Časni omladinci iz 70-ih
Pokojni Muhamed Abadžić, Miroslav Miro Turnšek, Srđan Dizdarević i Miladin Vidaković Vidak su kao rukovodioci Saveza socijalističke omladine BIH dali veliki doprinos radnom organiziranju mladih i njihovi rezultati vidljivi su i danas
nedavno je u Brčkom umro istaknuti političar i privrednik Muhamed Abadžić, koji je 70-ih godina prošlog stoljeća kao predsjednik Republičke konferencije Saveza socijalističke omladine Bosne i Hercegovine dao ogroman doprinos epohi dobrovoljnog rada, natjecanja i odgoja mladih radnika i poljoprivrednika, učenika i studenata.
Mi gradimo prugu, pruga gradi nas
Bilo je to zlatno doba pregalaštva omladine koja se kalila na radnim akcijama Sutjeska na Tjentištu i Kozara na Mrakovici, a svoj maksimum potvrdila na izgradnji drugog kolosijeka pruge Šamac - Sarajevo, dionica od Doboja do Zenice. Prvi Abadžićevi suradnici u SSO tada su bili sekretar RK-A Miroslav Miro Turnšek, kasnije direktor Fabrike “Mira Cikota” u Prijedoru, Srđan Dizdarević, poslije borac za ljudska prava i bivši direktor Helsinškog komiteta BIH i Miladin Vidaković Vidak, predsjednik Srpskog građanskog vijeća. Miro i Srđan umrli su 2016, a Vidak 2020. godine.
U intervjuu omladinskom listu Naši dani, čiji sam bio glavni urednik, Muhamed Abadžić 1975. je, govoreći o društvenom angažmanu mladih, rekao: “Mi smo omladinu u bazi tako organizovali da ona bude nezavisna i odgovorna i da osnažena preuzima inicijativu u sredinama gdje živi i radi. Razvijamo dobrovoljni omladinski rad, a radne akcije su neosporno svjedočanstvo spremnosti i odlučnosti mlade generacije da znojem i znanjem gradi socijalističko društvo. Riječ Tito je inspiracija za podvige, izazov za rekorde, poziv za dokazivanje u radu, učenju, sportu i pjesmi. Insistirali smo na dobrovoljnosti i nije bilo tjeranja na ORA, a to potvrđuje i podatak da su se mladi vraćali po tri, četiri puta na akcije i ništa im nije bio problem. Imali su jaku želju i motivaciju.”
Muhamedova ekipa pripremila je i Omladinsku radnu akciju na izgradnji drugog kolosijeka pruge Doboj Zenica 1978. godine, ali u to vrijeme on i Miro više nisu bili u SSO, dok su Srđan i Vidak uključeni. Bilo je važno pokazati da tadašnju omladinu i dalje drži radni entuzijazam kao i 1946. kad je građen prvi kolosijek željezničke pruge Šamac - Sarajevo. Tako je nastala ideja da se na istoj pruzi izgradi drugi kolosijek kroz srednju Bosnu od Doboja do Zenice u dužini od 100 kilometara. Ova omladinska radna akcija počela je 1. travnja i trajala do 25. studenog 1978. godine i radovi su završeni za osam mjeseci. Akcijom je rukovodio Glavni štab lociran u Doboju, a komandant je bio omladinac Filip Vuković iz Bihaća, koji sada živi u Australiji. Jedan od Vukovićevih pomoćnika bio je i Ilija Rozić, koji je od agresorskog snajpera ubijen u blokiranom Sarajevu 1993. godine. Bila su i četiri štaba na trasi pruge i to u
Doboju (komandant Bogić Bogićević), Zavidovićima (Adnan Kreso), Žepču (Pero Drljača) i Nemili kod Zenice (Zdravko Sivrić), a uz omladinski rad ovog puta korištene su i teške građevinske mašine i kiperi.
1,6 miliona radnih sati
I drugi kolosijek je bio podvig budući da je trebalo ugraditi oko milion kubnih metara materijala, probiti sedam tunela, među kojima su najteži bili Vranduk i Sikola, sagraditi 34 mosta, izmjestiti korito rijeke Bosne, istovariti i položiti oko 120.000 pragova, istovariti i razasuti 250.000 kubnih metara tucanika, iskopati brojne kanale i temelje za stubove kontaktne mreže jer pruga je elektrificirana. Izračunato je da su brigadiri na akciji radili više od milion i šest stotina hiljada efektivnih sati, ostvarujući pri tome normu od blizu tri miliona sati čiji je finansijski efekat premašio 169 miliona tadašnjih yu-dinara.