Mundijal u Kataru je sve bliže Razlike između Istoka i Zapada, barem se tako čini u ovom trenutku, odlukom da se Svjetsko prvenstvo 2022. dodijeli Kataru, samo su dodatno produbljene
Odbrojavanje do početka Svjetskog prvenstva u Kataru može početi nakon što su i posljednje dvije selekcije, Australija i Kostarika, kroz interkontinentalni baraž obezbijedile plasman na smotru najjačih reprezentacija, te je formiran kompletan kostur 22. svjetskog prvenstva u historiji.
Da je ovo neko drugo vrijeme, danas bismo već govorili o utakmicama grupne faze i o tome ko je ostavio najbolje dojmove, ko je razočarao, a ko ima šanse da ode do kraja. Zapravo, da je ovo bilo koje drugo svjetsko prvenstvo iz prošlosti, a vjerovatno i bilo koje svjetsko prvenstvo iz budućnosti, u junu bismo govorili o potpuno drugim stvarima u odnosu na one o kojima govorimo danas.
FIFA je 2015. pomjerila prvenstvo za novembar i decembar, izazvavši bijes cijelog svijeta
Svjetsko prvenstvo u Kataru počinje za 148 dana, odnosno 21. novembra, a bit će okončano 18. decembra, te će biti upamćeno kao prvo i vjerovatno posljednje zimsko svjetsko prvenstvo, iako će zapravo kompletno biti okončano i prije dolaska zime na sjevernu poluloptu planete Zemlje, kojoj pripada i Katar.
Zašto Katar?
Malo manje od 12 godina nakon što je na sjednici FIFA Izvršnog odbora u Zürichu Katar izabran za organizatora ovog prvenstva, niko još nije uspio dati dobar odgovor zašto je baš Katar bio najbolje rješenje. Znalo se, doduše, da će prvenstvo biti organizovano u Aziji, jer je dio šire FIFA strategije da se Svjetsko prvenstvo organizuje na različitim kontinentima. Svjetsko prvenstvo 2002. organizovali su Japan i Južna Koreja, a nakon toga organizaciju je dva puta dobijala Evropa, a po jednom Južna Amerika i Afrika. Katar je “pobijedio” protukandidate Japan, Južnu Koreju, Sjedinjene Američke Države i Australiju, koja je, između ostalog, “ispala” iz utrke i zbog klimatskih uslova. Međutim, katarska klima je toliko pogodna za održavanje velikog turnira da ga je FIFA nakon serije sastanaka početkom 2015. pomjerila za novembar i decembar.
Nisu to bile prve kontroverze vezane za organizaciju ovog turnira, ali nezadovoljstvo je tada eksplodiralo. Kompletan kalendar evropskih i svjetskih takmičenja je promijenjen zbog Svjetskog prvenstva i sve će lige, htjele to ili ne, biti primorane da prvenstva započnu ranije, uvedu zimsku pauzu i da nakon ove pauze dugo igrače vraćaju, kolokvijalno rečeno, u život.
Slogan pod kojim je prvenstvo došlo u Katar o dizanju popularnosti sporta apsolutno je irelevantan po pitanju ove zemlje iz prostog razloga što Katar ima površinu skoro pet puta manju od
Bosne i Hercegovine, na kojoj živi nešto manje od 3 miliona stanovnika, a samo ih desetak posto ima katarsko državljanstvo, dok su ostali uglavnom strani radnici iz manje razvijenih zemalja svijeta.
Fudbal je doživio istinski bum u Japanu i Južnoj Koreji, osjetne su promjene i u Južnoafričkoj Republici i općenito na afričkom kontinentu nakon organizacije svjetskih prvenstva, a popularizacija je, logično, trebala ići u pravcu najmnogoljudnijih zemalja svijeta poput Kine ili Indije, ili barem onihmnogoljudnijihkakvesuindonezija ili Nigerija. Sve i da ne postoje realne osnove da ove zemlje organizuju takav turnir, ne postoje, osim ekonomskih, ni realni faktori koji bi presudili u korist Katara. I barem se argument o popularizaciji sporta ne bi trebao koristiti u ovom kontekstu iako ga je FIFA više puta potezala braneći svoju odluku da izabere baš Katar.
Sve su kontroverze po pitanju organizacije ovog turnira s vremenom izgrađivale snažan otpor prema Kataru na Zapadu, a na udaru se našla kompletna katarska kultura. Vodeći zapadni mediji donijeli su priču o pogibiji više hiljada radnika prilikom izgradnje stadiona u Kataru, koju iz ove zemlje oštro negiraju, tvrdeći da se radi o namjernoj misinterpretaciji zvaničnih podataka o ukupnom broju umrlih radnika. Problem je, međutim, kompleksniji od pukog zbrajanja umrlih, ma koliko to jezivo zvučalo, i svaki će pojedinac u zavisnosti od toga kakvi su mu svjetonazori procijeniti kojoj strani vjerovati, jer je evidentno da postoje dvije strane i da je svijet podijeljen, baš kao što je uvijek i bio.
Katar se silno želi prikazati moćnom zemljom i želi se involvirati u značajne
U Kataru ne treba očekivati vrhunski fudbal, jer će ekipe doći potrošene usljed izuzetno naporne sezone
svjetske procese, makar i na ovaj način. Pritom ne bira način da dođe do ispunjenja ciljeva, a organizacija prvenstva je najbolji pokazatelj toga, jer postoje ozbiljne indicije da su katarski moćnici novcem podmazali tamo gdje je škripalo.
Očito su platili dobro, jer FIFA u suprotnom ne bi strmoglavila cijeli fudbalski svijet samo da bi u cilju “popularizacije” sporta održala prvenstvo u zemlji koja će ultramoderne stadione, jednom kad se prvenstvo okonča, poput lego-kockica razdvojiti i poslati u Afriku, jer za njima zapravo nema potrebe i njih niko neće posjećivati, barem ne u tolikom broju.
Zapadne zemlje i dalje će pod plaštom brige za ljudska prava širom svijeta kritički tući po Kataru, a važan i glasan segment te brige bit će usko vezan sa islamofobnim slojevima društva, koji u Evropi jačaju. Katar, doduše, ni sam nije pokušao uraditi dovoljno da bi popravio svoju reputaciju, već se ponaša kao da novcem može kupiti sve. A uskoro ćemo i znati koliko zaista može.
No, o samom fudbalu ponovo se najmanje govori. A evo, makar za kraj ovog teksta nekoliko značajnih crtica o tome na šta će ličiti fudbal u Kataru. Svjetsko prvenstvo počinje, dakle, 21. novembra, a njemačka i španska liga će se igrati do 8, odnosno 9. novembra. Engleska liga će pauzirati od 12. novembra, a dotad će se igrati po značajno ubrzanom tempu, kako bi se pauza od mjesec mogla inkorporirati u jeku sezone.
Jaz raste
Ovo su lige koje će, uz italijansku, vrlo vjerovatno dati najveći broj fudbalera u najjačim svjetskim reprezentacijama. Fudbaleri su kroz apsolutno besmisleno takmičenje u Ligi nacija u četiri junska termina potrošeni nakon naporne sezone i vidjelo se da ne mogu pružiti maksimum, pa su reprezentativne utakmice nerijetko ličile na treninge ili pripremne utakmice velikih klubova.
Sada su takvi potrošeni igrači na skraćenom odmoru, pa će sa skraćenog odmora doći na raniji početak sezone, a onda će po ubrzanom tempu igrati sve do desetak dana prije početka prvenstva. Onda će takvi, dodatno potrošeni, brže-bolje putovati na skraćene pripreme svojih reprezentacija kako bi u desetak dana postigli optimalnu formu za reprezentativne nastupe.
Jaz u kvalitetu između klupskog i reprezentativnog fudbala tako će samo dodatno porasti, a FIFA će, kako to i obično biva, stati u odbranu reprezentativnog fudbala protiv brojnih glasova koji će isticati da ga treba reducirati. No, u toj od vrha do dna korumpiranoj ustanovi malo je onih, ako ih uopšte i ima, koji će pogledati u ogledalo i pitati se jesu li možda 2. decembra 2010. trebali glasati za fudbal, a ne za novac. Jer da je bilo tako, nikad ne bi odabrali Katar. O tome su, međutim, trebali razmišljati puno ranije.