Fabričko zagrijavanje u potrazi za manama
Većina kupaca novih automobila živi u uvjerenju da su oni prvi sjeli za upravljač njihovog četverotočkaša i vozili ga. Ta „čast“ipak pripada fabričkim test vozačima, koji odmah nakon završetka proizvodnje traže eventualne mane i propuste na potpuno novim
Svaki proizvođač automobila na svijetu u krugu svojih fabrika osim mnogobrojnih proizvodnih kompleksa posjeduje i svojevrsni test poligon kojeg bez izuzetaka moraju proći svi novi automobili. Prvi i osnovni zadatak ovog svojevrsnog testnog centra je da se otkriju eventualni propusti u proizvodnji koji su prije svega vezani za upravljački sistem, vješanje, kočnice i nadzornu elektroniku. Jedan od proizvođača koji je posebno ponosan na svoj fabrički testni centar je češka Škoda, koja svako novo vozilo podvrgava kratkom, ali intenzivnom dinamičkom ispitu nakon silaska sa proizvodne trake.
Ovaj test otkriva sve eventualne nedostatke prije nego što automobil bude isporučen kupcu ili Škodinim dilerima širom Evrope. Na poligonu automobili prolaze po dva kruga. Svaki je dugačak oko 450 metara i svaki nudi drugačije oblike putnih anomalija. Cijeli proces traje oko 12 minuta, uključujući vrijeme potrebno da se automobil odveze iz fabrike.
Osim stvarne vožnje, vozači testiraju funkcionalne elemente automobila s upaljenim motorom kako ne bi stradao 12-voltni akumulatorski sistem automobila. Između ostalog, provjeravaju indikatore i hodove njihove ručice, ali i one od svjetala. Zatim testiraju trubu, brisače, perače vjetrobrana, funkcionalnost podešavanja retrovizora, klimatizacije i grijanja, grijanja prozora i sjedišta, multimedijalni sistem i ručnu kočnicu. Kako bi išli u korak s tempom kojim automobili silaze s proizvodne trake, u svakoj smjeni radi petnaest testnih vozača. Svaki automobil prolazi kroz isto testiranje i nijedan model nije izuzet od istog. Ako testni vozači
Prvi i osnovni zadatak testnog centra je da se otkriju eventualni propusti u proizvodnji koji su prije svega vezani za upravljački sistem, vješanje, kočnice i nadzornu elektroniku
žele ukazati na neki potencijalni problem, automobil se šalje u ono što je poznato kao centar za popravku. Nakon što je problem otklonjen, vraća se na još jednu probnu vožnju.
Sama staza stavlja automobil na „teške muke“. Na njoj ih čeka do 14 različitih „prepreka“, od kojih se dvanaest standardno koristi, a dvije samo za temeljniju provjeru u slučaju uočenih nepravilnosti. Test počinje na rampi na kojoj se ispitujeručnakočnica.slijediprolazsposebnim grebenima od lijevanog željeza, gdje se ispituje krutost karoserije pri brzinama od 10 do 15 km/h. Na ovoj dionici vozač obraća pažnju na neželjene zvukove. Nakon ovog dijela od oko 14 metara slijedi još jedan nešto duži dio sa sličnim lijevano-željeznimgrebenima,kojiuzrokujunešto drugačije torzijsko naprezanje. Nakon toga automobil kreće na dio koji simulira prepreke na koje automobili mogu naići u stvarnom saobraćaju To uključuje podloge sa odvodnim šahtovima na različitim visinama, utonulim ili podignutim, nakon čega slijedi imitacija pružnog prielaza. Automobil se ovom dionicom kreće brzinom kojom je išao i u prethodnoj i do simuliranog pružnog prelaza, gdje se vozi do 40 km/h. Zatim slijedi dio s neravninama od lijevanog željeza koje ponovo prelazi pri brzini do 40 km/h, nakon čega slijedi granit. Ove opasnosti uzrokuju da se automobil trese i vibrira na različite načine. Vozači pri tome osluškuju da li iz automobila dopiru neki neželjeni zvukovi, odnosno da li se čuju zvukovi kucanja ili škripanja.
Nakon toga tijelo vozača dobija trenutak predaha, jer se automobil počinje kretati glatkim asfaltom gdje se testira ručica mjenjača i ponašanje automobila tokom ubrzanja i kočenja. Ovdje automobili postižu brzine i do 70 km/h. Zatim dolazi 50 km/h dio kaldrme grupisane u različitim veličinama i u različitim formacijama. Slijedi kratka dionica potpuno glatke popločane podloge gdje vozači izvode zaustavljanje u nuždi od brzina do 30 km/h. Glatki asfalt ne oštećuje pneumatike pri punom kočenju i simulira klizavu cestu. Nakon toga slijedi dio sa takozvanim popločanim „stubištima“, a zatim se automobil kreće prema parkingu gdje se odvijaju statički testovi.
Navedeno intenzivno testiranje na poligonu je razlog zašto svaka nova Škoda ne stiže do kupca ili salona s nulom na kilometar satu. S druge strane, testiranje na poligonu znači da je automobil temeljno provjeren, odnosno da nema šanse da će se kupac, na primjer, morati suočiti s labavim vijkom, zbog čega se u bilo kojem dijelu automobila proizvode neugodni zvukovi.
Najveća dizajnerska intervencija kod Fastbacka napravljena je na zadnjem dijelu gdje su ugrađena punopravna peta vrata, kroz koja se na veoma praktičan način pristupa prtljažniku i tako značajno povećava njegova funkcionalnost