Kajsija je sočna poslastica, a njezi
U ovonedjeljnoj emisiji “Šta ću ručku?” u 17.20 na O kanalu slijedi nekoliko zanimljivih načina kako da još više uživate u ovom divnom voću
V olimo ih u marmeladama i džemovima, odlične su i sušene, a uživamo i u soku pripremljenomodmarelica jersvakovoćekojeimakratkusezonumoramonekakospremitiza zimski period. U posljednjih 20-ak godina sve se više promovira korištenje sjemenki marelica za koje je dokazano da pomažu u terapiji protiv nekih malignih oboljenja, tako da ne bacajte koštice!
Oltar od marelica
Kodnasnajčešćeuzgajanavrstamarelica ili kajsija, lat. Prunus armeniaca, bila je uzgajana na području Armenije još u antičko doba, a već tada uzgajala
U posljednjih 20-ak godina sve se više vraćamo na alternativne oblike liječenja te uz modernu zapadnjačku medicinu kombiniramo stare narodne recepte, setolikodugopasesmatralodajetamo i kultivizirana. Danas je genetskim studijama dokazano da su marelice prvi put uzgojene na području središnje Azije, današnje Kine i od tamo su se prvo proširile u južnu Aziju, na istok u Japan i onda Putem svile na zapad prvo u Armeniju, gdje su se pojavile 1.000 godina pr.n.e, ali nakon skoro 3.000 godina uzgoja u Kini vojnici Aleksandra Velikog donijeli su ih na područjestaregrčke,arimljanioko70. godine pr.n.e. proširili po cijeloj Evropi i na područje Sjeverne Afrike. Danas se divlje marelice mogu naći samo na području Kine, Kazahstana, Kirgistana i Uzbekistana i jako su rijetke pa su u svim zemljama zakonom zaštićene. kinesku i indijsku tradicionalnu medicinu. Pojavljuju se nove bolesti, a posebno je visok porast autoimunih bolesti. Autoimune bolesti nastaju kao posljedica pretjerane reakcije imunološkog sustava protiv tvari, organizama i tkiva normalno prisutnih u tijelu. Danas postoji više od 40 ljudskih bolesti klasificiranih kao sigurno ili vjerojatno autoimunog porijekla i od svih njih zajedno boluje 5-7% svjetske populacije. Gotovo sve autoimune bolesti pojavljuju se bez upozorenja i jasnih uzroka. Jedna od takvih bolesti je reumatoidni artritis, sustavna, kronična bolest nepoznatog uzroka koja dominantno zahvaća zglobove. Smatra se da reumatoidni artritis nastaje kod genetski predisponiranih osoba pod utjecajem za sada
Prilikom berbe i kupovine marelica imajte na umu da one nakon branja ne sazrijevaju, pa trebate birati plodove koji nisu zeleni i tvrdi. Svježe su dostupne od polovine juna do kraja jula, ovisno o nadmorskoj sredini na kojoj sazrijevaju. Marelice ne podnose dugi transport, pa se zbog toga suše ili konzerviraju
Druga najpoznatija vrsta, koja se kod nas ne uzgaja, japanska marelica, lat. Prunusmume,gajisenajvišeuukrasne svrhe zbog prekrasnog cvijeća. Postoji oko 300 priznatih sorti, isto potiče iz Kine, ali je u Japan uvezena prije 2.500 godina.
Bez obzira na podrijetlo marelice su kao i nar nacionalno voće Armenije, najviše se uzgajaju u ravnicama oko vulkana Ararat i čest su motiv na njihovim suvenirima. Kinezi marelice povezujusobrazovanjemimedicinom,čaki namodernomkineskompojam“obrazovnikrug”jepreuzetizklasičnogkineskog i u doslovnom prijevodu je “oltar odmarelica”.povezanostsmedicinom dolazi od toga što se koštice marelica nepoznatih vanjskih čimbenika. Generalno govoreći, reumatoidni artritis se smatra najčešćom upalnom reumatskom bolesti od koje boluje u prosjeku 1-1,5% populacije. Kao posljedica se javlja nestabilnost zglobova koja vodi u progresivni razvoj deformacija tipičnih za reumatoidni artritis. Bolest se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi, a najčešće se viđa između 20. i 40. godine. Tri puta je češća kod žena. Marelice kao voće, te njihove sjemenke i naročito ulje dobiveno iz njih imaju snažna protuupalna svojstva, zbog čega su od velike koristi oboljelima od artritisa. Ulje marelice osobito pomaže u ublažavanju boli na područjima zahvaćenim artritisom, ali doprinosi i smanjenju ostalih simptoma ove bolesti. u obliku kompota ili marmelada. U hladnjaku se mogu čuvati 3-4, a van njega najviše 2 dana i onda počinju propadati.
