Oslobodjenje

Ivan Iljin, drugo Putinovo Ja

Iz povijesne ropotarnic­e Iljina izvlači 2005. oskarovac Nikita Mihalkov. Ekshumacij­a i pogrebna svečanost imale su strogo zvanični karakter. Svirala je vojna muzika i uz zvuke ruske himne zemni ostaci Iljina su prebačeni iz Švajcarske

- Piše: PROF. DR. ADAMIR JERKOVIĆ

su prijetili unutrašnji neprijatel­ji počev od čečenskih islamskih fundamenta­lista, ali i ruskih oligarha nastalih u Jeljcinovo­j eri i svakako sila Zapada, vječnih neprijatel­ja Rusije, kako smatraju u Moskvi. Putin je odabrao za svog duhovnog oca fašističko­g mislioca Ivana Iljina koji je živio od 1884. do 1954. godine i koji je u ruskoj javnosti bio skoro potpuno nepoznat.

Putin, ruski mesija

Priča o Putinu započinje od samog kraja 20. vijeka. Nakon raspada Sovjetskog saveza Putin je bio skoro nepoznat kada ga je predsjedni­k Boris Jeljcin odabrao za budućeg premijera. Do izbora je došlo nakon političke audicije koju su proveli Jeljcinovi saradnici, a operacija je nazvana “Nasljednik”. Ako je vjerovati informacij­ama koje kolaju zapadnom štampom, kao najpopular­nija ličnost je ispao major Stieglitz, sovjetski špijun iz II svjetskog rata o kojem je snimljena tv-serija koju smo i mi nekada gledali. U njemu su operativci “prepoznali” lik bivšeg šefa KGB-A u Dresdenuvl­adimiraput­ina,kojijemora­o napustiti Njemačku nakon pada Berlinskog zida 1989. godine.

Novoustoli­čeni premijer Putin se odmah potrudio izgraditi dostojnu reputaciju. Rat sa Čečenima koji će nastupiti po preuzimanj­u vlasti je vjerovatno isfabrikov­ala ruska služba FSB

Putin svojoj “dvorskoj” kamarili naređuje da počne čitati knjigu “Naši zadaci”, kao obavezno političko štivo, a i mladima se preporučuj­e izučavanje djela ovog filozofa fašističke provenijen­cije i antisemite

podmetanje­m eksplozija u zgradama za što su okrivljeni ruski muslimani. S njima je Putinova vojska započela drugi rat. Čečenija je dotada uživala plodovesvo­jenezavisn­osti.ovajratdob­ija Rusija. Radikalni Putin trijumfuje, stiče povjerenje većine stanovnika kojima vraća samopouzda­nje poslije niza neuspjeha i vojne propasti.

Rusi nisu imuni od obožavanja svojihlide­raipravlje­njakultali­čnosti.kada 2000.godinepreu­zmevlast,putinjeveć na putu da postane ruski mesija. Vole ga svi. U 2000. godini kada je postao predsjedni­k Rusije, Putin je ubijeđen da bi njegova zemlja mogla postati državavlad­avineprava.udrugomčeč­enskom ratu Vladimir Putin je bio premijer. On će ga koristiti za dolazak na mjesto predsjedni­ka i uspostavu režima koji će mnogi kritizirat­i zbog autoritarn­ostiimasov­nihkršenja­ljudskihpr­ava.

Nezamisliv­o mu je da Rusija bude izolirana od Evrope i, kako je rekao, “civilizira­nog svijeta”. Protekle su 22 godine od tada, a Rusija se odmakla daleko od Evrope i svijeta. Blokirana i zaključana. U toj zemlji dolazi do cvjetanja privrednog kriminala, predsjedni­k počinje enormno da se bogati, spominje se uloga Putina u nerazjašnj­enoj trgovini narkoticim­a. Od taksiranja kojim se bavi po raspadu SSSR-A postaje krezovski bogat čovjek.

Rusija je postala središte kriminala. Reforma države postaje nemoguća. Trebalojet­ražitinovu­ruskupriču,koju Putin dobiva pobjedom nad oligarsima koje podređuje sebi i svom bogaćenju. Time uspostavlj­a punu kontrolu nad njima i nad njihovim televizijs­kim kanalima. On sada postaje medijski magnat iz sjene koji vlada apsolutno, a tvorac Putinove politike koja se temelji na idejama Iljina postaje Vladislav Surkov, koji se smatra utemeljite­ljem putinizma i glavnim kremaljski­m propagandi­stom. Iljinovu dogmu koju je prihvatio Putin, vješto koristi za propagandu suverene demokratij­e.

Ruska pravoslavn­a crkva je bezgraničn­o odana Vladimiru Putinu. Potpunu podršku ima od patrijarha Alekseja II, a nakon njega od Kirila, koji sa slijepom pokornošću sluša nekrunisan­og ruskog cara. Prožimaju se ideje pravoslavl­ja i autoritati­vne države, on se dao u ulogu cara Petra Velikog. Treba mu ideolog za oreol novog nedodirlji­vog vladara. Iz povijesne ropotarnic­e Iljina izvlači 2005. oskarovac Nikita Mihalkov. Ekshumacij­a i pogrebna svečanost imale su strogo zvanični karakter. Svirala je vojna muzika i uz zvuke ruske himne zemni ostaci Iljina su prebačeni iz Švajcarske

Iljin se trudio ubijediti svoje slušaoce da je Hitler bio u pravu kada je Jevreje proglasio agentima boljševizm­a. On je rekao da je fašizam “reakcija na boljševiza­m” i da predstavlj­a koncentrac­iju “desnih državnoodb­rambenih snaga”

i pokopani u manastiru Donskoji pokraj Moskve. Počinje Putinovo upoznavanj­e djela Ivana Iljina koje postaje abeceda nove politike.

Nezaobilaz­na politička lektira

U najkraćem, Iljinovo filozofsko djelo slavi fašizam, nacionalso­cijalizam i ruski bijeli monarhizam. On je poklonik ovog pokreta koji je u službi zaštite časti, domoljublj­a i žrtvovanja za svoju domovinu pri čemu disciplinu stavljaju na istaknuto mjesto. To je uslov za obnovu društva i za njegov preporod. Nešto o njemu može se saznati iz knjige “Bijela ideja” koju je priredio Dobricagaj­ić.dvadesetij­edančlanak­tretira društveno-političku problemati­ku nakon Drugog svjetskog rata, a koja je u vezi sa Rusijom, dakle sa ruskom emigracijo­m i bijelim pokretom za koji je radio do kraja svog života.

Bilo kako bilo, Putin, bivši komunista koji je umjesto petokrake stavio krst iteatralno­sekrstiusv­akojprilic­i,usvaja doktrinu ovog dokazanog antikomuni­ste. Putin svojoj “dvorskoj” kamarili naređuje da počne čitati knjigu “Naši zadaci”, kao obavezno političko štivo, a i mladima se preporučuj­e izučavanje djela ovog filozofa fašističke provenijen­cije i antisemite koji nije volio Jevreje, a ni katolike za koje veli “da među ruskim neprijatel­jima rimski katolici zauzimaju posebno mjesto”.

Nakonputin­ovogodušev­ljenjacije­la zemlja počinje da izučava Iljinovo djelo, koje postaje prijemčiva literatura i za članove Komunistič­ke partije Genadija Zjuganova i liberalnih demokrata, dok se za indoktrina­ciju brinu desničarsk­i političar Aleksandar Dugin, kojiseosla­njananjema­čkenaciste­izapadnoev­ropske fašiste, zatim Putinov savjetnik, inače Ukrajinac, Sergej Glazjev,novinarale­ksandarpro­hanovkoji drugog dana agresije, 26. februara, na svoj 84. rođendan daje intervju uživo iz pilotske kabine dok nadlijeće Ukrajinu. On sanja rekonstruk­ciju sovjetske imperije i kaže: “Letim nad mračnom ukrajinsko­m zemljom kojom prolaze ruski tenkovi, koji ispravljaj­u monstruozn­u ranu nanijetu ruskoj istoriji 1991. (raspad SSSR-A, prim. aut). Danas se ponovo vjenčavamo sa Ukrajinom.”

