Kritika razornog uma
Homo Europeus je ispjevana pjesma, nešto što je dato. Homo Balkanicus je pjesma koja će se pjevati, nešto što je zadato, piše naš saradnik u svom književno-filozofskom eseju
UU ovom tekstu nastojaću naizmjenično simulirati pjesnika, svećenika i filozofa.
tome vidim sjedinjen ideal sa praktičnim životom, što ima za cilj utjehu života i utjehu smrti. Pošto živimo u jednom fantastičnom svijetu simbola, sve ove stvari o kojima će biti riječi mogu se saznavati kroz alegoriju i mit.
Kao što silni vjetar vječito prebiva u eteru i ide na sve strane, tako isto sva stvorenja prebivaju u Bogu. Kada se jedan ciklus završi, sva stvorenja ulaze u njegovo Biće. Kada jedan ciklus ponovootpočne,onoihponovostvara.
To periodično stvaranje i uništavanje čitavog ciklusa može se primijeniti ne samo na kosmički i univerzalni život već isto tako na individualni tok života. Taj proces rađanja i umiranja divno metaforički objašnjavaju Upanišade kroz opis procesa izlaženja duše iz tijela.
Nove i ljepše forme
”Kao što gusjenica, došavši do kraja nekog listka, počinje novi list, isto tako i duša, odbacivši tijelo i znanje, počinje ispočetka novu egzistenciju. Ili, kao što kovač, uzevši jedan komad zlata, stvara iz njega nove i ljepše forme, tako isto i duša, pošto se oslobodila tijela i napustila neznanje, stvara za sebe nove i ljepše forme...”
Evropa danas za nas predstavlja sadaku za našu ispruženu ruku, a ustvari, ova ista Evropa u nizu bivših evropâ trebala bi predstavljati za nas, kao i za mnoge druge male, sirote i ugrožene narode odsviranu melodiju.
Pravi mudraci ne žale ni za živim ni za mrtvim. Ja sam oduvijek postojao, oduvijek si ti sâm postojao i svi ovi vladari i zemaljski bogovi i uvijek ćemo u budućnosti zajedno postojati. Kao što Stanovniktijelaprolazikrozdjetinjstvo, zrelo doba i starost u ovom tijelu tako što on prelazi u druga tijela. Mudrac se nikad ne vara u tome. Samo dodiri čula stvaraju hladnoću i toplotu, zadovoljstvo i bol, no oni dolaze i prolaze, nepostojani su: podnesi ih hrabro. Onaj čovjek kojeg oni ne uznemiruju, koji je podjednak u zadovoljstvu i bolu, pravi mudrac sposoban je za besmrtnost. Nebiće ne može da postane Biće, Biće ne može da postane Nebiće. Razliku između ovog dvoga znaju samo oni koji vide istinu.
Ono što prožima vasionu, nerazorivo je; niko ne može uništiti ovo nepromjenjivo Biće. Prolazna su ova tijela, vječito je ono što oživotvoruje tijelo: ono je nepropadljivo i neizmjerno. Ko misli da neko može ubiti ili da je neko ubijen, ne zna istinu: niko ne može da ubije, niti je iko ubijen. Ništa se ne rađa i ništa ne umire, ništa nije u vremenu postalo niti će u budućnosti postati. To nerođeno, vječito stalno, prastaro ne umire kad se tijelo ubije. Znajući da je ovo nerazorivo, vječito, nerođeno i nepromjenjivo, kako i koga čovjek može da ubije ili da bude ubijen? Kao što čovjek ostavlja na stranu iznošena odijela i oblači novo, tako i Stanovnik tijela odbacuje iznošena tijela i oblači se u nova. To samo može razumjeti um veoma sklon da najdublje stvari izražava metaforom. Stanovnika tijela ne ranjava oružje, ne peče ga vatra, ne kvasi ga voda, ne suši ga vjetar.
U ovom sistemu je jedno jedino razumijevanje, mnogostruka su i beskrajna razumijevanja nesigurnog. Taj kitnjasti govor utonuo u požudu i težnju za nebeskim rajem, čiji je um zaveden tim govorom i koji su čvrsto vezani za uživanja i vlast: njihov razum izgubivši sigurnost, ne može se predati kontemplaciji.
Tvoja je dužnost da radiš, a nikako rezultat rada. Neka nikad lična korist ne bude pokretač tvoje aktivnosti, ali nemoj nikad pasti u neaktivnost. Traži utočište u saznanju. Bijednici su oni koje pokreću plodovi akcije.
Kada tvoj razum bude prošao kroz smješu obmane, ti ćeš biti nezadovoljan onim što si čuo ili što ćeš čuti.
Onaj čiji je um neuzdrman u muci, u kome nema težnje za zadovoljstvima, iz koga su iščezli strast, strah i gnjev, zove se mudrac čvrsta uma. Ko ničim nije vezan, ko se ne raduje sreći, a ne mrzi u nesreći, naziva se pravim mudracem.
