Dodatak jelima

Prvo: vatra ne smije biti prejaka, jer će meso da pocrni. Žar mora biti taman, a to taman se uči godinama. Na briketima ili na ćumuru najbolje je zapaliti potpalu koja se većim dijelom godine prodaje u vrećicama od krompira po marketima i benzinskim pumpama, a dobrog posla će napraviti i suva grabovina koja daje najbolju žar i koja je savršena prilikom spremanja sača ili ražnja.

Drugo: mjesto na kojem se pravi roštilj ne mora biti posebno, ali ne smije biti ni banalno. Ako se vatra raspaljuje u dvorištu, to onda mora biti u nekom ćošku, najbolje u blizini oraha koji ljeti pravi dobar hlad ili u blizini bunara da u studenici možete da hladite vino ili pivo. Najbolji meso. Ćevap iz lokalnog marketa nije isto što i ćevap koji pravi mesar kod kojeg godinama pazarite sve što je spalo s buta ili sa plećke. Karabatak iz obližnjeg pilićarnika nije kao karabatak koji je prije tri dana naručen kod baka Slavke iz Hrvaćana. Meso koje ide na žar ne smije biti ništa manje nego odlično, jer roštilj ne trpi bljutavo i zbrda-zdola pripremljeno.

Četvrto još malo: Najeo sam se isuviše začinjenih kobasica, vodenastih ćevapa, gumirane piletine i žilavog svinjskog vrata da bih mogao reći kako je bilo kakvo meso spremljeno na roštilju vrhunsko meso. Niti jeste, niti može da bude. Smjesa za ćevape mora da bude od najfinijih i svježih komada, a ne od viškova koji se ne daju ni kanjarama. Pileće mora da miriši na meso, a ne na koncentrat i prevrelu plastiku. Meso se prije roštiljanja uglavnom olako kupuje, baš kao što se olako i baca na žar.

Peto: Valjalo bi da majstor roštiljâ uspravno. Niski roštilji su muka i tijelu i duhu. Niti meso može lijepo da se okreće, niti lepinje mogu da se valjano natope, niti iznenadni plamen može lako da se utrne.

Meso koje se sprema na vodi ili na sokovima i nije meso. Ta pića se toče ukoliko se na žaru spremaju tikvice ili patlidžan, jer narodna mudrost veli da svaka krpa nađe svoju zakrpu

Sedmo i dalje: