Ivan Iljin, drugo Putinovo Ja
Iz povijesne ropotarnice Iljina izvlači 2005. oskarovac Nikita Mihalkov. Ekshumacija i pogrebna svečanost imale su strogo zvanični karakter. Svirala je vojna muzika i uz zvuke ruske himne zemni ostaci Iljina su prebačeni iz Švajcarske
su prijetili unutrašnji neprijatelji počev od čečenskih islamskih fundamentalista, ali i ruskih oligarha nastalih u Jeljcinovoj eri i svakako sila Zapada, vječnih neprijatelja Rusije, kako smatraju u Moskvi. Putin je odabrao za svog duhovnog oca fašističkog mislioca Ivana Iljina koji je živio od 1884. do 1954. godine i koji je u ruskoj javnosti bio skoro potpuno nepoznat.
Putin, ruski mesija
Priča o Putinu započinje od samog kraja 20. vijeka. Nakon raspada Sovjetskog saveza Putin je bio skoro nepoznat kada ga je predsjednik Boris Jeljcin odabrao za budućeg premijera. Do izbora je došlo nakon političke audicije koju su proveli Jeljcinovi saradnici, a operacija je nazvana “Nasljednik”. Ako je vjerovati informacijama koje kolaju zapadnom štampom, kao najpopularnija ličnost je ispao major Stieglitz, sovjetski špijun iz II svjetskog rata o kojem je snimljena tv-serija koju smo i mi nekada gledali. U njemu su operativci “prepoznali” lik bivšeg šefa KGB-A u Dresdenuvladimiraputina,kojijemorao napustiti Njemačku nakon pada Berlinskog zida 1989. godine.
Novoustoličeni premijer Putin se odmah potrudio izgraditi dostojnu reputaciju. Rat sa Čečenima koji će nastupiti po preuzimanju vlasti je vjerovatno isfabrikovala ruska služba FSB
Putin svojoj “dvorskoj” kamarili naređuje da počne čitati knjigu “Naši zadaci”, kao obavezno političko štivo, a i mladima se preporučuje izučavanje djela ovog filozofa fašističke provenijencije i antisemite
podmetanjem eksplozija u zgradama za što su okrivljeni ruski muslimani. S njima je Putinova vojska započela drugi rat. Čečenija je dotada uživala plodovesvojenezavisnosti.ovajratdobija Rusija. Radikalni Putin trijumfuje, stiče povjerenje većine stanovnika kojima vraća samopouzdanje poslije niza neuspjeha i vojne propasti.
Rusi nisu imuni od obožavanja svojihlideraipravljenjakultaličnosti.kada 2000.godinepreuzmevlast,putinjeveć na putu da postane ruski mesija. Vole ga svi. U 2000. godini kada je postao predsjednik Rusije, Putin je ubijeđen da bi njegova zemlja mogla postati državavladavineprava.udrugomčečenskom ratu Vladimir Putin je bio premijer. On će ga koristiti za dolazak na mjesto predsjednika i uspostavu režima koji će mnogi kritizirati zbog autoritarnostiimasovnihkršenjaljudskihprava.
Nezamislivo mu je da Rusija bude izolirana od Evrope i, kako je rekao, “civiliziranog svijeta”. Protekle su 22 godine od tada, a Rusija se odmakla daleko od Evrope i svijeta. Blokirana i zaključana. U toj zemlji dolazi do cvjetanja privrednog kriminala, predsjednik počinje enormno da se bogati, spominje se uloga Putina u nerazjašnjenoj trgovini narkoticima. Od taksiranja kojim se bavi po raspadu SSSR-A postaje krezovski bogat čovjek.
Rusija je postala središte kriminala. Reforma države postaje nemoguća. Trebalojetražitinovuruskupriču,koju Putin dobiva pobjedom nad oligarsima koje podređuje sebi i svom bogaćenju. Time uspostavlja punu kontrolu nad njima i nad njihovim televizijskim kanalima. On sada postaje medijski magnat iz sjene koji vlada apsolutno, a tvorac Putinove politike koja se temelji na idejama Iljina postaje Vladislav Surkov, koji se smatra utemeljiteljem putinizma i glavnim kremaljskim propagandistom. Iljinovu dogmu koju je prihvatio Putin, vješto koristi za propagandu suverene demokratije.
Ruska pravoslavna crkva je bezgranično odana Vladimiru Putinu. Potpunu podršku ima od patrijarha Alekseja II, a nakon njega od Kirila, koji sa slijepom pokornošću sluša nekrunisanog ruskog cara. Prožimaju se ideje pravoslavlja i autoritativne države, on se dao u ulogu cara Petra Velikog. Treba mu ideolog za oreol novog nedodirljivog vladara. Iz povijesne ropotarnice Iljina izvlači 2005. oskarovac Nikita Mihalkov. Ekshumacija i pogrebna svečanost imale su strogo zvanični karakter. Svirala je vojna muzika i uz zvuke ruske himne zemni ostaci Iljina su prebačeni iz Švajcarske
Iljin se trudio ubijediti svoje slušaoce da je Hitler bio u pravu kada je Jevreje proglasio agentima boljševizma. On je rekao da je fašizam “reakcija na boljševizam” i da predstavlja koncentraciju “desnih državnoodbrambenih snaga”
i pokopani u manastiru Donskoji pokraj Moskve. Počinje Putinovo upoznavanje djela Ivana Iljina koje postaje abeceda nove politike.
Nezaobilazna politička lektira
U najkraćem, Iljinovo filozofsko djelo slavi fašizam, nacionalsocijalizam i ruski bijeli monarhizam. On je poklonik ovog pokreta koji je u službi zaštite časti, domoljublja i žrtvovanja za svoju domovinu pri čemu disciplinu stavljaju na istaknuto mjesto. To je uslov za obnovu društva i za njegov preporod. Nešto o njemu može se saznati iz knjige “Bijela ideja” koju je priredio Dobricagajić.dvadesetijedančlanaktretira društveno-političku problematiku nakon Drugog svjetskog rata, a koja je u vezi sa Rusijom, dakle sa ruskom emigracijom i bijelim pokretom za koji je radio do kraja svog života.
Bilo kako bilo, Putin, bivši komunista koji je umjesto petokrake stavio krst iteatralnosekrstiusvakojprilici,usvaja doktrinu ovog dokazanog antikomuniste. Putin svojoj “dvorskoj” kamarili naređuje da počne čitati knjigu “Naši zadaci”, kao obavezno političko štivo, a i mladima se preporučuje izučavanje djela ovog filozofa fašističke provenijencije i antisemite koji nije volio Jevreje, a ni katolike za koje veli “da među ruskim neprijateljima rimski katolici zauzimaju posebno mjesto”.
Nakonputinovogoduševljenjacijela zemlja počinje da izučava Iljinovo djelo, koje postaje prijemčiva literatura i za članove Komunističke partije Genadija Zjuganova i liberalnih demokrata, dok se za indoktrinaciju brinu desničarski političar Aleksandar Dugin, kojiseoslanjananjemačkenacisteizapadnoevropske fašiste, zatim Putinov savjetnik, inače Ukrajinac, Sergej Glazjev,novinaraleksandarprohanovkoji drugog dana agresije, 26. februara, na svoj 84. rođendan daje intervju uživo iz pilotske kabine dok nadlijeće Ukrajinu. On sanja rekonstrukciju sovjetske imperije i kaže: “Letim nad mračnom ukrajinskom zemljom kojom prolaze ruski tenkovi, koji ispravljaju monstruoznu ranu nanijetu ruskoj istoriji 1991. (raspad SSSR-A, prim. aut). Danas se ponovo vjenčavamo sa Ukrajinom.”
Spomenuti Glazjev se smatra zaslužnim za uspostavljanje Evroazijske unije, koju na Zapadu zovu Putinovom unijom, koja je postavljena kao antiteza Evropskoj uniji i SAD-U. Uz Rusiju okupili su tu Bjelorusiju, Kazahstan, Armeniju, Kirgistan, a pregovore o članstvu je 2016. započela i Srbija. U ideji o Evroaziji Timothy Snyder vidi razlog što se Rusija protivi i proširenju NATO-A i još više Evropske unije dalje na Istok, a posebno na Ukrajinu, zbog čega je započela velika agresija. Cilj je zauzimanje tzv. nove Rusije, kako se u doba carizma zvao ovaj prostor koji je osvojen od Osmanlija. Cilj je osvajanje cijele obale Crnog mora koja je u teritorijalnom vlasništvu Ukrajine.
Otvoreno miješanje u ukrajinske stvarizapočelojeufebruaru2014.kada su vladine snage počele pucati po okupljenim demonstrantima na trgu Majdan. Hiljade demonstranata su protestirale zbog odustajanja predsjednika Ukrajineviktorajanukovičadapotpiše već postignuti ugovor o pridruživanju Evropskoj uniji. Janukovič je bio prisiljen od Putina da odustane od pridruživanja Ukrajine Evropskoj uniji. Ukrajina je tada očekivala mnogo na planu vladavine prava. Na protestante je osuta snajperska paljba i poslije tog masakra Janukovič je pobjegao iz zemlje.
Pad Janukoviča je proizveo mobilizaciju ruske vojske za invaziju koja je ubrzo uslijedila. Zauzeti su dijelovi ukrajinskog teritorija. Prije invazije ruske vojske na Krim visokorangirani državni službenici su dobili primjerak
Iljinove knjige “Naši zadaci”, a ruski komandant koji je došao u inspekciju invazionih trupa u provincijama Donjeck i Luhansk je rekao da “kada bi se spasio đavoljih tvorevina kakve su SAD, svijet bi lakše živio, što će se jednom i dogoditi”. Ko je pratio američke predsjedničke izbore mogao je vidjeti da Rusi žele da Trump bude nominovan za republikanskog predsjedničkog kandidata i da pobijedi demokratu Hillary Clinton. Ruska politika je kleptokratska, koju je u svom nastupu preuzeo i Trump. On je počeo da se obilno služi lažima i konfuzijom, čemu je pribjegavao Vladimir Putin. Postavlja se pitanje - ko je bio Ivan Iljin, čijom ideologijom se služi Putin?
Fašista ispod “crvenog” Putinovog šinjela
Ivan Iljin rođen je 1883. u aristokratskoj porodici u Moskvi. Otac mu je bio Rus, a majka Njemica. Stoga je odlično govorio njemački jezik. Na početku 20. vijeka Iljin započinje studirati pravonacarskommoskovskomuniverzitetu. Njegov profesor Jevgenij Trubeckoj zadržava Iljina 1906. na katedri za pravnu enciklopediju i istoriju filozofije prava. Kada je magistrirao 1909. godine, Iljin je počeo držati predavanja iz istorije filozofije prava na privatnim ženskim visokim pravnim školama u Moskvi. Prihvata ideje anarhizma, a onda se približava desnim pokretima.
Protivnik je “crvenih”, ali se ne pridružuje otvoreno Bijeloj armiji protiv crvenoarmejaca. Štiti ga sovjetski vođa Lenjin, ali čekisti ga ipak protjeruju iz zemlje 1922. i on napušta Rusiju sa brojnim filozofima, književnicima, istoričarima, oficirima, odnosno plemićima. U Njemačkoj je u izgnanstvu, aktivnosepridružujeantiboljševičkom frontu. Ima status državnog službenika u Ruskom naučnom institutu. Iz Berlina prati borbu za Lenjinovo političko naslijeđe, a 1933. godine piše knjigu o gladi u SSSR-U, koja je rezultat kolektivizacije sovjetske poljoprivrede.
Kada je Hitler došao na vlast 1933. Iljin pozdravlja njegov dolazak, kao i Mussolinijev u Italiji. Obojicu fašističkih diktatora posmatra kao “vođe s one strane istorije”. Kaže da je “moralo doći do reakcije na boljševizam” i da je evropska civilizacija osuđena na smrt, “ali sve dok Mussolini vodi Italiju, a Hitler Njemačku, izvršenje presude se odgađa”. Opravdava naciste što bojkotuju jevrejske trgovine. On optužuje Jevreje za sva zla koja su pogodila Njemačku.
Iljin se trudio ubijediti svoje slušaoce da je Hitler bio u pravu kada je Jevreje proglasio agentima boljševizma. On je rekao da je fašizam “reakcija na boljševizam” i da predstavlja koncentraciju “desnih državno-odbrambenih snaga”. U vremenu haosa i totalitarizma koji je izazvala ljevica, fašizam je bio, po Iljinu, “zdrava, neophodna i neizbježna pojava” i “fašističko osvajanje vlasti predstavlja čin spasenja”. Volio je reći da su fašizam izmislili Rusi, a ne Italijani. Govorio je da je prethistorija cjelokupnog fašističkog pokreta otpor bijelih boljševicima.
Ipak, krajem tridesetih godina počinje sumnjati u nacionalsocijalizam i pada u nemilost nacista. Seli se 1938. godine u Švajcarsku. Kada su Njemačka i SSSR napali Poljsku, on ne vjeruje tom savezu. Ubijeđen je da će Staljin izdati Hitlera, ali dogodilo se suprotno jer je Wehrmacht napao SSSR. Njemačku invaziju na SSSR doživljava kao presudu boljševicima.
Kada su Sovjeti pobijedili, promijenio je stav. Rat je prepoznavao kao još jedan zapadnjački napad na rusku vrlinu. Tema “čednosti” postaje jedna od omiljenih ovog ruskog filozofa. Za Rusiju kaže da je bezgrešno carstvo koje se širilo a da nikoga nije napalo i da je njena prošlost, kako kaže, “samoodbrana”, a da u hiljadugodišnjoj povijesti broji isto toliko godina istorijske patnje. Rusiju je uvijek shvatao kao “besmrtni živi stvor”, kao živi organizam, a Ukrajince kao sastavni dio ruskog organizma i nikada ih nije pisao bez znakova navoda.