Kada čovjek misli o čulnim predmetima, pojavljuje se primamljivost za njima, iz primamljivosti se rađa želja, iz želje ljutnja. Ljutina rađa obmanu, obmana rađa rasijanost. Iz rasijanosti postaje razoren um, s razorenim umom čovjek je potpuno izgubljen.
Neuravnotežen čovjek nema sposobnosti za razumijevanje, niti intuiciju. Ko nema intuicije, nema mira. Bez duševnog mira, otkud može biti sreće? U koga sve želje ulaze, kao što rijeke utiču u puni nepromjenjivi okean, koji uvijek ostaje isti, taj dostiže unutrašnji mir, a ne onaj koga pokreću želje. Ko je odbacio sve želje i slobodno ide naprijed, bez sebičnosti i sujete, dostiže unutrašnji mr. Ko to jedanput postigne, on se ne vara. Ako ostane u ovom stanju do posljednjeg trenutka svog života, on postaje najvišim Duhom.
Evropa danas predstavlja odsviranu melodiju. Odigranu ulogu evropskog impulsa u razvitku historije i duha već je osjećao Friedrich Nitche i drugi zapadnjaci prije njega, a od Slovena naročito je naglasio ruski historiozof Nikolaj Berđajev. Imperijalistički ideali i tvrdi nacionalistički egoizam starog Rima bili su opasni obrasci za modelatoreevropskihdržava.rimjezloupotrebljavao svoju državnu moć i tu leži uzrok raspada njegove moći. U tome ležiopasnostizadanašnjezapadnedržave. Iznikla iz grčko-rimskog nasljeđa, evropska svijest se u svom dugom i složenom historijskom duhu isuviše izradila i postala jedna duhovna svršenost. Tu leži sva težina problema Evrope. I ono što obilježava današnji evroamerički duh, to je prekomjerno uvažavanje materijalnog blaga i staranje samo za ono što godi donjoj polovini čovjekovoj.
Jedno strašno bespuće
Nasilnički cinizam u vanjskoj i unutrašnjoj politici; jedno strašno bespuće od čovjeka do čovjeka, od duše do duše.unauciduhovnakrakovidost,jalovaanalizairegistracijaradiregistracije. Odmetništvo od vječitih živih stvaralačkih snaga vaseljene i očajno odsustvo bogosinovskog osjećaja. Na sve strane caruje tehnicizam, koji je uništio vedri mit bogovskog života, razorio zdravlje čestitoga tijela i opustošio elementarnu ljepotu proste duše. Pogledi na svijet se ne mijenjaju od epohedoepohe,negooddanadodana,od
Evroamerički čovjek je zaboravio da zlo leži u samom čovjeku. Zapadu nedostaje onaj oganj duha i onaj zanos poniranja
Kada tvoj razum bude prošao kroz smješu obmane, ti ćeš biti nezadovoljan onim što si čuo ili što ćeš čuti
sata do sata. Etička ubjeđenja smjenjuju se kao suknje i političke partije. Nemajući duha u dubinama duha, ona se kupuju i prodaju kao ma koja roba, kao metresa i prostitutka. Svuda život in puris naturalibus (lat. - u čistim prirodnim stvarima).
Evroamerički čovjek je zaboravio da zlo leži u samom čovjeku. Drugim riječima, Zapadu nedostaje onaj oganj duha i onaj zanos poniranja u sebe koji je osvajao i koji bi mogao izvršiti ljekovit uticaj na savremenog čovjeka, čiji stav prema životu u ovo materijalističko vrijeme liči na vijanje gladnog vuka u stepi.
Kad mislim o sumraku zapadnjačkog društva, često mi pada na pamet jednamalaslikaujednomitalijanskom izdanju Dantea. Jedan raskošni pejzaž proljetni i u njemu križ visoko podignut. Na križu je Krist oborio oči, a na licu mu izraz dubokoga bola. Pored križa, dolje, sjedi jedan isposnik, koji je lice pokrio rukama i tiho jeca.
To je Franjo Asiški. Oko njega i križa svuda samoća. Ljudi su bez traga pobjegli, samo je ostao on, drugar golubova i brat vjetrova i kiša. A pod slikomnapisaneriječi:l’amorechenome amato (ital. - Ljubav koja nije voljena).
Homo Europeus je ispjevana pjesma, nešto što je dato. Homo Balkanicus je pjesma koja će se pjevati, nešto što je zadato.
Kao svaka jedinka, tako i svaki narod ima svoje božanske zakone, sveta pravila, koja odgovaraju njegovoj povijesnoj misiji u kosmosu i njegova vaseljenska dužnost je živjeti po tim svetim pravilima i na taj način ostvarivati etičku autonomiju u odsviravanju svoje melodije u galaktičkoj simfoniji svebića.