Kod nas se najviše jedu svježe i rijetko kada ih dodajemo u slana jela, mada se izvrsno slažu i sa povrćem i sa mesom i sa sirevima. Čest su dodatak voćnim jogurtima i u toj koriste samostalno i kao komponenta mnogih lijekova kineske tradicionalne medicine, a poznati liječnik Dong Feng iz perioda Tri kraljevstva, u 3. st. nije želio da mu se u novcu plaćaju usluge, nego je tražio da ljudi nakon izlječenja u njegovom i u svojim vrtovima sade marelice kako bi uvijek imali njihove ljekovite koštice.
Ukuhinjamabliskogistokaisjeverne Afrikeodmarelicasepripremaosvježavajući napitak Qamar al-din, što znači “mjesec religije”, a radi se o gustom osvježavajućemsokukojijepopularan naiftarimazavrijemeramazana.potiče izdamaskausiriji,gdjejeuzgojenajednaodnajukusnijihsortizbogkojejenastalaturskaizreka:bundaniyisisam’da kayisi! kada se želi reći da ne postoji ništa bolje od stvari o kojoj se raspravlja: “Jedina stvar bolja od ovoga su marelice iz Damaska!” Postoji i zanimljivo sujevjerje u američkim marincima vezano za marelice koje potiče iz Drugog svjetskog rata, a praznovjerje se preko Vijetnamskog rata zadržalo do danas. Pretpostavljasedasuvojniciumnogim oklopljenim vozilima nosili marelice jer su bile dio obroka i nakon nesreća su navodno sva uništena vozila imala samo jedan zajednički teret - marelice. Od tada se u američkoj vojsci nazivaju ili “zabranjeno voće” ili “A voće”.
Naziv kajsija u bosanskom jeziku, čest i u ostalim slavenskim jezicima, preuzet je iz turskog, tur. kayisi, dok naziv marelica koji se koristi u hrvatskom dolazi iz njemačkog bavarskog govornog područja, njem. Marille, i koristi se u Austriji i Bavarskoj. Marelici je botanički gledano najbliža rođakinja šljiva i njih dvije sa svojim brojnim hibridima čine podrod šljiva, unutar roda šljiva, lat. Prunus, koji je dobio ime po grčkom nazivu za stablo šljive, grč. proumnonu, u tom rodu se nalaze i breskve,trešnjeivišnjetebademi.zajedno kombinaciji su po mom mišljenju bolje od bilo kojeg drugog voća. Sušene marelice su u stvari kod nas relativno nova namirnica i pojavile su se u dućanima prije 20-ak godina, a i danas se rijetko gdje suše, uglavnom ih uvozimo iz Turske. Naš tradicionalni način konzerviranja je bila proizvodnja marmelada, džemova i pekmeza za čiju su pripremu savršene zbog velikog udjela pektina. Meni su svježe i sušene odlične i u kompotima, volim ih i pečene uz sladoled, a sušene koristim kao dodatak kolačima. U kuhinjama Dalekog istoka se od njih rade razni slatko-kiseli i slatko-ljuti umaci, dok ih u kuhinjama Bliskog istoka sušene dodaju u razne mesne umake, ali i salate i rižu. činepotporodicuamygdaloideae,koja je dobila ime po bademu, lat. Prunus amigdalus, unutar porodice ružovki, lat. Rosaceae. Mi sve pripadnike ove potporodice nazivamo koštunjičavo voće.
Osim slične koštice, svima je zajedničkodakaostablajakodobropodnose zimu,marelicesuunutarrodajednaod najotpornijih biljaka i mogu podnijeti temperaturu i do -30 ºc, a hibridi križani sa sibirskom marelicom, lat. Prunus sibirica i do -50 ºc. Najveći je problem što nakon zimskog mirovanja, razdobljeod10-aktoplijihdanakadatemperature pređu 0 ºc u stablu uzrokuje početak kretanja sokova i ako nakon toga dođe do naglog zahlađenja, dolazi do smrzavanja staničnog soka u provodnim tkivima voćke, što može biti vrlo štetno i uzrokovati potpuno smrzavanje i smrt stabla.
Marelica jako rano cvate, dovoljno jojjeteknekolikodanaprosječnednevne temperature iznad 7 ºc, tako da ju u kontinentalnomdijelunašezemlje,ako nije u zavjetrini, u toj fazi uništi temperatura niža od -5,5 ºc i mraz, a onda dolazi sazrijevanje ploda koji u ranoj fazi sadrži najviše vode i uništit će ga svaka temperatura ispod 0 ºc. Inače, ako ju sadimo na pažljivo odabrano zemljište gdje nema velike temperaturne razlike tijekom proljeća, biljka počinje rađati već 3-4 godine nakon sadnje i to obilno. Zbog klimatskih promjena, urod marelica često zna podbaciti, pa tako protekle dvije godine u cijelom regionu imamo nestašicu, što utječe i na porast cijena.
S obzirom na to da marelicama ne treba puno vode, a paše im mediteranska klima, od vjetra zaštićena područja u Hercegovini su idealna za uzgoj. Danas se proizvede oko 4,1 milion tona marelica godišnje, a najveći proizvođač je Turska koja proizvede skoro
Izbjegavajte preparate na bazi ulja, a odaberite one sa zaštitnim faktorom
četvrtinuukupnesvjetskeproizvodnje. Slijede Uzbekistan, Iran, Italija i Alžir.
Nutritivno gledano svježe marelice na 100 g daju 48 kcal, dok su sušene 5 puta jače, 241 kcal. Svježe su građene od 1,4% bjelančevina, a suhe od 3,4%, masti su zanemarive u oba slučaja, a ugljikohidrati čine 11% svježih, odnosno 63% sušenih marelica. Dijetalna vlaknaspadajupodugljikohidrate,čine 2% svježeg i 7% sušenog ploda, a šećeri 9% svježih i penju se na 53% kod suhih marelica. Što se mikronutrijenata tiče, visoki je udio vitamina A i beta karotena, ima ostale karotenoide i druge pigmente; likopen, lutein i zeaksantin, a bogata je C, E i K te cijelom paletom vitamina B kompleksa. Od minerala najvažnija je izrazito visoka razina kalija i raznolikostostalih.kodsušenihplodova su sve vrijednosti nekoliko puta više, a valja obratiti pažnju i na deklaraciju: prisustvo konzervansa E220 upućuje na alergen, opasan najviše za astmatičare i ljude koji boluju od kroničnog bronhitisa.
Ulje koštica marelice oduvijek se smatra izuzetno vrijednim i ima široku primjenu. U prirodnoj medicini se pokazalo kao vrlo učinkovito sredstvo za prevenciju tumora, liječenje astme teraznihkožnihproblemapoputekcema, dermatitisa, psorijaze i akni. U kozmetici se ponajviše koristi za očuvanje zdravlja kože i kose. Čest je dodatak losionima, kremama, kupkama, šamponima i sapunima. Njeguje kožu, vraća joj elastičnost i daje nježan, baršunasti osjećaj.osimtoga,ublažavaraznekožne probleme poput svrbeža, iritacije i opeklina. Umanjuje bore, ujednačava ten, a korisno je i za omekšavanje tvrde kože na stopalima i laktovima. Zbog prisutnosti gama linolenske kiseline, ovo ulje pomaže u održavanju vlažnosti i čvrstoće kože.
Važan recept
Smatra se da antioksidansi i pozitivan omjer drugih nutrijenata iz plodovamareliceimajusnažneučinkeuprevenciji malignih bolesti. U tu svrhu posebno se preporučuje kombinacija suhih marelica, suhih šljiva i oraha svima koji imaju u obiteljskoj anamnezi slučajeve malignih bolesti. Recept je vrlo jednostavan; 200 g marelica te po 100 g suhih šljiva i oraha sameljete u multipraktiku, dodate 2-3 žlice meda i dobropromiješate,staviteustaklenku,zatvorite i spremite u hladnjak te konzumirate ujutru i navečer po jednu čajnu žličicu. Ova kombinacija prvenstveno dobro djeluje na probavu i ubrzavanje metabolizma, što je inače jako pozitivno za zdravlje cjelokupnog organizma.
Kada već govorim o ljekovitim svojstvima marelica, tu je famozni vitamin B17, odnosno amygdalin ili laetril. Ova supstanca prvi put je izdvojena iz gorkih badema 1830, ali ga je tek sredinom prošlog stoljeća američki biokemičar Ernst T. Krebs počeo promovirati jer je došao do zaključka da može uništiti stanice raka, međutim cijeli koncept od velikog dijela znanstvene zajednice izvrgnutjerugluiproglašenpukombesmislicom:pokrenutajemasovnakampanjatemeljenanatvrdnjidajevitamin B17 izuzetno opasan, jer sadrži cijanid. Vitamin B17 ili amygdalin u većim količinama možete pronaći u divljim kupinama, trešnjama, ribizli, košticama jabuke, kruške i šljive, košticama marelica, breskvi i nektarina, bobu, gorkim bademima, indijskom oraščiću, australskom orahu - macadamianu. U nešto manjim količinama ima ga u ogrozdu, grožđicama, dudu, dunjama, jagodama, malinama, sjemenkama lana, prosu, ječmu, heljdi, leći, crvenom grahu i mahunama. Ipak, najvećakoncentracijavitaminab17nalazi se u koštici marelice.
