Bibliografija, to je ishodište nauke
U svečanoj sali Rektorata UNSA, 30. maja ove godine, dr. Lejla Gazić i dr. Sabaheta Gačanin predstavile su vrlo značajnu publikaciju za istraživače iz oblasti historije i orijentalne filologije. Promovirana je “Bibliografija izdanja Orijentalnog instituta
Izrada bibliografije je jedna od najstarijih djelatnosti bibliotečke nauke koja u današnjem digitalnom dobu nailazi na nove izazove u umreženom digitalnom svijetu, iz čega proizlazi značaj ove bibliografske zbirke naučnih knjiga i članaka u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu u razdoblju od njegovog osnivanja pa zaključno s 2020. godinom.
Izrada bibliografije nije lagan i jednostavan posao, jer njeno sastavljanje i procesi bibliografske heuristike (nauka o metodama i principima pronalaženja novog), u sistemskoj potrazi za razumijevanjem prošlosti i sadašnjosti kroz knjige i članke, podrazumijevaju neprestani proces u izdvajanju podataka iz obimnog materijala. Pri tome njegovu kompleksnost definira niz faktora, kao što su kvaliteta i struktura bibliografskih podataka, vrsta bibliografije, način izrade, te lokalni kontekst i namjena.
Promovirano djelo prema sadržaju predstavlja stručnu ili specijalnu bibliografiju, jer popisuje građu iz određenog područja, prema vremenu retrospektivnu, jer se odnosi na određeno proteklo razdoblje, ali i tekuću jer prati tu građu u kontinuitetu. Uzimajući u obzir način izrade, ovo je primarna bibliografija, jer bibliografi preuzimaju podatke neposredno po uvidu u knjigu (de visu).
Što se tiče strukture bibliografskih zapisa, autorice su je mapirale na semantički pouzdan i funkcionalan način. S obzirom na to da se bibliografska djela smatraju tercijarnim izvorima, ona će redovno naći svoje mjesto u korištenoj literaturi djela iz oblasti kojoj pripada.
Značaj i važnost rada na bibliografijama
Promovisana bibliografska zbirka u zadatom formatu popisa publikovanih knjiga i radova iz časopisa Orijentalnog instituta čini vrlo značajnu referentnu naučnu bazu najvišeg stepena vrijednosti i interesa za istraživanje i edukovanje u pogledu oblasti kojom se bavi Institut. Publikacije unutar ove bibliografije, kao svojevrsni kulturološki medij, prikazuju iznimno širok i bogat spektar tema: iz oblasti orijentalne filologije, osmanistike i opće historije, lingvistike i književnosti, islamistike, islamske filozofije i tesavvufa, islamske kulture i umjetnosti i srodnih disciplina.
Uz potpunu valjanost i strogost u donesenim bibliografskim zapisima, ova publikacija pokazuje da su njene autorice brižno pratile sve relevantne podatke i izvore kako bi bibliografija ponudila istraživaču ili bilo kojem drugom korisniku pristupne rute knjigama ili člancima u određenom istraživačkom segmentu. Stoga je ona za svakog istraživača važan izvor za konsultiranje prilikom izbora teme i istraživanja, kao referentni materijal ili dokumentarna potpora za pisanje radova i monografija. Pored toga, ona je intelektualni putokaz koji ukazuje na razvoj orijentalnofilološke i historijske misli, te zorno sublimira naučne domete Orijentalnog instituta, pa je zbog sadržaja i obima njen značaj neupitan ne samo za bosanskohercegovačku naučnu i kulturnu javnost već i šire.
Njena je vrijednost u praktičnom poboljšanju kvalitete i dostupnosti bibliografskih podataka kako bi istraživači i drugi korisnici imali uvid u relevantne publikacije, ali i da bi se generirale nove usluge koje bi specijalne biblioteke u modernom umreženom društvu učinile više vidljivima za današnje generacije istraživača historije, književnosti, kulture, islamske tradicije, paleografije i diplomatike, orijentalnih jezika i drugih oblasti.
U tom smislu i simbolika naslovnice šalje snažnu poruku istraživačima i naučnicima koja ih obavezuje, a iz semiotičke vizure
I simbolika naslovnice šalje snažnu poruku istraživačima i naučnicima koja ih obavezuje, a iz semiotičke vizure treba istaći ekspresivnost naslovne korice čiji je autor mladi dizajner Hamza Bavčić
treba istaći ekspresivnost naslovne korice čiji je autor mladi dizajner Hamza Bavčić. Pogled kao kroz ključaonicu na police s knjigama kroz broj sedamdeset, simbolizira relativno dug i bogat život naučne institucije u radu na historiji i kulturi te njihovom promicanju. Metafizička dimenzija znaka 7 i 70, koji u islamu i drugim religijskim zajednicama ima vrlo kompleksnu simboliku, ukazuje na nasušnu potrebu objektivnog predstavljanja historijskih događaja, procesa i fenomena čija jedina svrha leži u čovjekovoj misiji na podizanju individualne i kolektivne svijesti na višu razinu, iznad mehanicističkog i racionalističkog shvatanja, na iskustvo života i Izvor njegova stvaranja.
Tako se implicitno ukazuje na kumulirano znanje nastalo mukotrpnim radom pregalaca, a objedinjeno i prezentirano kroz promovisano djelo, pri čemu za sva vremena ono postaje svjedok onoga što se zbivalo u određenim epohama. Uz to, ukazuje na to da su naučno utemeljena djela na istini jedini temelj i podloga za daljnja istraživanja koja će u svakom obliku razobličavati eksplicitni i implicitni falsifikat, nerijetko prisutan u određenim krugovima uz svjesno prešućivanje ili izvrtanje nekih činjenica.
Sedamdeset godina rada i objavljivanja u današnjem globalnom svijetu obavezuje istraživače u naučnom i etičkom smislu, jer se prostorno svijet virtualno približava, a prostranstva koja su se činila nepremostiva danas su bliža nego ikada ranije, pa ipak, tehnološki napredak ne prati etičko pregnuće koje bi približilo ljude onako kako su udaljeni prostori u tehnološkom smislu stisnuti u globalno selo.
U tom smislu ovaj broj sedamdeset podsjeća da su danas utemeljena istraživanja u svijetu u kojem živimo od krucijalne važnosti i potrebnija nego ikada u dosadašnjoj historiji. Podsjeća nas i na to da je ova vrsta rada teško zasvodiva i najrigidnijim zemaljskim mjerilima i da, ipak, u konačnici sav trud pripada mjerilima transcendentnog svijeta.
Uključivanje u semantički web
Ovo djelo je osnova koja će u budućnosti, za očekivati je, doživjeti tehničku transformaciju u formu koja će biti prilagođena tehnologiji nove paradigme kojom se koriste današnji istraživači, tj. u adekvatnu digitalnu formu.
Krajnji cilj ovih bibliografskih zapisa nije da ostanu samo u koricama promovisane knjige već i uključivanje u semantički web jer, u suprotnom, ono što je publikovano u izdanjima Orijentalnog instituta, mnogima bi moglo ostati nepoznato, a time i nedostupno. Zato bi jedan od budućih ciljeva Instituta trebao biti uključivanje digitalne verzije ovih bibliografskih zapisa u stvaranje globalnog informacijskog univerzuma, ali i vraćanje istraživača natrag u biblioteke, čime bi se ostvarila ravnoteža između prečesto osporavanog guglanja informacija i pronalaska relevantnih i kvalitetnih sadržaja u samim bibliotekama kroz adekvatnu formu prilagođenu vremenu.
Imajući u vidu da je urađen najteži dio posla, koji je dugotrajan i naporan, daljnje dopunjavanje ove bibliografije u poluautomatskom pristupu trebao bi biti sljedeći korak, gdje izrada bibliografije sadrži automatske elemente rukovanja podacima, ali sa značajnim intervencijama bibliografa.
Ova bibliografija će biti odlična baza za razvijanje jedinstvene metapodatkovne infrastrukture te institucionalne saradnje u vidu međusobne razmjene metapodataka, što će nužno iziskivati sintezu s drugim online bibliografijama, katalozima i komercijalnim web pretraživačima u svrhu izgradnje relevantnog informacijskog univerzuma.
Izrada ove vrste publikacije itekako će olakšati rad istraživačima u oblasti historije i kulture na ovim prostorima. Kako vrijeme odmiče, korisnici i istraživači, a posebno generacije koje dolaze, biće zasigurno zahvalni autoricama na odluci da pristupe izradi ovog zahtjevnog zadatka te njihovoj posvećenosti i strpljivosti.
Posebno je zanimljivo četvrto poglavlje - Društveni običaji o rođenju, udajama i ženidbama, kao i smrti i drugim ritualima i svetkovinama
Malo je naučnika u Bosni i Hercegovini koji se kontinuirano, studiozno i s toliko ljubavi bave istraživanjem nematerijalne kulturne baštine kao što to duže od tri decenije čini Enes Kujundžić. Otkako je još 1989. doktorirao u oblasti bibliotekarstva pa, evo, sve do ovih posljednjih godina, u svom naučnoistraživačkom radu i objavljenim djelima povezao je, na neku način, upravo ove dvije oblasti: bibliotekarstvo i nematerijalnu kulturnu baštinu. Gotovo u svim knjigama posljednjih godina upravo se bavi običaja na koje se, inače, sadržaj knjige odnosi. Određene modifikacije u odnosu na smjernice pomenute konvencije su primjetne i u nekim drugim poglavljima prezentiranog štiva”.
U drugom poglavlju Usmena predanja, proza i poezija priređivač je odabrao nekoliko karakterističnih i poznatih narodnih pjesama i proznih djela, poput onih o Đul Fatimi, Dedi Ajvazu, ali i nekoliko kasida i ilahija, dok treće poglavlje pod nazivom Izvođačke umjetnosti donosi odabir tradicijske muzike s opisom instrumenata: saz, zurla, frula i bubanj, prezentirajući potom neke tekstove o narodnim kolima i igrama odraslih, kao i dječije igre. Ne zaboravlja priređivač, naravno, u ovaj popis unijeti i portrete dvojice poznatih sazlija: Hašima Muharemovića i Avde Lemeša.
Posebno je zanimljivo četvrto poglavlje - Društveni običaji o rođenju, udajama i ženidbama, kao i smrti i drugim ritualima i svetkovinama. Polazeći od teksta o rođenju djeteta, autor ovog teksta (dr. Ismet Smajlović u svojoj knjizi “Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini”, 2. izdanje, Sarajevo: El-kalem, 1990), čitaocu daje širi opis definicije ličnog imena kod Bošnjaka pa tvrdi da “svako lično ime stranog porijekla (pa, dakle, i ono iz orijentalnih jezika), kad uđe u naš jezik i prilagodi se njegovim zakonitostima i pravilima, postaje sastavni dio naše antroponimije”, te navodi da se ranije punoljetstvo obavezno obilježavalo hatmom, što je danas rijetkost.
Znanje i praksa
Ništa manje nisu zanimljiva ni ostala dva poglavlja: Znanje i praksa u vezi sa prirodom i univerzumom, u kojem se govori o dovištima, turbetima, tekijama, ljekobilju, ezanu i drugom, te Zanatstvo i tradicionalno privređivanje, iz kojih će čitalac saznati mnoge zanimljivosti iz bošnjačke tradicije i običaja, posebno o kulinarstvu, drvorezbarstvu, nošnji i sl.
Na kraju ovog kratkog prikaza “Čitanke” nezaobilazna je jedna veoma važna činjenica. Prvo što vjerovatno svaki čitalac pomisli dok u rukama drži “Čitanku” svakako je pitanje: koliko je zaista vremena, truda i energije priređivač potrošio da bi prezentirao ovo djelo u ovakvom obliku? A sve to, prije svega, radi potrebe upoznavanja šire javnosti sa bogatom bošnjačkom tradicijskom kulturom. Knjiga Enesa Kujundžića “Čitanka nematerijalne kulture baštine” veliki je doprinos bh. javnosti o “rasvjetljavanju i boljem razumijevanju jednog aspekta bošnjačke nematerijalne kulturne baštine”, što je umnogome pomogao i veoma dobar i selektivan izbor tekstova koje je priređivač odabrao.