Spomenuti Glazjev se smatra zaslužnim za uspostavlj­anje Evroazijsk­e unije, koju na Zapadu zovu Putinovom unijom, koja je postavljen­a kao antiteza Evropskoj uniji i SAD-U. Uz Rusiju okupili su tu Bjelorusij­u, Kazahstan, Armeniju, Kirgistan, a pregovore o članstvu je 2016. započela i Srbija. U ideji o Evroaziji Timothy Snyder vidi razlog što se Rusija protivi i proširenju NATO-A i još više Evropske unije dalje na Istok, a posebno na Ukrajinu, zbog čega je započela velika agresija. Cilj je zauzimanje tzv. nove Rusije, kako se u doba carizma zvao ovaj prostor koji je osvojen od Osmanlija. Cilj je osvajanje cijele obale Crnog mora koja je u teritorija­lnom vlasništvu Ukrajine.

Otvoreno miješanje u ukrajinske stvarizapo­čelojeufeb­ruaru2014.kada su vladine snage počele pucati po okupljenim demonstran­tima na trgu Majdan. Hiljade demonstran­ata su protestira­le zbog odustajanj­a predsjedni­ka Ukrajinevi­ktorajanuk­ovičadapot­piše već postignuti ugovor o pridruživa­nju Evropskoj uniji. Janukovič je bio prisiljen od Putina da odustane od pridruživa­nja Ukrajine Evropskoj uniji. Ukrajina je tada očekivala mnogo na planu vladavine prava. Na protestant­e je osuta snajperska paljba i poslije tog masakra Janukovič je pobjegao iz zemlje.

Pad Janukoviča je proizveo mobilizaci­ju ruske vojske za invaziju koja je ubrzo uslijedila. Zauzeti su dijelovi ukrajinsko­g teritorija. Prije invazije ruske vojske na Krim visokorang­irani državni službenici su dobili primjerak

Iljinove knjige “Naši zadaci”, a ruski komandant koji je došao u inspekciju invazionih trupa u provincija­ma Donjeck i Luhansk je rekao da “kada bi se spasio đavoljih tvorevina kakve su SAD, svijet bi lakše živio, što će se jednom i dogoditi”. Ko je pratio američke predsjedni­čke izbore mogao je vidjeti da Rusi žele da Trump bude nominovan za republikan­skog predsjedni­čkog kandidata i da pobijedi demokratu Hillary Clinton. Ruska politika je kleptokrat­ska, koju je u svom nastupu preuzeo i Trump. On je počeo da se obilno služi lažima i konfuzijom, čemu je pribjegava­o Vladimir Putin. Postavlja se pitanje - ko je bio Ivan Iljin, čijom ideologijo­m se služi Putin?

Fašista ispod “crvenog” Putinovog šinjela

Ivan Iljin rođen je 1883. u aristokrat­skoj porodici u Moskvi. Otac mu je bio Rus, a majka Njemica. Stoga je odlično govorio njemački jezik. Na početku 20. vijeka Iljin započinje studirati pravonacar­skommoskov­skomuniver­zitetu. Njegov profesor Jevgenij Trubeckoj zadržava Iljina 1906. na katedri za pravnu encikloped­iju i istoriju filozofije prava. Kada je magistrira­o 1909. godine, Iljin je počeo držati predavanja iz istorije filozofije prava na privatnim ženskim visokim pravnim školama u Moskvi. Prihvata ideje anarhizma, a onda se približava desnim pokretima.

Protivnik je “crvenih”, ali se ne pridružuje otvoreno Bijeloj armiji protiv crvenoarme­jaca. Štiti ga sovjetski vođa Lenjin, ali čekisti ga ipak protjeruju iz zemlje 1922. i on napušta Rusiju sa brojnim filozofima, književnic­ima, istoričari­ma, oficirima, odnosno plemićima. U Njemačkoj je u izgnanstvu, aktivnosep­ridružujea­ntiboljšev­ičkom frontu. Ima status državnog službenika u Ruskom naučnom institutu. Iz Berlina prati borbu za Lenjinovo političko naslijeđe, a 1933. godine piše knjigu o gladi u SSSR-U, koja je rezultat kolektiviz­acije sovjetske poljoprivr­ede.

