Sudija i trener omladinskih selekcija u Čeliku
Kroz razne funkcije kako u Ragbi savezu BIH tako i Ragbi klubu Čelik nastojao sam da doprinesem razvoju kluba i razvoju ragbija kao sporta, kaže Mirza Oruč
Mirza Oruč ragbi je sudija i trener omladinskih selekcija Ragbi kluba Čelik iz Zenice. Njegov sin Ajas krenuo je njegovim stopama i trenira ovaj sport.
- Kako objasniti ljudima da mi elipsu zovemo lopta? Kako sam počeo trenirati ragbi, sasvim je čudan splet okolnosti koji nas vraća dvadesetak godina unatrag. Oduvijek me je privlačio ragbi kao sport, ali pokušaji da odem na trening ostajali su u nedoumici. Tokom sezone 2000/2001. Ragbi klub Čelik održavao je pripreme na Boračkom jezeru u sklopu izviđačkog kampa. Tokom tih priprema bio sam aktivno u kampu kao član Saveza izviđača Grada Zenica te počeo trenirati sa zeničkim ragbijašima i od tada pa do današnjeg dana nisam napustio ovaj sportski kolektiv i ovaj sport, ispričao je Mirza Oruč.
Prvi trener
Rekao je kako ga za ragbi vežu samo lijepa sjećanja i uspomene koje “želio bih da svi iskuse, a naročito mladi sportisti u našem gradu”.
Njegov prvi trener bio je Mirsad Kapić, a kasnije su ga trenirali i na njega ostavili trag Safet Čerim i Radenko Pirgić.
-Sobziromnatodasamseupresudnom trenutku života odlučio za profesionalnu karijeru te me je život u toku školovanja odveo izvan Zenice, jedan period mojih aktivnosti u ragbiju je bio veoma usporen, ali svakako nikada nije prestao. Kroz razne funkcije kako u Ragbi savezu BIH tako i Ragbi klubu Čelik nastojao sam da doprinesem razvoju kluba i razvoju ragbija kao sporta. Tokom karijere, a uz suradnju s tadašnjim predsjednikom sudačke
Igrom slučaja imao sam priliku mnogo putovati i na taj način sretati ragbijaše na raznim mjestima. Ti susreti su uvijek bili odraz prijateljstva
organizacije Zehrudinom Mušinovićem, počeo sam se baviti suđenjem u ragbiju. Sudim utakmice domaćeg prvenstva, kao i utakmice Regionalne ragbi lige, objasnio je Oruč.
Kakav uticaj ragbi ima na život, znaju samo ragbijaši koji su to doživjeli i proživjeli. Bez obzira na to gdje odete u svijetu i sretnete ragbijaša, kaže da imate prijatelja zasigurno.
- Igrom slučaja imao sam priliku mnogo putovati i na taj način sretati ragbijaše na raznim mjestima. Ti susreti su uvijek bili odraz prijateljstva, kao što je i sam ragbi. S obzirom na to da mi poslovne obaveze nisu dozvoljavale da se aktivno nastavim baviti ragbijem, svoju ulogu sam našao u radu sa klubom i Ragbi savezom BIH kada sam u jednom periodu obnašao i funkciju predsjednika Skupštine RSBIH, ali imao i ulogu kao član Upravnog odbora Ragbi kluba Čelik. Ipak, od svih funkcija najdraža mi je ona koju imam od 2017, a iskreno se nadam da ću je imati još mnogo godina, a to je trener mlađih kategorija u sklopu Ragbi škole Ragbi kluba Čelik. Rad sa mladim uzrastima, naročito onim do 6, 8, 10 i 12 godina, predstavlja veliki izazov, ali i zadovoljstvo. Kroz rad sa mladim ragbijašima, a u suradnji sa kolegama iz Ragbi kluba Čelik želimo da prenesemo sve ono što smo mi doživjeli i osjetili tokom godina koje smo proveli u ragbiju, istakao je Oruč.
Povjerenje
Učešćem na mnogim turnirima, susretima, utakmicama, ne samo u BIH i regionu (Srbija, Hrvatska) već i u inozemstvu (Njemačka, Francuska, Italija), u Ragbi školi Ragbi kluba Čelik nastoje da grade one najveće vrijednosti ragbija, a to su prijateljstvo, poštivanje, izdržljivost i povjerenje koji odslikavaju i sam život.
- Moram se pohvaliti da je i moj sin Ajas nastavio tradiciju mnogih očeva i sinova u ragbiju, kao što možete vidjeti da je već sa 6 godina počeo trenirati i uživa u tome, kazao je Mirza Oruč i poručio: “Neka ragbi cvjeta u cijelom svijetu i najbitnije je da gradimo uspomene”.