Posjeta jednoj zloglasnoj kancelariji
Studenti međunarodnih odnosa i diplomatije redovno uče o Minhenskom dogovoru i lekciji da se agresorima ne trebaju činiti ustupci jer ustupci neće umanjiti teritorijalne apetite diktatora
Tridesetog septembra 1938. godine u Münchenu je postignut dogovor između Adolfa Hitlera, Benita Mussolinija, Edouarda Daladiera i Nevillea Chamberlaina kojim je omogućena njemačka aneksija zapadnog dijela Čehoslovačke poznatog kao Sudetska regija. Oko tri miliona stanovnika te regije bili su njemačkog porijekla i Hitler je – nakon pripajanja Austrije u martu 1938 – htio da isto učini i sa ovim teritorijem suverene Čehoslovačke.
Nečasni samit
Britanski premijer Chamberlain je pokušao da igra ulogu mirotvorca. Čehoslovačke diplomate u Münchenu uopšte nisu pozvane na ovaj nečasni samit na kojem se razgovaralo o podjeli njihove države. Chamberlain je imao toliko ignorantski odnos prema Čehoslovačkoj da je poznat po izjavi “da je tamo sukob između ljudi o kojima ne znamo mnogo.”
Nakon što su dogovorili žrtvovanje Čehoslovačke, Hitler i Chamberlain su izrazili opredjeljene da rade na očuvanju mira u budućnosti. Po povratku kući, Chamberlain je poznato izjavio da se izborio za “mir u naše vrijeme”. Već naredne godine, Hitlerova Njemačka je napala Poljsku. Britanski premijer je potpuno pogrešno procijenio Hitlera i ušao je neslavno u historiju diplomatije najviše poznat po sramnoj ulozi u Münchenu. Termin appeasement (udovoljanje agresoru) postaje vezan za Chamberlaina i decenijama kasnije budi sjećanja na britanskog premijera i njegovu ulogu u ovom njemačkom gradu. S druge strane, Winston Churchill je bio žestoki kritičar i Chamberlaina, a i dogovora iz Münchena i ispravno je ocijenio situaciju u Evropi pred Drugi svjetski rat.
Studenti međunarodnih odnosa i diplomatije redovno uče o Minhenskom dogovoru i lekciji da se agresorima ne trebaju činiti ustupci jer ustupci neće umanjiti teritorijalne apetite diktatora. “München” je u literaturi i javnom diskursu diplomatije simbol vođenja pogrešne politike. Lekcija koja proizlazi iz “Münchena” je da se treba čvrsto i odlučno suprotstaviti agresorima.
Dogovor iz Münchena 1938. je oblikovao i način razmišljanja niza aktera u međunarodnim odnosima. Za Madeleine Albright, na primjer, koja je i sama bila porijeklom iz Čehoslovačke, “München” je bio ne samo izdaja njene države već i glavna referenca u razmišljanju o i tumačenju događaja u svijetu. Za generacije donosioca odluka u vanjskoj politici SAD-A u 20. vijeku, “München” je bio referentni okvir koji je nalagao čvrsto suprotstavljanje diktatorima sa teritorijalnim aspiracijama, a ne ponavljanje pogrešnog pristupa britanskog premijera.
U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu niz američkih zvaničnika pozvalo se na Minhensku analogiju i tražilo od SAD-A i Zapada da interveniše u BIH. U arhivama i javnim nastupima uočavamo probosanske američke političare koji evropske pregovarače porede sa Chamberlainom, nepovoljne mirovne planove o BIH porede sa “Münchenom” te pozivaju da se politika appeasementa ne ponavlja u BIH 1990-ih.
Tokom nedavne posjete u okviru Erasmus+ akademske razmjene na Bundeswehr Univerzitetu u Münchenu, imao sam priliku posjetiti zgradu i kancelariju u kojoj su vođeni pregovori 1938. godine. O kancelariji i zgradi je Dermot Curran objavio tekst u The Irish Timesu 2013. godine. Danas je to Univerzitet za muziku i teatar sa oko 1.000 studenata. Ljubaznošću direktora dr. Alexa Krausea omogućen mi je pristup sobi broj 105 koja je služila kao Hitlerova kancelarija u Münchenu i u kojoj su vođeni pregovori o podjeli Čehoslovačke.
No. 12 Arcisstrase
Danas je to prostor za studente koji tu uvježbavanju lekcije. Dr. Krause je i napisao kraću knjigu o historiji te zgrade na današnjoj adresi No.12 Arcisstrase. Jedno od ponuđenih objašnjenja zašto je to danas prostor za studente muzike je da uprava Univerziteta nije znala šta tačno da učini sa prostorom koji ima takve konotacije.
Nakon napada Rusije na Ukrajinu u februaru ove godine, neki analitičari su pisali kako se ne smije ponoviti “München” u Ukrajini. Predsjednik Ukraine Volodymyr Zelensky istakao je kako se ne smije činiti appeasement Rusije. Više od osam decenija nakon zloglasnog sporazuma, “München” i appeasement i dalje simboliziraju šta ne treba činiti.
Sada, za razliku od Chamberlainove uloge 1938. godine, aktuelni premijer Velike Britanije Boris Johnson postavio se potpuno drugačije nakon napada Rusije na Ukrajinu. Pod njegovim vodstvom i poslije Brexita, Velika Britanija postala je aktivni akter u suzbijanju destabilizirajućih snaga u Evropi i odlučno je podržala Ukrajinu. Aktuelni odlučni britanski odgovor na agresiju na Ukrajinu pokazuje da je Boris Johnson naučio lekciju iz Münchena.
U Narodnom muzeju Zadar, u prostoru Gradske lože u samom središtu grada otvorena je velika izložba živih paukova i škorpiona
Živi najotrovniji pauci i najsmrtonosniji škorpioni svjetskog kalibra mogu se vidjeti uživo, svojim očima, u Zadru kroz sljedeća tri mjeseca. Izloženi primjerci dolaze iz Slovenije, iz privatne zbirke Saše Čotara. U muzejskoj reklami izložbe navode da se može vidjeti čak 60 vrsta paučnjaka iz cijelog svijeta, od Amerike, Afrike i Europe do Azije i Australije. Ne nedostaju ni tarantule, crne udovice i škorpioni, ističu u Muzeju.
Tako su izložene raznolike vrste tarantula, uključujući i vrste najvećih pauka, zatim mnoge ugrožene vrste pauka, patuljaste vrste tarantula te razne vrste zloglasnih crnih udovica, nabrajaju. Dalje ukazuju kako paukove prate i škorpioni pa tako ne nedostaju ni najveći koji ipak nisu i najotrovniji. Moguće je, međutim, vidjeti pet najotrovnijih primjeraka na svijetu, za neupućene: među njima je najopasniji indijski crveni škorpion. Oni dovoljno hrabri i znatiželjni mogu se bolje upoznati s ovim životinjama putem edukativnih plakata koji prate izložbu. Također, svaki terarij opremljen je podacima o specifičnim karakteristikama izloženih primjeraka.
Odlučili smo provjeriti o čemu se radi, otkud pauci u Gradskoj loži. U zadarskom Narodnom muzeju rekli su nam da je riječ o gostujućoj izložbi. Malo su se iznenadili upitom. Pa objasnili da iako imaju Prirodoslovni odjel i odgovarajuću zbirku, ova izložba nije djelo njihovih kustosa. Samo su iznajmili prostor. Iznenadili su se i Zadrani. Neki su i šokirani da se ove najopasnije i najotrovnije svjetske životinjice izlažu baš u ekskluzivi čuvene Gradske lože iz 16. stoljeća na zadarskom Narodnom trgu koji lokalci od milja nazivaju “the Trg”. Muzealci odgovaraju da je izložba stručna i dobro napravljena, uostalom, podsjećaju, bila je i u Splitu.
Lokalni novinari otkrili su da će od najma Gradske lože zadarski Narodni muzej zaraditi 150.000 kuna (20.000 eura). U osvrtima na ovaj stil “kulturnog menadžmenta” javne i jako ugledne muzejske institucije pišu da se na ovaj način glavni trg u Zadru pretvara u “vašar”. “Još samo fale dvoglava telad i bradate žene da cirkus bude kompletan”, gorko ironiziraju. Okomili su se i na plakate za izložbu. Užasni su, zgražaju se. Nađeno je kompromisno rješenje u kojem je samo jedan “užasan” plakat na pročelju Gradske lože, dok su ostali skrajnuti u sporednu ulicu. Ono što se zaboravlja jest da u vrijeme opće krize i nesigurnosti i muzeji moraju preživjeti.
Dodajmo da je u Narodnom muzeju Zadar upravo otvorena i zaista vrijedna izložba keramike jednog od najslavnijih svjetskih umjetnika svih vremena Pabla Picassa. Tako da se u Zadru, gradu s najljepšim zalaskom sunca na svijetu, uz čari prirode mogu idealno kombinirati impresije i uzbuđenja tipa malo slavnog Picassa i malo opasnih škorpiona. Po izložbama je moguće špartati svaki dan od 10 do 22 sata.