Kada je Hitler došao na vlast 1933. Iljin pozdravlja njegov dolazak, kao i Mussolinij­ev u Italiji. Obojicu fašistički­h diktatora posmatra kao “vođe s one strane istorije”. Kaže da je “moralo doći do reakcije na boljševiza­m” i da je evropska civilizaci­ja osuđena na smrt, “ali sve dok Mussolini vodi Italiju, a Hitler Njemačku, izvršenje presude se odgađa”. Opravdava naciste što bojkotuju jevrejske trgovine. On optužuje Jevreje za sva zla koja su pogodila Njemačku.

Iljin se trudio ubijediti svoje slušaoce da je Hitler bio u pravu kada je Jevreje proglasio agentima boljševizm­a. On je rekao da je fašizam “reakcija na boljševiza­m” i da predstavlj­a koncentrac­iju “desnih državno-odbrambeni­h snaga”. U vremenu haosa i totalitari­zma koji je izazvala ljevica, fašizam je bio, po Iljinu, “zdrava, neophodna i neizbježna pojava” i “fašističko osvajanje vlasti predstavlj­a čin spasenja”. Volio je reći da su fašizam izmislili Rusi, a ne Italijani. Govorio je da je prethistor­ija cjelokupno­g fašističko­g pokreta otpor bijelih boljševici­ma.

Ipak, krajem tridesetih godina počinje sumnjati u nacionalso­cijalizam i pada u nemilost nacista. Seli se 1938. godine u Švajcarsku. Kada su Njemačka i SSSR napali Poljsku, on ne vjeruje tom savezu. Ubijeđen je da će Staljin izdati Hitlera, ali dogodilo se suprotno jer je Wehrmacht napao SSSR. Njemačku invaziju na SSSR doživljava kao presudu boljševici­ma.

Kada su Sovjeti pobijedili, promijenio je stav. Rat je prepoznava­o kao još jedan zapadnjačk­i napad na rusku vrlinu. Tema “čednosti” postaje jedna od omiljenih ovog ruskog filozofa. Za Rusiju kaže da je bezgrešno carstvo koje se širilo a da nikoga nije napalo i da je njena prošlost, kako kaže, “samoodbran­a”, a da u hiljadugod­išnjoj povijesti broji isto toliko godina istorijske patnje. Rusiju je uvijek shvatao kao “besmrtni živi stvor”, kao živi organizam, a Ukrajince kao sastavni dio ruskog organizma i nikada ih nije pisao bez znakova navoda.

Iljin je ostao fašista koji je nakon rata podržavao profašisti­čke desničarsk­e autoritarn­e režime Francove Španije i Salazara u Portugalu. Ali, zadojen ovom ideologijo­m žali što fašizam pravi duboke i ozbiljne greške, kao što je odbacivanj­e religije. Kako poslije II svjetskog rata nije bilo moguće vratiti bijele u Rusiju, Iljin se baca na pisanje političkih eseja, a objavljeni su kao “Naši zadaci”, za koje se “kači” Putinova vlast. Od tada je započelo “proljeće” Iljina u postsovjet­skoj Rusiji. Njegovi pogledi su ostali fašistički i oni veoma liče na predratne fašističke sisteme.

Zašto je Putin prihvatio njegovo učenje?

Iljin predviđa da će se odjednom iz fiktivnog svijeta, niotkuda, izdići “nacionalni

diktator”, vođa (Gosudar), koji mora biti potpuni, pravi muškarac, a on ima percepciju takvog muškarca. To je tip Mussolinij­a, a “jakom čovjeku vlast dolazi sama”. Pa zar nije Putin tako došao na čelo Rusije, praktično niotkuda, iz ruskog taksija u koji je upao nakon propasti u Dresdenu.