Kao preventivu, dovoljno je redovito jesti hranu bogatu vitaminom B17. Primjerice, pojedete li dnevno tri jabuke s košticama, opskrbit ćete organizamdovoljnomkoličinomb17 zadnevnepotrebe.štosekonzumiranja sjemenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da ih se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svježih marelica. Dakle, kad pojedete marelicu, razbijte košticu pa sažvaćite i bademastu jezgru. Općenito, preporučuje se konzumirati 5-7 sjemenki marelica na dan. Oboljeli od raka tijekom dana bi trebali uzimati jednu do dvije sjemenke na sat, no najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 sjemenki svaki sat tijekom dana. Ipak, to uvelike varira od osobe do osobe, ovisno o tjelesnoj težini. Kao smjernica, može se uzeti 1 sjemenka na svakih 4,5 kg tjelesne težine. Preporučuje se da nikako ne uzimate više od 35 koštica marelice dnevno. Iskreno ja nisam uspio naći rezultate konkretnih istraživanja, ali pristalice teorije tvrde da je stopa učinkovitosti izrazito visoka.
Kod oboljelih je situacija nešto drugačija i cijela priča funkcionira samo ako vitalni organi već nisu nepopravljivo oštećeni ili bolešću ili prethodnim tretmanima, poput kemoterapije i zračenja. Nasreću, nemam osobno iskustvo vezano za ove situacije, ali davno sam čuo cijelu priču i nikada ne bacam sjemenke marelica, ja ih stvarno grickam kao i cijela moja obitelj, ali mi smo s tim počeli i prije nego smo čuli za sve ovo jer smo oduvijek pripremali marmeladuodmarelicaiimalismokoštice pa smo ih i čistili. Otrovali se nismo, a nemamo ni malignih oboljenja. Inače seuzdamupreventivuistarunarodnu: Bolje spriječiti nego liječiti!
Ljeto nam je sve bliže, temperature se penju i do 30 stepeni, lice se znoji i teško da šminka može da ostane u savršenom stanju kao tokom ostalih godišnjih doba. Najbolja varijanta jeste da se uopšte ne šminkate, ali znamo da to u nekim prilikama jednostavno nije moguće. Svoju rutinu u šminkanju morate mijenjati i prilagoditi vremenskim uslovima, kako biste uvijek izgledale uredno i svježe.
Donosimo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da izbjegnete neprijatnosti kada je u pitanju ljetno šminkanje. Ako ćete cijeli dan provesti na suncu, šminkajte se na dnevnoj svjetlosti, nikako u kupatilu. Na suncu će svaka greška izaći na vidjelo, zato je bolje da odmah vidite konačni rezultat.
Hidrirajte lice na pravi način. Izbjegavajte preparate na bazi ulja, a odlučujte se za one sa zaštitnim faktorom. Na zaboravite primer za lice. On će omogućiti da šminka bude postojana. Tako ćete izbjeći “topljenje”.
U suštini, ljeti bi bilo dobro da izbjegavate nanošenje tečnog pudera. Ali, ako ipak ne možete bez njega, kao i sa kremom, odlučite se za neki koji nije na bazi ulja. Najbolje će biti BB kreme ili pomiješajte hidratantnu kremu za lice i puder i tu mješavinu nanesite na lice. Puder u kamenu - manje je više. Nanesite samo malu količinu na T zonu.
Bronzer je nezaobilazan kada je u pitanju ljetno šminkanje. Djelovaće kao da ste prirodno pocrnili. Nanesite ga na mjesta koja bi inače bila izložena suncu. Ali, ne pretjerujte. Poenta je da postignete prirodan izgled. Možete ga nanijeti i na pregib oka umjesto sjene. Na usne stavite karmin, pa balzam za usne. Izbjegavajte sjaj ukoliko ste napolju na vjetrovitom. Ne želite kosu zalijepljenu za usne.
Izbjegavajte olovku za oči u toplim danima. Gotovo je sigurno da će završiti svuda oko vaših očiju osim tamo gdje treba da bude. Umjesto njega, uvijte trepavice, jer tako neće dodirivati vašu kožu, pa nanesite tanak sloj maskare. Najbolje će biti smeđe ili vodootporne crne. Umjesto olovke za oči, nanesite smeđu sjenu. U krajnjem slučaju, preskočite sve ovo i stavite naočare za sunce.
Koristite tonirane i proizvode za hidriranje u vrelim ljetnim danima. Ako se ne slažete s tim da na koži nemate apsolutno ništa, nanesite lagani sloj tonirane kreme. Riječ je o proizvodu koji koži pomaže istaknuti prirodan sjaj. A usput, tonirani proizvodi prekrivaju sve nepravilnosti kojima niste zadovoljni, savjetuju kozmetičari.