Zašto iz BIH nema odgovora HAZU?

Zanimljivo je da najviša naučna institucija Hrvatske prešutkuje činjenicu da su kreatori i nalogodavci udruženog zločinačkog poduhvata na području BIH bili najviši zvaničnici Republike Hrvatske

ekstoovojteminapisaosam 6. juna. Nisam ga htio odtmah

objaviti jer sam čekao desetak dana da vidim da li će na javno iznesene stavove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) o BIH reagovati neke odtriakademijanaukaizsarajeva.međutim, to se nije dogodilo. Nadalje, u međuvremenu, očekivao sam da će to učiniti neka od probosanskih stranaka. Ni to se nije dogodilo. Budući da se i dalje nastavila bjesomučna kampanja HNS-A o Izbornom zakonu BIH isključivo po njegovoj volji, a tačno po matrici koju je objelodanila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, odlučio sam javno reagovati.

Javnoiznesenistavovihazu-aoneophodnosti prekomponovanja teritorijalnoguređenjabih,odnosnostvaranja trećeg (hrvatskog) entiteta, u potpunosti korespondiraju sa u Haagu osuđenom politikom tzv. Herceg-bosne. Zanimljivo je da najviša naučna institucija Hrvatske prešutkuje činjenicu da su kreatori i nalogodavci udruženog zločinačkog poduhvata na području BIH bili najviši zvaničnici Republike Hrvatske: predsjednik Franjo Tuđman, ministar odbrane Gojko Šušak i načelnik Generalštaba Janko Bobetko, a izvođači radova na terenu Boban, Prlić i družina, koja je u Haagu osuđena na 111 godina zatvora. O ciljevima, razlozima i posljedicama stvaranja tzv. Herceg-bosne, dokumentovano je pisao profesor Ivo Komšić u svojoj knjizi “Tuđmanov haški profil”. Dakle, ništa paušalno, već isključivo na osnovu vjerodostojnih činjenica koje su utvrdili haški istražitelji, a koje su bile osnova za izricanje i drugostepene presude šestorici najviših zvaničnika tzv. Herceg-bosne.

HAZU sudski utvrđene činjenice ne samoštonepoštujevećihuopštenepominje pri iznošenju svojih stavova. Dakle, rade isto što je svojevremeno radila Srpska akademija nauka i umetnosti (Sanu)udrugojpolovini1980-ihgodina i što radi i danas - stvara klimu o neophodnostikomadanja(nestajanja)državebosneihercegovine.dakle,komšije i susjedi paralelno, a rekao bih i koordinirano,daju“naučnu”podloguialibi politici D. Čovića i M. Dodika. Usto, povodomjavnoiznesenihstavovahazu-a, ne oglašavaju se vlade susjednih zemalja, opozicija, ni intelektualci, što je još gore. Nažalost, ne oglašavaju se ni zvaničnicibosneihercegovine,biloda sunavlastiiliuopoziciji,nitiakademska zajednica.iakosamousarajevupostoje tri akademije nauka, nisam zapazio da se ijedna od njih očitovala o javno iznesenimstavovimahazu-a,amoralesu.

Budući da su stavovi HAZU-A o nužnosti teritorijalnog preuređenja BIH po volji jedne stranke (HDZ) prošli bez iole ozbiljnije kritike u Hrvatskoj, ali i u BIH, postavlja se pitanje: koji su razlozi glasne šutnje zvanične politike BIH, probosanskih stranaka i akademija nauka?!

Političke stranke i pojedini zvaničnici BIH nisu pravovremeno shvatili cilj drsko iznesenih stavova predsjednika Hrvatske (Milanovića) i njihovu opasnost po našu državu. Jednostavno su govorili da predsjednik Hrvatske (Milanović) lupeta i da tome ne treba pridavati ozbiljniju pažnju, što je bila pogrešna procjena. Vidjevši opštu pasivnost bosanske strane, autor ovoga članka 24. 9. 2020. godine uputio je otvoreno pismo Zoranu Milanoviću, predsjedniku Hrvatske, u kojem sam ga upozorio u vezi s neinformisanosti ili nedobronamjernosti prema državi BIH, uputio mu 12 konkretnih pitanja i prozreo kuda ovakva politika vodi. Budući da je u međuvremenu ministar vanjskih i evropskih integracija Hrvatske Grlić Radman iznio niz netačnosti u vezi s pozicijama Hrvata u BIH, a koje nemaju veze sa stvarnošću, poslao sam mu 11. 12. 2020. godine javni odgovor pod nazivom “Gospodine Grlić Radman, upristojite se i zaključujte na osnovu činjenica”. Odgovor kabineta ovoga ministra bio je pun fraza i umjesto da odgovori na konkretna pitanja u čemu su Hrvati u BIH ugroženi, navedeni su “različitost viđenja (ne kaže se čega), da je Hrvatska susjedna i prijateljska država s kojom BIH dijeli snažne povijesne i kulturološke veze, te da je Hrvatskoj od strateške važnosti bitna politička, gospodarska i institucionalna stabilnost BIH”. Stoga sam u odgovoru ovom ministarstvu naveo činjenice koje nedvosmisleno govore o (ne) ugroženosti Hrvata u BIH:

- pripadnici hrvatskog naroda na nivou države participiraju sa 1/3 ministarstava, gdje drže i dva najvažnija ministarstva (finansija i pravde), te Ministarstvo civilnih poslova;

- da na nivou Federacije participiraju tačno onoliko koliko je ustanovljeno zakonom. Uz to, i ovdje od rata naovamo drže i dva najvažnija ministarstva (finansija i pravde);