Iljin je ostao fašista koji je nakon rata podržavao profašističke desničarske autoritarne režime Francove Španije i Salazara u Portugalu. Ali, zadojen ovom ideologijom žali što fašizam pravi duboke i ozbiljne greške, kao što je odbacivanje religije. Kako poslije II svjetskog rata nije bilo moguće vratiti bijele u Rusiju, Iljin se baca na pisanje političkih eseja, a objavljeni su kao “Naši zadaci”, za koje se “kači” Putinova vlast. Od tada je započelo “proljeće” Iljina u postsovjetskoj Rusiji. Njegovi pogledi su ostali fašistički i oni veoma liče na predratne fašističke sisteme.
Zašto je Putin prihvatio njegovo učenje?
Iljin predviđa da će se odjednom iz fiktivnog svijeta, niotkuda, izdići “nacionalni
diktator”, vođa (Gosudar), koji mora biti potpuni, pravi muškarac, a on ima percepciju takvog muškarca. To je tip Mussolinija, a “jakom čovjeku vlast dolazi sama”. Pa zar nije Putin tako došao na čelo Rusije, praktično niotkuda, iz ruskog taksija u koji je upao nakon propasti u Dresdenu.
Iljin kaže: “Narod će se klanjati živom organu Rusije” (mi danas znamo kome - Putinu), koji će se kaliti kroz pravednu i muževnu službu. To demonstriranje potpunog muškarca viđat ćemo napadno i često kod Putina. On jaše na konju ekscentrično go do pasa ili je sa životinjama, najčešće sa psima (Hitler, pak, sa vučjacima, Gӧring sa lavom) ili se kupa na Bogojavljenje u ledenoj vodi.
Premailjinovomplanutajvođa(putin u ovom slučaju) bio bi u potpunosti odgovoran za sve oblasti političkog života - kao vrhovni izvršni organ, vrhovni zakonodavac, vrhovni sudija i komandant vojske, njegova izvršna vlast je neograničena. Zar to nije Putin? On je alfa i omega svega u Rusiji, o tome smo pisali u tekstu “Carske moći Vladimira Putina”. Iljin dalje kaže da brojati glasove znači usvojiti “mehaničko i aritmetičko shvatanje politike” i on predlaže da se “moramo odreći slijepe vjere u broj glasova i njegov politički značaj” te su po njemu “izbori ritual pokoravanja Rusa Vođi”.
Ovaj fašistički mislilac nudi Rusiji da bude država sa “nulom partija” jer, kako kaže, nijedna partija ne može i ne smije da kontroliše državu. Po njemu, partija je samo jedan segment društva, a “segmentaciju treba izbjegavati”. Isto važi za civilno društvo, koje treba da postoji samo kao priviđenje, san, kao lažna slika, tzv. simulacrum. Ovo se dopalo itekako Putinu, koji je ove misli stavio u nivo doktrine, fašističke predodžbe, ideje koja će služiti za učvršćivanje njegove autokratske vlasti koju je preuzeo (odnosno zauzeo) 2012. godine ofanzivom protiv vladavine prava.
Na mjesto predsjednika države došao je uz pomoć parlamentarne većinenaizborima,zakojeseznadasubili namješteni za vrijeme protesta čiji su učesnici bili označeni kao strani agenti i izdajnici. Inače, Putin se koristi Iljinom u svim situacijama. Njega su čekisti,pretečeputinovogkgb-a,protjerali izvan SSSR-A nakon što su došli na vlast. Prema Iljinu čekistima je poslije raspada SSSR-A, koji je nagovještavao, trebalo zabraniti bavljenje politikom.
Ne treba zaboraviti da je on sanjao propast Sovjetskog saveza. Ova skoro bizarna situacija razriješena je prenošenjem Iljinovih posmrtnih ostataka iz Švajcarskeponaloguputina.zajednos njimjesahranjencarističkigeneralanton Denjikin i drugi sovjetski građani koji su pogubljeni od NKVD-A u velikoj čistki. Putin je tako preuzeo drugo “ja” od Ivana Iljina, fašističkog “bijelog” ideologa, antikomuniste, antisemite i religioznog mislioca. Iljin je danas Putinova autokratska pesnica kojom udara u demokratsko lice Rusije i pokušava upotrebom fašizma “denacifikovati” suverenu Ukrajinu. Nošen na krilima Iljinovog fašizma Putin je danas postao opasnost po cijeli svijet. Bože, kakav galimatijas.