BIH je najvažniji par
Rusija koristi komponente za destabilizaciju Bosne i Hercegovine kroz ideologiju “srpskog sveta” i podršku Dodiku i Čoviću, piše u tekstu koji je objavio NATO Defense College
NATO Defense College objavio je 20. juna autorski tekst Ismeta Fatiha Čančara, Fellowa Partnerstva za mir NDCA, pod nazivom “Preispitivanje angažmana NATO-A na Zapadnom Balkanu”. Autor ukazuje koliko bi pojačan angažman NATO-A i članstvo u Savezu značilo za BIH i za Savez, ali upozorava i na utjecaj Ruske Federacije i Kine, te mogućnost prelijevanja sukoba iz Ukrajine. Govori i o podršci koju akteri koji potkopavanju politički i teritorijalni integritet BIH - Milorad Dodik, član Predsjedništva naše zemlje i lider SNSD-A, i Dragan Čović, lider HDZ-A - uživaju, posebno iz Rusije. Na početku, autor podsjeća da je Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO-A, 23. marta 2022. priznao BIH kao moguću metu za ruske aktivnosti nakon invazije na Ukrajinu.
Konkurentni interesi
”To najbolje ilustruju prijetnje ukrajinskim scenarijem ukoliko BIH zatraži članstvo u NATO-U koje je uputio ruski ambasador u Sarajevu. To dovodi do važnog pitanja: zašto je BIH od posebnog značaja za Euroatlantski savez? Prvo, Zapadni Balkan je nedovršen posao za NATO i za zemlje regiona koje su integraciju u NATO prepoznale kao strateški cilj. Drugo, Rusija i Kina imaju uspostavljene interese koji se suprotstavljaju angažmanu NATO-A na Zapadnom Balkanu. Treće, interesi navedenih aktera potkopavaju euroatlantsku bezbjednost na istočnom krilu. Kao rezultat, NATO bi imao koristi od povećanja saradnje sa BIH i Zapadnim Balkanom kako bi se spriječio mogući povratak sukoba u region”, navodi autor.
Napominje da su u 20-godišnjem procesu integracija, samo tri od šest zemalja Zapadnog Balkana postale članice NATO-A.
”Dok se Srbija opredijelila za vojnu neutralnost, BIH i Kosovo su priznali euroatlantske integracije kao strateški cilj. Alijansa vidi Zapadni Balkan kao centralno mjesto za slobodnu i mirnu Evropu”, tvrdi autor.
Upozorava da su “spor proces integracije, promjenjivi prioriteti administracije SAD-A i nedostatak politike strateškog angažmana EU na Zapadnom Balkanu omogućili Rusiji i Kini da učvrste prisustvo” (V. Zeneli, “Dancing in the dark: the West, China and Russia in the Western Balkans”). Ističe da su u suprostavljanju NATO-U, Rusija i Kina usvojile različite pristupe.
”Rusija je nastojala da prožme region na pretpostavkama nacionalizma koji je podržan imperijalističkom vizijom ujedinjenja slavenskog i pravoslavnog naroda. To dovodi u pitanje euroatlantske integracije kao vodeći princip za regionalni poredak i otvara vrata većoj konkurenciji (S. Secrieru, “Russia in the Western Balkans”). Kina je ušla u region ulažući u infrastrukturne projekte (I. Hope, “The Western Balkans and the revenge of history”). Njeni projekti opterećuju ekonomije Zapadnog Balkana i tjeraju ih dalje od reformi, tako što podstiču manju vladavinu prava, manju transparentnost i više korupcije (A. Krstinovska, “China’s aid in the Western Balkans: supporting development, undermining good governance”). I ruski i kineski pristup imaju širok spektar aktivnosti u BIH, Srbiji, Crnoj Gori i drugim zemljama, u energetskom, vojnom, infrastrukturnom i političkom domenu”, piše Ismet Fatih Čančar.
Rusko uplitanje
Naglašava da se rusko prisustvo u regiji osjeća kroz vojna ulaganja, pa je tako Srbija nabavila borbene avione MIG, protivvazdušne sisteme Pancirs1 i protivtenkovske rakete Kornet, a zauzvrat je Rusija donirala tenkove i borbena vozila Beogradu.
”Jačanje veza kulminiralo je otvaranjem ruske kancelarije u Ministarstvu odbrane Srbije i povećanjem zajedničkih vojnih vježbi - 96 u 2019. (“Serbia to host Slavic Shield air defence drills in mid-october, says source”, TASS). U BIH, Republika Srpska ima policijske
Dodik je dobio punu podršku u nastojanjima da se RS otcijepi, dok je istovremeno sabotirao napredak u MAP-U, ističe autor
snage obučene od ruskih snaga, a entitetska Vlada je bila angažovana na nabavci ruske vojne opreme (J. Borger, “Arms shipment to Bosnian Serbs stokes EU fears”). U energetskom sektoru, ruski Gazprom Neft je preuzeo NIS, najveću naftnu i gasnu kompaniju u Srbiji. Osigurao je i kontrolno vlasništvo nad Gastransom, kompanijom koja upravlja gasovodnim sistemom Srpski tok - dio Turskog toka (R. Kraemer, “Serbia on the edge”). U BIH je ruska državna naftna kompanija Zarubezhneft kupila rafineriju nafte u RS-U, Rafineriju ulja Modriča i maloprodaju goriva Petrol. Ove akvizicije, sa Turskim tokom, pozicionirale su Rusiju za lako raspoređivanje gasnog oružja na susjedna tržišta, posebno u BIH (I. F. Čančar, “Russia is weaponising Bosnia and Herzegovina’s gas dependence”), navodi autor.
Upozorava da u političkom domenu ruske aktivnosti izazivaju najveći poremećaj na Zapadnom Balkanu, a zbog nastojanja da uspori integracije, Moskva je podržala ultranacionaliste u regionu.
”U Crnoj Gori Rusija je orkestrirala neuspjeli državni udar 2016. kako bi osujetila ulazak zemlje u NATO. U Sjevernoj Makedoniji Rusija je podržala proruske političke snage u potkopavanju Prespanskog sporazuma”, piše autor.
Napominje da je Kina iskoristila okvir 17+1 u inicijativi Pojas i put. Prema podacima, u Srbiji je kinesko finansiranje dostiglo 11 milijardi dolara, a Hesteelgroup kupio je Smederevske železare, dok je topionicu bakra Bor kupio Zinjin Mining.