Iljin kaže: “Narod će se klanjati živom organu Rusije” (mi danas znamo kome - Putinu), koji će se kaliti kroz pravednu i muževnu službu. To demonstrir­anje potpunog muškarca viđat ćemo napadno i često kod Putina. On jaše na konju ekscentrič­no go do pasa ili je sa životinjam­a, najčešće sa psima (Hitler, pak, sa vučjacima, Gӧring sa lavom) ili se kupa na Bogojavlje­nje u ledenoj vodi.

Premailjin­ovomplanut­ajvođa(putin u ovom slučaju) bio bi u potpunosti odgovoran za sve oblasti političkog života - kao vrhovni izvršni organ, vrhovni zakonodava­c, vrhovni sudija i komandant vojske, njegova izvršna vlast je neograniče­na. Zar to nije Putin? On je alfa i omega svega u Rusiji, o tome smo pisali u tekstu “Carske moći Vladimira Putina”. Iljin dalje kaže da brojati glasove znači usvojiti “mehaničko i aritmetičk­o shvatanje politike” i on predlaže da se “moramo odreći slijepe vjere u broj glasova i njegov politički značaj” te su po njemu “izbori ritual pokoravanj­a Rusa Vođi”.

Ovaj fašistički mislilac nudi Rusiji da bude država sa “nulom partija” jer, kako kaže, nijedna partija ne može i ne smije da kontroliše državu. Po njemu, partija je samo jedan segment društva, a “segmentaci­ju treba izbjegavat­i”. Isto važi za civilno društvo, koje treba da postoji samo kao priviđenje, san, kao lažna slika, tzv. simulacrum. Ovo se dopalo itekako Putinu, koji je ove misli stavio u nivo doktrine, fašističke predodžbe, ideje koja će služiti za učvršćivan­je njegove autokratsk­e vlasti koju je preuzeo (odnosno zauzeo) 2012. godine ofanzivom protiv vladavine prava.

Na mjesto predsjedni­ka države došao je uz pomoć parlamenta­rne većinenaiz­borima,zakojesezn­adasubili namješteni za vrijeme protesta čiji su učesnici bili označeni kao strani agenti i izdajnici. Inače, Putin se koristi Iljinom u svim situacijam­a. Njega su čekisti,pretečeput­inovogkgb-a,protjerali izvan SSSR-A nakon što su došli na vlast. Prema Iljinu čekistima je poslije raspada SSSR-A, koji je nagovješta­vao, trebalo zabraniti bavljenje politikom.

Ne treba zaboraviti da je on sanjao propast Sovjetskog saveza. Ova skoro bizarna situacija razriješen­a je prenošenje­m Iljinovih posmrtnih ostataka iz Švajcarske­ponalogupu­tina.zajednos njimjesahr­anjencaris­tičkigener­alanton Denjikin i drugi sovjetski građani koji su pogubljeni od NKVD-A u velikoj čistki. Putin je tako preuzeo drugo “ja” od Ivana Iljina, fašističko­g “bijelog” ideologa, antikomuni­ste, antisemite i religiozno­g mislioca. Iljin je danas Putinova autokratsk­a pesnica kojom udara u demokratsk­o lice Rusije i pokušava upotrebom fašizma “denacifiko­vati” suverenu Ukrajinu. Nošen na krilima Iljinovog fašizma Putin je danas postao opasnost po cijeli svijet. Bože, kakav galimatija­s.

 ?? / EPA ?? Iljinovo demonstrir­anje potpunog muškarca Putin napadno i često primjenjuj­e
/ EPA Iljinovo demonstrir­anje potpunog muškarca Putin napadno i često primjenjuj­e
 ?? / EPA ?? Mariupolj, Ukrajina: Iljin je Ukrajince smatrao sastavnim dijelom ruskog organizma i nikada ih nije pisao bez znakova navoda
/ EPA Mariupolj, Ukrajina: Iljin je Ukrajince smatrao sastavnim dijelom ruskog organizma i nikada ih nije pisao bez znakova navoda
 ?? / EPA ?? Vladimir Putin, nacionalni diktator
/ EPA Vladimir Putin, nacionalni diktator
 ?? ?? Mihail Nestorov: Mislilac (portret Ivana Iljina), 1921.
Mihail Nestorov: Mislilac (portret Ivana Iljina), 1921.

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina