U znanju je moć
Kako dokazati u surovoj konkurenciji loših đaka koji vladaju i odlučuju da si isti kao oni, a diploma te demantuje?
Ovih dana javno je objavljen tekst o svečanoj dodjeli diploma maturantima Prve gimnazije Zenica. Reklo bi se, ništa posebno,svečanostpovodomispraćaja još jedne generacije u nizu. Ipak, valja paziti na detalje, vrag je vazda u detaljima! U detaljima tako, javno, uprava školeporučujedaseispraća“divna”74. generacijamaturanata,uzjošprecizniji opis da je riječ o generaciji sa četiri učenika koji imaju sve petice tokom školovanja, a da je u ukupnom broju još 27 učenika tokom sve četiri godine školovanja imalo odličan uspjeh. Na kraju, da se zapečati prikaz, u tekstu stoji da će “ova generacija ostati upamćena po izvrsnim rezultatima u učenju i vladanjusaprosječnomocjenom4,69[...]vođeni maksimom Scientia est potentia”.
Vanserijska duhovitost
Preporučujem da prije nastavka čitanja, ponovno pročitate prethodne uvodne redove, bar sam ja to uradio kada sam pročitao izvorni tekst, da razriješim nedoumicu da li je u pitanju: 1. lažna vijest, 2. vanserijska duhovitost uprave škole ili ipak 3. tužni demantij teze politologa prof. dr. Tarika Haverića iz djela “I vrapci na grani” u kojoj je iznio karitativni zaključak da se učitelji i nastavnici ne mogu kriviti za probleme sistemske prirode društva, prvenstveno zbog njihovog bijednog statusa u društvu.
Pomislit ćete, od ponuđene tri opcije, biram prvu, uvijek je na kvizu od tri opcije prva tačna, a ostale su kamuflaža i privid da se zbuni nevješt takmičar. Tako sam i ja pomislio. Dakle, sigurno je lažna vijest. Uvjeravam sam sebe da imam istančano oko za prepoznati karikaturalne sadržaje. Čitam vijest i mislimusebi:ajdee?!paovojeisuvišejednostavno: od cca 100 učenika škole sa reputacijomnajzahtjevnijeukantonu, cca 30 suhih odlikaša kroz cijelo školovanje, reklo bi se “vukovaca”. U nastavku, kao da ovo nije dovoljno, iskače podatak da je prosječna ocjena generacije cca 4,7, što znači da je više odlikaša u generacijinegosvihdrugihzajedno(ito premoćno).akosamovdjeiimaoneku dilemu,nasamomkrajutekstasamuočio čuvenu latinsku maksimu koja nas uvjerava da je u znanju moć, i to izgovorenu od direktora škole. Mislim u sebi, da je od učenika razumio bih, to bi bila vješta lažna vijest da kreira zbunjenost kod čitaoca - pravi biser hibridnog ratovanja. Ovako, ipak, ta deviza je izjavljena od direktora, i tu shvatam, jasno je kao vedar dan - ovo je zasigurno fake news. Ipak, studiozan pristup primjenjujem,kaorusselcroweufilmu “A beautifull mind”, gledam u tekstitražimskrivenešifrirane
Rozom se bojom slika privid stvarnosti, formom (najboljim ocjenama) se pokušava demaskirati bolna i porazna istina. Prividom se kupuje naklonost društva
poruke. Uočavam - prilog teksta sačinjavaju fotografije. Prave fotografije stvarnih osoba. Stvarne osobe sa stvarnim diplomama. Moj privid istine se rušikaokulaodkarata.nijelažnavijest.
Sve je bilo karikaturalno i nadrealno, tako da je moralo biti istinito. Sada to znam.zaboraviosamtosafakulteta,na testovima pravi odgovor je uvijek onaj u sredini od ponuđenih - nije prvi, jer lukava je ta akademska zajednica, kao da oni ne znaju da svi gledaju kvizove i zaključuju: ne moram se ni pripremati, odgovor je uvijek prvi. Da je to tako lako, pa diplomirao bi svako! Kristalno jasno, odgovor je pod dva - vanserijska duhovitost uprave škole.
Mudri su ti nastavnici i rukovodstva, uvijek se treba pribojavati tih intelektualaca. Uvijek treba slijediti narodne izreke, mislim u sebi, one otkrivaju pravu istinu. Intelektualac kaže jedno, misli drugo, a radi treće - to su te neke aluzije i personifikacije. Znao sam, nastavni kadar = intelektualci = intelektualci čitaju kritičke tekstove o obrazovanju. Ako je sve to tako, pa trebao sam odmah znati, nastavno osoblje u Prvoj gimnaziji u Zenici čita visprenog i lucidnog Viktora Ivančića i njegovu rubriku Bilježnica Robija K. Pročitali su i posljednji dnevnik dječaka Robija i njegovu tzv. Dramu sa ocjenama! Dakle, kada maturantima poručuje u znanju je moć, to je igra riječi, ustvari misli suprotno i time kritikuje društvo. Nemoguće da je uvjeren u ispravnost izrečenog, pa svjestan je ambijenta, zna da društvena moć nije u znanju i da oni koji znaju stoje u redovima pred ambasadama. Ali nisam ni ja od jučer, mislimusebi!akojevećduhovitostnastavnog osoblja, onda bi trebali znati da se doskočice završavaju na neformalnim opaskama, a ne na strašnom pečatu koji ostaje zauvijek. Dakle, ako nastavnici “prenkuju” maturante, ne trebaju prelaziti granice dobrog ukusa - to je definicija duhovitosti.
Uredu je u svečanom ambijentu iz rukava izbaciti biser u znanju je moć, ali ono što se ne bi smjelo je, štajaznam, dati svima petice u generaciji u svjedočanstvo. Jer, ako je svima jasno da u društvu moć biva koncentrisana kod onih koji nemaju petice u diplomi, kako dokazati sutra potencijalnomposlodavcudasitraženaroba,ako si već odlučio usmjeriti energiju na tržište rada BIH?! Kako dokazati u surovoj konkurenciji loših đaka koji vladaju i odlučuju da si isti kao oni, a diploma te demantuje. Pitate se zašto bih ja dokazivaodasamistikaooni?pasvako ko zapošljava ima taj sentiment prema nekompotentnommladomsebikojeg vidi u kandidatu. A šta ako loš đak, koji nije bio “divno” dijete uoči na razgovoru za posao suhog odlikaša, divno dijete, koje se vodi premisom - u znanju je moć? Ako ti treba odgovor, potraži ga u dijaspori, tamo će ta divna djeca da daju elokventne odgovore. Tu sam zaključio da nije tačan niti drugi odgovor - previše bi bilo brutalno i pogubno svjesno obilježiti nekoga za cijeli život kao onog petičara što, hej, misli da je, u znanju, kako ono, moć?!
Dakle, trebao sam znati, ovo je pitanje bilo za milion na kvizu! A tu je uvijek sistem eliminacije, detaljnog presabiranja misli, preslušavanja i odabira po sistemu zadnje što ostane je garantovani tačan odgovor! Ovo je tužni demantij teze politologa prof. dr. Tarika Haverića iz djela “I vrapci na grani” u kojoj je iznio karitativni zaključak da se učitelji i nastavnici ne mogu kriviti za probleme sistemske prirode društva.
Zašto je tužan demantij? Tužan je zato što dokazuje da se ruiniraju i najvrednije društvene institucije i to od zaduženih za zaštitu duhovnih vrijednosti! Uništavaju se konceptom izostanka standarda, gubljenja i srozavanja kriterija. Statistika u kojoj škola sa najvećom reputacijomukantonuimacca30%suhih odlikaša kroz cijelo školovanje, u kojojnadmoćnavećinasrednjoškolaca prolazi peticom, u kojoj je pravilo da su svi odlikaši, a da je prijeki sud i golemi križ proći vrlodobrim, govori mnogo o društvu u kojem se nalazimo, a naročito o obrazovnom sistemu, koji je na samom dnu po međunarodnim testiranjima koja se provode. Tužan demantij je zato što se rozom bojom slika prividstvarnosti,formom(najboljimocjenama)sepokušavademaskiratibolnai porazna istina. Prividom se kupuje naklonost društva, slijedeći paradigmu: sa ovakvom omladinom ne treba da se brinemozasvojubudućnost(otačnosti te teze dovoljno govore posljednji podaci PISA testiranja), kupuje se naklonost roditelja slici koju žele da imaju o svojoj djeci kao natprosječnoj uz tezu da su takva u “ni manje ni više nego” vanserijskim generacijama, a posebno je bolno što se djeci prikazuje nerealna stvarnost i “hrani” im se neosnovano, bez napornog rada, uvjerenje u vlastite iznimne sposobnosti, što će dobiti bolnu potvrdu na tržištu rada globalne ekonomije.
Bitnojerazvijatiikompetitivnostkod učenika, a u stanju u kojem je izvrsnost svima podrazumijevajuća, osim društvakojenecijeniznanje,stvaraseinova generacija na koju se prenosi letargija i legitimiše parazitiranje sa idejom: ‘ta će on?, znam ga ja, im’o petice k’o i ja, svi smo isti.
Kratkoročni recept
Nastavno osoblje ima važnu zadaću u održavanju vrijednosti propagiranja meritokratije nauštrb mediokritetstva i zato je formalna devalvacija petice pokazatelj poraznog stanja cjelokupnog društva.
Postoji kratkoročni recept i prije reforme obrazovnog sistema: za početak ne propagirati difamaciju autora i knjiga koje zaista mogu doprinijeti izgradnji kritičke misli kod učenika i podstrekavati kritički dijalog o pojavama, a da se ne vodimo vječno premisom o horskom okestriranom zajedničkom ispuštanju zvukova, po nalogu dirigenta, koji se nerijetko ispostavi samo plagijatorom kompozicije i to kompozitora kojeg je inicijalno optuživao za šund.
Istost je boljka, jer se iz istosti rađa blijedaslikastvarnosti,pajetakoidruštvoodlikašasamoizblijeđenaslikakoja daje privid kvaliteta obrazovnog sektora, a sjecišta različitosti i interakcije su jedini recept za izgradnju društva istinskivanserijskihgeneracija,društvapluralnosti, multikulturalnosti i izvrsnosti.