Gotvorna i pogubna
- Iako bismo mogli reći da postoje privlačnija, zanosnija, ugodnija okruženja, ne možemo reći da je odnos autora prema, primjerice, mediteranskomkrajolikuvažnijiodsenzibilnosti kontinentalca za njegov vlastiti pejzaž. Urbaniiindustrijskirazvojgradovaponudio nam je krajem 19. i početkom 20. stoljeća vedute kojima su, umjesto dotadašnjih vertikala zvonika ili minareta, dominirali dimnjaci tvornica u gradskim predgrađima. Ti su prikazi uvelike predstavljali promjenu urbane matrice u materijalnom smislu i promjenu čovjekovog razmišljanja o prostoru u duhovnom i intelektualnom smislu, zaključuje Ivanović, koji dodajedajebajramovićevneposredni krajobraz odredila zenička Željezara, istovremeno blagotvorna i pogubna.
- S percepcijom Zenice kao industrijskog grada, Bajramović se nije želio sukobljavati, već je u duhu postmoderne prigrlio okružje i transliterirao ga u osobni registar vizualnih kodova, ističe Ivanović.
On navodi i da najupečatljiviji Bajramovićev likovni ciklus koristi upravo željezo kao primarni medij, pa otuda i naziv Žeoksi za slike nastale otiskivanjem željeznog oksida na papir i filc, ponegdje s akvarelnom intervencijom.
- U duhu kulture otiska, mogli bismogovoritiosvojevrsnimmonotipijama koje umjesto klasičnog pigmenta koriste praškastu hrđu te se prenosomnapodlogurazlijevajuuraznovrsne šare, uzorke i naizgled prepoznatljive predmete. Tendencija konkretiziranja viđenog, odnosno sintetiziranja smislenih likova iz apstraktnih organičkih formi - pareidolija - svojstvena je podjednako Rorschachovom testu i gatanju iz kave, ali uvijek je riječ, kao i na Bajramovićevim slikama, o slučajnim uzorcima, naglašava Ivanović.