Zlato kao način osiguranja u doba inflacije

Zlato i srebro investicijski su instrumenti koji imaju reputaciju zaštite ušteđevine od inflacije, kao i svih vrsta nestabilnosti u dužem roku

Visoka inflacija kojoj svjedočimo svaki dan i koja ne pokazuje znake skorog jenjavanja vuče korijene još od početka izbijanja pandemije koronavirusa. Vlade širom svijeta su štampale “helikopterski novac” kako bi spasile svoju privredu od teških posljedica mjera zatvaranja i krize lanaca za snabdijevanje koja je posljedično nastupila.

Gledajući historiju svjetskih valuta, vidjet ćemo da su sve bile vezane uz neku konkretnu robu, a najčešće su to bili zlato i srebro. To je u praksi značilo da centralne banke koje izdaju monetu imaju opipljivu vrijednost, u ekonomskoj literaturi poznatu po periodu zlatnog standarda. Današnji monetarni sistem u potpunosti je baziran na fiat novcu, novcu bez stvarnog opipljivog pokrića.

Zlato i srebro investicijski su instrumenti koji imaju reputaciju zaštite ušteđevine od inflacije, kao i svih vrsta nestabilnosti u dužem roku. Ova dva plemenita metala su tokom historije korištena kao sredstvo plaćanja.

Nekoliko promjena je uticalo na monetarne politike država, a tri su najznačajnije.

Prva: zbog ogromnih troškova rata, brojne države su se bile primorane iznova zadužiti kako bi izbjegle bankrot, a kad je trebalo otplatiti dospjele anuitete, države su počele štampati dodatni novac koji nije imao pokriće u zlatu. Najpoznatiji primjer je u Weimarskoj u Njemačkoj, gdje je isprintani novac strmoglavo izgubio vrijednost, što je dovelo do jedne od najgorih hiperinflacija u svijetu.

Druga promjena je potpisivanje Bretton - Woods sporazuma. Ovaj sporazum je uredio monetarne sisteme zapadnih kapitalističkih zemalja na način da je svaka zapadna valuta pokriće imala u američkom dolaru, dok je američki dolar imao pokriće u zlatu. Tako je američki dolar od te 1944. postao i službeno najjača svjetska valuta.

Zadnja bitna promjena desila se 1971. kada je tadašnji američki predsjednik Richard Nixon proveo brojne ekonomske reforme, među kojim je i ukidanje konvertibilnosti dolara za zlato. Tako je jednom odlukom zamijenjen globalni monetarni sistem baziran na zlatu sa sistemom valuta plutajućeg kursa, bez realnog pokrića kojeg imamo i danas.

Mnogi smatraju da ovaj zlatni standard nikad nije trebao napustiti. Od tih 1970-ih godina do danas, cijene zlata i srebra kontinuirano su višestruko narasle, što ih čini primamljivim oblicima ulaganja za brojne investitore i štediše.

Investitori plemenite metale tradicionalno smatraju utočištem očuvanja vrijednosti od inflacije te zato treba očekivati veći rast potražnje. Rast cijene zlata nadmašuje prosječnu inflaciju te zlato sa sobom nosi i značajan neto prinos. Prosječan godišnji rast cijena zlata u zadnjih 20 godina iznosio je nešto više od 8,6 posto, što je privuklo pažnju i brojnih velikih igrača, od bogatih pojedinaca i investicijskih fondova, pa do velikih centralnih banaka koje u posljednje vrijeme evidentno gomilaju značajne količine žutog plemenitog metala.

Interesantno je mišljenje Ruperta Thompsona, glavnog direktora investicija u Kingswodu, za australski News, kako postoje nagovještaji da će se cijena zlata dodatno povećavati u narednih pet godina zbog sve veće potražnje, a ponuda je sve oskudnija.

Australija je jedan od vodećih proizvođača ovog plemenitog metala i u ovoj godini će proizvesti više od 380 tona zlata, što je 10 posto od ukupne svjetske proizvodnje.

Potražnja na svjetskom tržištu uglavnom je potaknuta rekordnim prilivima u fondove kojim se trguje na burzi, a koji su podržani zlatom (ETF). Zlatni Etf-ovi privukli su priliv od 734 tone, što je ekvivalent 39,5 milijardi dolara ili 33,7 milijardi eura samo u prvoj polovini ove godine i nadmašio je najveći godišnji dobitak za prvih šest mjeseci zabilježen 2009. od 646 tona.

Interesantno, činjenica govori da je Svjetsko vijeće za zlato saopštilo da su banke širom svijeta u prvom kvartalu ove godine povećale zlatne rezerve za čak 84 tone, kupujući gotovo duplo više zlata nego u prethodnom kvartalu. Velike svjetske centralne banke su već nagomilale ogromne količine zlata, a tek sad na red dolaze one iz manjih ekonomija. Egipat je povećao svoje rezerve za 44 tone, Turska je od početka godine kupila 37 tona...

Osobe koje nisu toliko upućene na aktivnosti poput štednje, investiranja i ulaganja u zlato, postavljaju logično pitanje zašto je dobro kupovati zlato?

Kao odgovor postoji pet razloga. Zlato nije moguće stvorit ni iz čega (ex nihilo) kao što je slučaj sa fiat novcem. Ponuda zlata je ograničena te zbog toga nikada ne može na tržištu naglo skočiti ili pasti kao ponuda novca. Zlato je prisutno bilo de facto u svim kulturama od drevnog Egipta pa do našeg savremenog doba. Zlato je vrsta imovine čiji tok možemo pratiti od kada postoji civilizacija. Zbog toga možemo reći da će zlato zadržati svoju vrijednost u dugom roku i u budućnosti.

Jedna od prednosti zlata je to što se na njegove transakcije ne plaća nikakva vrsta poreza, a ni porez na dobit unatoč velikom prinosu. Zbog svega navedenog plemeniti metali dobijaju na cijeni

Zlato je vrlo likvidno i prenosiva imovina, što znači da ga je jednostavno zamijeniti za novac bilo gdje u svijetu po trenutnom kursu

Zlato vrijedi i kad valute propadaju. Zarada od ulaganja u investicijsko zlato ostaje u rukama investitora. Investicijsko zlato u vidu zlatnika i zlatnih poluga po tome se ističe od drugih vrsta ulaganja. Ulagač se ne susreće sa gomilom nameta, poreza, amortizacije i drugih troškova, oslobođen je svih briga ovakve vrste.

Zlato je neovisno o finansijskom sistemu države za razliku od štednje u bankama i slično. Posjedovanje fizičkog zlata stavlja štediše van kontrole velikih sistema i daje mu dozu anonimnosti i neovisnosti.