Vijesti iz nauke Žohari gube osjećaj za slatko
Kada razmišljamo o evoluiranju vrsta, obično su nam prve na pameti veće životinje ili neke ptice te izumrle vrste. Međutim, evolucija se mnogo brže dešava kod manjih vrsta koje žive kraće – posebno kod bakterija i insekata. A sada vidimo čudnu evoluciju kod jedne od najomraženijih buba – žohara.
Da, žohari su odvratni. Ne volimo ih jer su nam povezani s idejom nečistoće i fizički izgledaju grozno. Ali, sa potomstvom koje daju, žohari su jedna od najuspješnijih priča evolucije: produkcija velikog broja jedinki ovim insektima daje evolutivnu prednost. Sve dok se ne dogodi nešto čudno.
Naime, ženke žohara gube “slatki zub” i više nisu ljubiteljice slatke hrane. Svako ko je vidio žohare i imao nesreću da ima posla s njima, zna da vole slatko. Zapravo, slatko je čak dio njihovog rituala parenja – mužjak luči tvar iz svojih žlijezda koja je puna masti i šećera i nudi ih ženki, što označava prihvatanje i spre- mnost na parenje.
Ali sada, zbog toga što su se insekticidi stavljali u slatke tvari, odnosno imali sladak okus, evolucija je iznjedrila žohare koji nemaju afinitet prema slatkom i ne mogu ga osjetiti, odnosno, taj okus se pretvara u gorko i to je insektima neprijatno. Kako bi izbjegli otrov, žohari prelaze na “zdraviju” neslatku hranu. I to im smeta u razmnožavanju jer ženke više ne žele da se pare.
Prema radu objavljenom u Communications Biology “Rapid evolution of an adaptive taste polymorphism disrupts courtship behavior”, ženke koje ne osjećaju slatko manje su spremne da se pare. Drugim riječima – postaju imune na udvaranje. Međutim, ovo ne znači da će žohari nestati – ženke koje nemaju afinitet prema slatkom brže pristaju na parenje – prije nego što šećer koji im mužjak da postane gorak.
Ovo je, zapravo, vrlo bitna informacija o tome koliko ljudi mijenjaju vrste i vrše selektivni evolucioni pritisak, ali važna informacija i za proizvođače pesticida da ne baziraju proizvode na šećeru, koji su ovi insekti počeli izbjegavati.