Mirnoća koju mi je
Sa književnicom Melidom Travančić razgovaramo povodom prevoda njene knjige “Ulaz u prazninu” na njemački jezik i jednomjesečnog boravka na književnoj rezidenciji u Splitu
Da li Vam je književnost ono što je bila i prošle godine?
- Čini mi se da se moj odnos prema književnosti nije promijenio od mog prvog susreta sa knjigom, govorim o onom vremenu kada sam počela čitati, još u djetinjstvu, govorim o tom oduševljenju šta je meni značila i šta mi još znači knjiga. Potpuna predanost književnosti dogodila se onog trena kada sam napisala svoju prvu pjesmu negdje na trećoj godini studija, a godinama kasnije priču, esej, kritiku... Čitam mnogo, a onda i pišem i o sebi i o drugima. Književnost u svakom smislu (i kroz čitanje i kroz pisanje) zauzima jako važno mjesto u mom životu i mogu kazati da mi danas znači možda i više nego prošle godine, jer se na tom polju stalno nadograđujem, konstantno pratim teorijsku literaturu, istražujem različite fenomene u književnosti, a i neprestano radim na vlastitom pisanju, veoma često i eksperimentišem, pravim “izlete” u neke druge žanrove.
Do posljednjeg dana
Književna djela koja čitam mijenjaju svijet u meni, pokreću me da bolje vidim i da bolje čujem svijet oko sebe, upućuju na neke važne stvari, mijenjaju me. I vjerujem da će tako ostati do posljednjeg dana mog života. Ako budem pri svijesti da ću i tog posljednjeg dana života misliti o književnosti, ona me pokreće i (kao da me) održava živom.
Da li je bitnije životno iskustvo kao osnova za književnost ili Vam književnost više služi da obogatite životno iskustvo?
- Zavisi šta radim. Da li pišem o sebi ili čitam i pišem o drugima. Važno je i jedno i drugo, jer koliko je važno posmatrati svijet u sebi/oko sebe, osluškivati to komešanje, zapisivati sve šta se s tobom (ili u tebi) u tom svijetu događa, toliko je važno čitati i bogatiti na taj način sebe i svoj stvaralački svijet.
Birate li svjesno književnu formu dok pišete ili se forma sama nametne?
- Kad nekog tek upoznam pa me pita šta radim, čime se bavim, kažem da pišem pjesme. Sebe nikad drugačije nisam doživljavala osim kao pjesnikinju. To je možda i odgovor na ovo pitanje. Forma mi se sama nametnula još prije dvadesetak godina, a kratka priča, drama... to su sve moji mali eksperimenti.
Koliko je prevođenje knjiga važno autorima?
- Kad god na književnim tribinama, festivalima i promocijama imam priliku, govorim o značaju prevođenja. Ono je itekako važno autoru, jer mi kao pisci u drugim zemljama ne postojimo ako naše knjige ili barem dijelovi onog što pišemo (priče ili pjesme) nisu prevedeni i tako dostupni publici. Svi drugi jezici umjetnosti, sve druge umjetnosti ne trebaju prijevod, npr. ne treba nam ništa da bismo osjetili je li neka slika lijepa ili ne, da bismo čuli je li neka muzika dobra ili ne, ali za književnost osim objavljivanja knjige na svom maternjem jeziku, itekako je važan prevod. To knjigu čini dostupnom drugima i čini da mi kao pisci postojimo u drugim zemljama i drugim kulturama. Nažalost, danas se jako malo radi i ulaže da se djela bh. autora prevode, ali isto tako da se na naš jezik prevedu neka od najznačajnijih imena savremene svjetske scene. Imala sam sreću da su neke moje pjesme prevedene na nekoliko jezika, objavljivane u časopisima, i tako su učinile da postojim kao pjesnikinja u nekim drugim zemljama u koje čak nikada nisam ni kročila. To je radost za svakog pisca, postojati negdje drugdje. Moja knjiga “Ulaz u prazninu” ove godine, sredinom aprila da budem precizna, prevedena je na njemački jezik i objavljena u izdavačkoj kući Verlag Expedition u Hamburgu, urednik je pjesnik Gino Leineweber, prevela je filologinja i pjesnikinja Danica Nain Rudović, a sve nas je povezao moj izdavač i urednik iz BIH Šimo Ešić. Prevod te knjige mi je mnogo važan, prvo to se ne događa svaki dan i sa svakom knjigom, a drugo jer se na taj način kao stvaralac predstavljam njemačkoj publici i to ne samo prevodom dijelova onog što radim (kao npr. pjesama) nego cijelom knjigom, što je jedna kompletirana i završena cjelina. Tako od ove godine “postojim” na njemačkom jeziku i moja knjiga dostupna je svima onima koji govore taj jezik, zar to nije najveća radost pisca, biti prevođen (i čitan).
Danas postoji mnogo dobrih pisaca koji ne idu po manifestacijama, festivalima, jednostavno su po strani i nepravedno su izostavljeni
Bojite li se da će se neki bitni elementi Vaše knjige izgubiti u prevodu? Mislite li da se to već dogodilo s knjigom “Ulaz u prazninu”?
- Svakako da se prilikom prevođenja nešto gubi, ali to je i sasvim normalno, nikad se ne može na drugom jeziku (pa čak i da sami prevodimo) iskazati emocija kao što se to može na maternjem. I uvijek nešto ostane izgubljeno. Mada doista moram kazati da je prevoditeljica na njemački jezik moje knjige “Ulaz u prazninu” Danica Nain Rudović uradila sjajan posao. Nas dvije smo konstantno tokom prevođenja bile u komunikaciji i čini mi se da je ona na drugom jeziku ovu knjigu donijela jako dobro, sa svim emocijama i stanjima kroz koja sam prolazila dok sam je pisala, kao da je i ona sve zajedno sa mnom preživjela, i to se itekako osjeti, barem mi kažu oni koji su knjigu čitali na njemačkom. Osjeti se emocija pisanja iako je knjiga specifična, ispisana je u formi dijaloga, pa je nekad bilo zbunjujuće ko i šta govori, na koji način, ali sve “probleme”