Čeka li BIH kandidatski status?
uevropskim prijestolnicama sve više sazrijeva svijest o neophodnosti lakšeg prevođenja Bosne i Hercegovine u kandidatski status EU. Pred vratima Unije kao kandidati danas stoje BIH, Ukrajina, Moldavija i Gruzija. Sve napadnute ili potencijalne žrtve Rusije. Nekadašnji šefovi OHR-A Schwarz-schilling i Inzko, npr, zatražili su da se preskoče sve birokratske procedure za prijem BIH u članstvo EU. Zbog stalnih opstrukcija BIH do sada nije imala šansi ni da proviri kroz vrata Unije. Nedavno se u Bruxellesu pokazala sva golgota bh. “spora”. Zbog višegodišnjeg bosanskog tapkanja u mjestu predsjednik Slovenije Borut Pahor je odlučio zatražiti promjenu neučinkovite evropske strategije.
Nakon trilateralnih razgovora na Brionima sa predsjednicima Hrvatske i Austrije, Pahor je zahtijevao od EU da BIH dâ status kandidata i to bez uvjeta i pregovora. No, činjenica je da Bruxelles nema ideja šta uraditi sa BIH. Tamošnji birokrati, a posebno neskloni nam Mađar Oliver Varhelyi, nisu za to da Evropska komisija preporuči Savjetu odobravanje kandidatskog statusa BIH. Kaže da zemlja nije ispunila reformske zadatke, a posebno 14 ključnih prioriteta iz tog dokumenta. Za austrijskog kancelara Nehamera je, međutim, nezamislivo da glasa za ukrajinski status a da isti ne bude odobren BIH. Slično misli i hrvatski predsjednik Milanović. Šta će sada biti?
Moguća su sva rješenja. Konfuziju unosi i nezvanični prijedlog Francuske o Evropskoj političkoj zajednici, koja za potencijalne zemlje predstavlja skoro nemoguć pristup. To je, zapravo, jedno veliko ništa. Bliži sam tomu da se BIH neće dati zeleno svjetlo. Pohvaliće je za ispravan odnos prema ruskoj agresiji na
Ukrajinu i za sankcioniranje Moskve i to će biti vjerovatno njen jedini benefit. Aplauz, međutim, neće uvesti BIH među kandidate. EU predugo pokazuje nesposobnost, ispoljava neznanje i nezainteresiranost da utiče na bosanske događaje. Kao da u Bruxellesu “zaboravljaju” i prešućuju da proevropska većina u BIH podržava briselske zahtjeve, a da ih retrogradna manjina očigledno izbjegava. Imamo rezultat da je cijela BIH danas talac ovih drugih.
Komšićev DF je predlagao zakonska rješenja iz Mišljenja Evropske komisije, ali su HDZ i SNSD blokirali usvajanje tih zakona. I stvarno, umjesto približavanja došlo je udaljavanja. Pošto je očigledno da bh. strane ne mogu pronaći rješenje za ovu jednačinu, EU bi morala uzeti BIH “pod svoje”, a to se postiže davanjem kandidatskog statusa. No, većina se boji vrućeg bosanskog krompira. Kako god, morali bi “stratezi” u EU znati da u slučaju ruske pobjede u Ukrajini, Moskva ponovo kreće na Zapadni Balkan. Oni su zaustavljeni trenutno, ali bi uz pomoć “neutralnog” RS-A mogli doći na granice Unije (50 km od Zagreba). U slučaju dobijanja kandidatskog statusa BIH bi dobila novi impuls da se izvuče iz ovog začaranog kruga.
Zbog naše javnosti ističem da pitanje integracije BIH nije od jučer. Alija Izetbegović ga je stavljao svakodnevno u sam vrh prioriteta. Pokušavali smo tako dobiti podršku SAD-A za prijem u evroatlantske integracije. U susretu sa izaslanikom Gelbardom 8. 12. 1998. Izetbegović je pitao od riječi do riječi: Šta je prvi korak? Da li prvo unutrašnja integracija BIH pa ulazak takve države u Evropu ili ulazak u Evropu, pa onda okončanje procesa unutrašnjeg srastanja? Smatrao je cjelishodnijim drugo rješenje (Alija izbliza, knj. I, str. 325). Ovo je ponovio i Javieru Solani: