Sir u Michelovoj mišolovci
Niko ozbiljan ne vjeruje u inicijaciju ljudi koji su i doveli do naše katastrofe. Potpisali nešto ili se samo zakleli da će se posvetiti pravim poslovima, oni će poreći i svoju briselsku izjavu i pretvoriti je u novi čin naše političke drame
naši politički prvaci znaju i zatvorenih očiju pokazati na karti Evrope gdje se nalazi Bruxelles. Prošlog vikenda su se vratili sa još jednog izleta u belgijsku prijestolnicu, koja je istovremeno i sjedište golemog činovničkog aparata Evropske unije. Domaćin im je bio predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel, koji ih je pozvao da potpišu još jednu izjavu, pošto one prethodno potpisane nisu ispoštovali. Odabrano društvo trebalo je da čine trojica članova Predsjedništva BIH i lideri stranaka koje imaju zastupnike u Parlamentarnoj skupštini zemlje. Poznato je ko je sve tamo bio, a ko nije. Dokument koji je gostima stavljen na uvid nosi naziv “Politički sporazum o principima koji će osigurati funkcionalnu BIH i ubrzati evropski put BIH”. Napisan je hladnim birokratskim jezikom, nije naročito podsticajan i ne odražava na adekvatan način svu težinu i opasnost krize koja poput Damoklovog mača prijeti Bosni i Hercegovini. Principi su ključna riječ u tom dokumentu, a dobro znamo kako je to rastegljiv i manipulaciji podložan pojam. Nakon prvog čitanja, Dodiku se to štivo učinilo misterioznim, iako mu je, kao i ostaloj družini, savršeno jasno o čemu se tu radi - o mnogo teških, zamislivih i nezamislivih obaveza, ovisno o tome kako ko na njih gleda.
Najbizarniji igrokaz priredio je sve pometeniji Dragan Čović. Amerikanci su ga prozvali kao glavnog krivca za fijasko pregovora o Izbornom zakonu. Čović je doputovao u Bruxelles, ali je unaprijed odbio da sjedi za istim stolom sa Željkom Komšićem, koji je ovu nesvakidašnju epizodu iskoristio za ironičnu anegdotu: “Čović nije bio s nama, ali je dobacivao iz hotelske sobe.” Dodik je iz mnogo poznatih razloga bio u centru pažnje. Namirisavši sir u mišolovci Charlesa Michela, dugo se mučio dvoumeći se šta da radi. Na kraju je teatralno saopćio Michelu da prihvata predloženi paket, uz izdvojeno mišljenje o osudi ruske agresije na Ukrajinu, čime je na sebe navukao gnjev vodećih opozicionara u Republici Srpskoj. Mirko Šarović, koji se nije odazvao sastanku, prepoznao je u ponuđenim principima “vražije prste” jer vrag, kaže lider SDS-A, leži u malim detaljima. Podršku sporazumu uskratili su i Branislav Borenović i Nenad Nešić, predsjednik PDP-A, odnosno DNS-A. Gnjevni Nešić je svoju odluku potkovao monetom koja je na ovim prostorima, iako sa inflacijom od barem desetak nula, i dalje u masovnoj upotrebi: “Ja izdajnik RS-A nikada neću biti, bez obzira na ličnu cijenu.” Indikativno je da potpis na sporazum nisu stavili ni oni koji su ga deklarativno podržali. Michel se tome nije opirao rekavši kako su potpis i podrška jedno te isto, jer podrazumijevaju obavezu da se ono što je podržano i ispuni. U pravu je, ali samo utoliko što je riječ o više-manje nepouzdanim ljudima, potpisali oni nešto ili se samo zakleli uz grupno slikanje, koji će, sva je prilika, cijelu priču ionako učiniti još jednom prevarom.
Krivicu za uznemiravajuće stanje u BIH visoki funkcioneri američke i evropske administracije, o zapadnim medijima da se i ne govori, već duže vrijeme eksplicitno adresiraju na tri vladajuće nacionalističke stranke - SNSD, SDA i HDZ, optužujući ih da su većinu birača zarobile u svoje etničke i vjerske kasarne. Zaključak je da samo njihov odlazak sa vlasti može spasiti zemlju od političkog i ekonomskog sunovrata. A onda simpatični Charles Michel, koji je nedavno roštiljao na Baščaršiji, uzme stvar u ruke i ultimativno pozove u Bruxelles najvažnije loše momke iz tri etnička korpusa da se zajedno sa opozicionim prvacima obavežu kako više neće raditi loše stvari. Zadaća im je da se odviknu od dugogodišnjih štetočinskih navika i prionu na sređivanje zapuštene zajedničke kuće, trasirajući put ka EU. Ukratko, treba da se bez ostatka posvete onome čemu su se godinama opirali i opstruirali, a što je taksativno navedeno u briselskoj izjavi!? Naravno, niko ozbiljan ne vjeruje u takvu inicijaciju ljudi koji su do svega ovoga i doveli i postali ovisnici o korupciji, nacionalističkom populizmu, bezakonju, beskrupuloznim privilegijama i političkim trvenjima kojima se i održavaju na vlasti. Oni ne mogu izaći iz svoje kože čak i kad bi to htjeli. Možete li zamisliti preobraćenog Dodika koji se javno odrekao svojih ideja i inicijativa secesionističkog karaktera kojima godinama, uz evidentnu naklonost Vučića i Putina, urušava vlastitu državu? Ili da Dragan Čović izađe iz korote za Herceg-bosnom i iz svog političkog programa izbriše treći entitet? Ili da Bakir Izetbegović cijelu bulumentu svojih partijskih uzdanica, kompromitovanih zbog korupcije, izbaci iz stranke i isporuči ih pravosuđu?
I zato je briselska izjava mlin na njihovu vodu uoči oktobarskih