo je slijepo slušati stranačke šefove i ne truditi se čak ni oko pitanja koja su od značaja za žene. Ali, ako ćemo dobijati poslušnice i ono što vidimo na sceni da se izjavljuje, da je čak stranački lider Bog i da se slijepo drži pravila - zavisi od koga, a ne šta dolazi kada su u pitanju zakonski prijedlozi i rješenja, onda nije ni to rješenje, jer samo ćemo imati veći broj žena, ali veći broj poslušnica koje nemaju dovoljno hrabrosti da postupaju po vlastitoj savjesti i za dobrobit žena, ističe Marinković-lepić.

Obilježavanje 30. godišnjice stradanja civila, Bošnjaka Višegrada, u živim lomačama i drugim zločinima najavljeno je za 18. juni u tom gradu.

- Zločini poznati kao Živa lomača desili su se 14. i 27. juna 1992. godine kada su pripadnici paravojne formacije Osvetnici, sa najokrutnijim zločincima iz Višegrada, Milanom i Sredojem Lukićem na čelu, zapalili žive civile, većinom žene i djecu. U kući Adema Omeragića u Pionirskoj ulici zapaljeno je oko 70 bošnjačkih civila uglavnom iz sela Koritnik. Najmlađa žrtva je imala svega dva dana. Sličan scenarij dogodio se dvije sedmice poslije, kad je zapaljeno 70 bošnjačkih civila u kući Mehe Aljića u višegradskom naselju Bikavac, podsjeća nas Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK).

Na lokacijama nezamislivo svirepih zločina učesnici manifestacije će izraziti počast i u spomen žrtvama spustiti ruže niz rijeku Drinu s mosta Mehmed-paše Sokolovića.

Tog dana će u kući u Pionirskoj ulici, renoviranoj u međuvremenu, biti otvorena spomen-soba posvećena stradalnicima.

U organizaciji Udruženja Žena žrtva rata, Udruženja porodica nestalih Višegrađana 92. i Medžlisa

Islamske zajednice, na mezarju Stratiše će istog dana biti obavljena dženaza drugim žrtvama, Bošnjacima Višegrada. Broj osoba čiji će posmrtni ostaci napokon naći smiraj još nije poznat u ovom trenutku i zavisi od završetka procesa identifikacije. Zasad je to dvoje ljudi.

Izjavile su to predsjednica Udruženja Žena - žrtva rata Bakira Hasečić i članica Meliha Jašarević Merdžić koja je napuštanjem Višegrada kao dijete izbjegla živu lomaču u Pionirskoj ulici, dan prije nego što se desila, a 70 civila iz Koritnika, njenog okolnog mjesta Sase, i drugih sela živo je spaljeno u podrumu.

Za zločine u Višegradu suđeno je pred Haškim sudom i sudovima u BIH. Haški tribunal je osudio Milana Lukića na doživotnu kaznu zatvora i Sredoja Lukića na 27 godina.

Preživjele žrtve i porodice ubijenih muči što ne znaju gdje su zločinci izmjestili posmrtne ostatke njihovih najdražih