Zagrebački 36. sa Stiže nova genera

U najnovijem izdanju najreprezentativni državi, u sklopu 3 izložbena programa i 80 domaćih plus 10 inozemnih umjetn

putem natječaja. Klasika je out. In je sve ostalo.

Dominiraju tzv. instalacije. U najnovijem izdanju najreprezentativnije i najdugovječnije izložbe mladih u državi, kako se ističe, u sklopu 3 izložbena programa i na 5 gradskih lokacija sudjelovalo je 80 domaćih plus 10 inozemnih umjetnika. Centralnu temu pod nazivom “Paraziti” smislio je kustoski tim Kućća, čija je izložba tradicionalno postavljena u Meštrovićevom paviljonu, Domu hrvatskih umjetnika.

Na ovoj manifestaciji, koja ima za cilj promovirati i ohrabriti mlade autore, dodjeljuje se more nagrada. Službenih, filantropskih, brojnih muzejskih i galerijskih institucija. Ove godine nova je nagrada Kolekcionar umjetniku na inicijativu neimenovanog privatnog kolekcionara. U službenoj konkurenciji, Erste Grand Prix 36. salona mladih i 15.000 kuna (2 tisuće eura) dobili su Andrej Beštak i Anja Leko za ambijentalnu instalaciju o sjećanju i zaboravu naslovljenu sa “This is how we hike rainbows”. “To čupavo sredstvo za transportaciju vodi nas u prostor koji nije prostor, na poziciju bez pozicije. Naša povijest, naša sjećanja, naša pozicija u društvu gube svoje značenje i vrijednosti, odvedeni smo u novi svijet kao novorođenčad koja uči sve - ili ništa - od početka”, navodi se, među ostalim, u obrazloženju žirija za nagrade.

Erste 2. nagradu i 10.000 kuna (oko 1.300 eura) osvojila je Gaia Radić za rad “Terra Incognita”. Svojim radom “apstrahirajući arhitektonske forme Meštrovićevog paviljona na jednostavne linije, oblikovala je esenciju prostora. Četiri interpretacije paviljona na ekranima povezane su uzorkom sačinjenim od četiri vrste zemlje - od najrudimentarnijeg neobrađenog kamena do gnojiva ispunjenog živim organizmima. Umjetnica zamjenjuje postojeći prikaz paviljona novonastalim digitalnim pejzažima u aplikaciji Google Maps koji time postaju

Na inicijativu anonimnog filantropa, potaknutog opusom Vladimira Dodiga Trokuta i Ive Vraneković, kao poticaj mladim umjetnicima dodijeljene su dvije jednake novčane nagrade

našom virtualnom stvarnošću unutar koje se stvara disonanca između poznatog nam fizičkog i još neistraženog digitalnog prostora”, obrazlaže žiri. Bonus kompliment: autorica je pokazala, zaključuju, “impresivno poznavanje materije te eleganciju u pristupanju suvremenim propitivanjima predmetne stvarnosti u digitalnom dobu”.

Erste 3. nagradu od 5.000 kuna (oko 660 eura) dobila je Lana Stojčević, čiji rad “Neoornament 20212022” upućuje na “odnos prema arhitektonskoj i industrijskoj baštini, dotiče se slojevitosti lokacije nekadašnje tvornice cementa na zapadnoj obali splitske luke, a na čijem je mjestu šezdesetih godina prošlog stoljeća niknuo modernistički hotel Marjan. Na lokalnom primjeru autentično (kroz rohbau i fuš estetiku sadašnjeg stanja hotela Marjan i kopije betonskih dekoracija proizvedenih u toj zaboravljenoj tvornici) ukazuje na širi fenomen nedovoljne brige prema nasljeđu i kulturu ignorancije i zaborava”, kaže se u obrazloženju.

Uz službene nagrade, dodijeljene su četiri pohvale koje uključuju samostalnu izložbu u zagrebačkoj Galeriji Karas. Pohvaljeni su: Alex Brajković, Domagoj Burilović, Medium Movement, Antonio Kutleša. Član kolektiva Medium Movement Robert Fenrich ranije je izjavio: “Mi smo shvatili čovjeka kao parazita koji koristi resurse ove planete”, dok žiri pohvaljuje njihovu instalaciju “Eden”, napravljenu specijalno za izložbu. Žiri ističe da nas je ovaj Kolektiv “pozvao u svijet gdje čovjek više nije u središtu, u stvarnost građenu organskim i umjetnim materijalima u stalnoj fluktuaciji, gdje ne-živo postaje živo, a živo izostaje”. Pokazali su izuzetnu tehničku snalažljivost i sposobnost konceptualne elaboracije koja je izašla iz okvira same instalacije, navode.

Među pohvaljenima je i instalacija “Ja, hrana” Antonija Kutleše za koju mnogi posjetitelji tvrde da je najčudnija. U ovom artu kukci jedu tkivo i piju krv umjetnika. Što kaže žiri? “Specifičnim načinom uzgoja poljskih šturaka (kukaca, op. a) Antonio Kutleša bavi se globalno važnim pitanjem budućnosti ishrane čovječanstva. Umjetnik konzumiranjem sušenih šturaka (kukaca) zatvara hranidbeni krug koji čine šturci (kukci) koji se hrane umjetnikovim tkivom, a rad prikladno naziva ‘Ja, hrana’. Osim podvrgavanja operaciji i vađenja krvi u svrhu hranjenja šturaka (kukaca), Antonio Kutleša fascinira nas sofisticiranom instalacijom od sterilnih bijelih kubusa i 3D printanih nastambi”, obrazlaže žiri u sastavu Kolektiv Kućća, Ivan Fijolić, Nevenka Šarčević, Lea Vene i Josip Zanki.

Kutleša je osvojio i nagradu zagrebačke Galerije Kranjčar u vidu samostalne izložbe u njihovom prostoru. I žiri ove galerije komplimentira. Pišu da Kutleša “kritički pristupa globalnom sustavu proizvodnje hrane koji sve više postaje neodrživim s obzirom na rastući broj stanovnika našeg planeta, ali i zbog drastičnog smanjenja prirodnih prehrambenih resursa uzrokovanog ekološkim zagađenjem i pohlepom, odnosno potrebom za laganim profitom velikih prehrambenih korporacija”. Autor ne samo da kritički pristupa tom problemu već nudi alternativno rješenje na efektan način - direktno ubacuje sebe u prehrambeni lanac, odnosno stvara cikličan sustav u kojem se kukci hrane njegovom krvlju, a on potom može pojesti njih sâme, objašnjavaju dalje. “Osim snažne autorove poruke kojom upozorava i nudi moguće rješenje za globalnu krizu nestašice hrane, rad ‘Ja, hrana’ pažljivo je osmišljen, vizualno dojmljiv te estetski zaokružen”, konstatiraju.

Na inicijativu anonimnog filantropa, potaknutog opusom umjetnika Vladimira Dodiga Trokuta i Ive Vraneković, kao poticaj radu i produkciji mladim umjetnicima, dodijeljene su dvije jednakovrijedne novčane nagrade “Iva Vraneković -Vladimir Dodig Trokut: umjetnici umjetniku” od 11.111,11 kn (oko 1.500 eura). Dobitnice nagrade su Lora Elezović i Lucija Jelić. Autorica Jelić pokazala je, mora se ovdje naglasiti, izuzetan rad pod nazivom Sudbina, 2021.

Anonimni Filantrop (stvarno je anoniman i tako se potpisuje) u svom obrazloženju piše: Novac je vječan, a ljudski život je prolazan. Slijedi citat: “Umjetnost imamo da ne bismo umrli od istine”, Nietzsche. Ipak, piše Filantrop, on je nepopravljivi idealist pa vjeruje u suprotno od spomenute izreke o vječnosti novca i prolaznosti života. Među ostalim, govori o čaroliji ostvarenja nagrađenih umjetnica, spominje i beskompromisnost, citira još i Einsteina i Voltera.

Kolekcionar umjetniku

Nagrada Kolekcionar umjetniku od 8.000 kuna (malo više od 1.000 eura) ima za cilj poticati mlade umjetnike u daljnjem razvoju, a prema odabiru stručnog žirija, dodijeljena je Miji Matijević Akrap. Stručne nagrade dodijelili su Muzej suvremene umjetnosti Zagreb (Teuta Gatolin), Muzej likovnih umjetnosti Osijek (Ivan Gundić), a nagrada je samostalna izložba u njihovom prostoru, Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka (Laura Barić) ugošćuje dva tjedna u svojoj rezidenciji nagrađenu umjetnicu.

Autori glavnog koncepta 36. salona mladih “Paraziti” Kustoski kolektiv Kućća (Jurica Mlinarec, Luja Šimunović, Klara Petrović) opisali su da su im u fokusu “spekulativne, eksperimentalne, proces orijentirane umjetničke prakse, koje nisu nužno bazirane na finalnom produktu”. Kažu da ih je inspirirala knjiga “Paraziti” francuskog filozofa Michela Serresa, koji promatra društveni sustav politički i biološki, kao sustav parazitskih odnosa, odnosno gdje je parazitna pojava kao neki šum ili buka u komunikaciji koja može intervenirati i remetiti sustave.

Salon mladih u Zagrebu organizira se od 1968, u ovih 50 i kusur godina promovirano je više od 3.400 mladih umjetnika, podsjeća se u kontekstu manifestacije.