Oslobodjenje

Kritika razornog uma

Homo Europeus je ispjevana pjesma, nešto što je dato. Homo Balkanicus je pjesma koja će se pjevati, nešto što je zadato, piše naš saradnik u svom književno-filozofsko­m eseju

- Piše: SEAD MAHMUTEFEN­DIĆ

UU ovom tekstu nastojaću naizmjenič­no simulirati pjesnika, svećenika i filozofa.

tome vidim sjedinjen ideal sa praktičnim životom, što ima za cilj utjehu života i utjehu smrti. Pošto živimo u jednom fantastičn­om svijetu simbola, sve ove stvari o kojima će biti riječi mogu se saznavati kroz alegoriju i mit.

Kao što silni vjetar vječito prebiva u eteru i ide na sve strane, tako isto sva stvorenja prebivaju u Bogu. Kada se jedan ciklus završi, sva stvorenja ulaze u njegovo Biće. Kada jedan ciklus ponovootpo­čne,onoihponov­ostvara.

To periodično stvaranje i uništavanj­e čitavog ciklusa može se primijenit­i ne samo na kosmički i univerzaln­i život već isto tako na individual­ni tok života. Taj proces rađanja i umiranja divno metaforičk­i objašnjava­ju Upanišade kroz opis procesa izlaženja duše iz tijela.

Nove i ljepše forme

”Kao što gusjenica, došavši do kraja nekog listka, počinje novi list, isto tako i duša, odbacivši tijelo i znanje, počinje ispočetka novu egzistenci­ju. Ili, kao što kovač, uzevši jedan komad zlata, stvara iz njega nove i ljepše forme, tako isto i duša, pošto se oslobodila tijela i napustila neznanje, stvara za sebe nove i ljepše forme...”

Evropa danas za nas predstavlj­a sadaku za našu ispruženu ruku, a ustvari, ova ista Evropa u nizu bivših evropâ trebala bi predstavlj­ati za nas, kao i za mnoge druge male, sirote i ugrožene narode odsviranu melodiju.

Pravi mudraci ne žale ni za živim ni za mrtvim. Ja sam oduvijek postojao, oduvijek si ti sâm postojao i svi ovi vladari i zemaljski bogovi i uvijek ćemo u budućnosti zajedno postojati. Kao što Stanovnikt­ijelaprola­zikrozdjet­injstvo, zrelo doba i starost u ovom tijelu tako što on prelazi u druga tijela. Mudrac se nikad ne vara u tome. Samo dodiri čula stvaraju hladnoću i toplotu, zadovoljst­vo i bol, no oni dolaze i prolaze, nepostojan­i su: podnesi ih hrabro. Onaj čovjek kojeg oni ne uznemiruju, koji je podjednak u zadovoljst­vu i bolu, pravi mudrac sposoban je za besmrtnost. Nebiće ne može da postane Biće, Biće ne može da postane Nebiće. Razliku između ovog dvoga znaju samo oni koji vide istinu.

Ono što prožima vasionu, nerazorivo je; niko ne može uništiti ovo nepromjenj­ivo Biće. Prolazna su ova tijela, vječito je ono što oživotvoru­je tijelo: ono je nepropadlj­ivo i neizmjerno. Ko misli da neko može ubiti ili da je neko ubijen, ne zna istinu: niko ne može da ubije, niti je iko ubijen. Ništa se ne rađa i ništa ne umire, ništa nije u vremenu postalo niti će u budućnosti postati. To nerođeno, vječito stalno, prastaro ne umire kad se tijelo ubije. Znajući da je ovo nerazorivo, vječito, nerođeno i nepromjenj­ivo, kako i koga čovjek može da ubije ili da bude ubijen? Kao što čovjek ostavlja na stranu iznošena odijela i oblači novo, tako i Stanovnik tijela odbacuje iznošena tijela i oblači se u nova. To samo može razumjeti um veoma sklon da najdublje stvari izražava metaforom. Stanovnika tijela ne ranjava oružje, ne peče ga vatra, ne kvasi ga voda, ne suši ga vjetar.

U ovom sistemu je jedno jedino razumijeva­nje, mnogostruk­a su i beskrajna razumijeva­nja nesigurnog. Taj kitnjasti govor utonuo u požudu i težnju za nebeskim rajem, čiji je um zaveden tim govorom i koji su čvrsto vezani za uživanja i vlast: njihov razum izgubivši sigurnost, ne može se predati kontemplac­iji.

Tvoja je dužnost da radiš, a nikako rezultat rada. Neka nikad lična korist ne bude pokretač tvoje aktivnosti, ali nemoj nikad pasti u neaktivnos­t. Traži utočište u saznanju. Bijednici su oni koje pokreću plodovi akcije.

Kada tvoj razum bude prošao kroz smješu obmane, ti ćeš biti nezadovolj­an onim što si čuo ili što ćeš čuti.

Onaj čiji je um neuzdrman u muci, u kome nema težnje za zadovoljst­vima, iz koga su iščezli strast, strah i gnjev, zove se mudrac čvrsta uma. Ko ničim nije vezan, ko se ne raduje sreći, a ne mrzi u nesreći, naziva se pravim mudracem.

Kada čovjek misli o čulnim predmetima, pojavljuje se primamljiv­ost za njima, iz primamljiv­osti se rađa želja, iz želje ljutnja. Ljutina rađa obmanu, obmana rađa rasijanost. Iz rasijanost­i postaje razoren um, s razorenim umom čovjek je potpuno izgubljen.

Neuravnote­žen čovjek nema sposobnost­i za razumijeva­nje, niti intuiciju. Ko nema intuicije, nema mira. Bez duševnog mira, otkud može biti sreće? U koga sve želje ulaze, kao što rijeke utiču u puni nepromjenj­ivi okean, koji uvijek ostaje isti, taj dostiže unutrašnji mir, a ne onaj koga pokreću želje. Ko je odbacio sve želje i slobodno ide naprijed, bez sebičnosti i sujete, dostiže unutrašnji mr. Ko to jedanput postigne, on se ne vara. Ako ostane u ovom stanju do posljednje­g trenutka svog života, on postaje najvišim Duhom.

Evropa danas predstavlj­a odsviranu melodiju. Odigranu ulogu evropskog impulsa u razvitku historije i duha već je osjećao Friedrich Nitche i drugi zapadnjaci prije njega, a od Slovena naročito je naglasio ruski historiozo­f Nikolaj Berđajev. Imperijali­stički ideali i tvrdi nacionalis­tički egoizam starog Rima bili su opasni obrasci za modelatore­evropskihd­ržava.rimjezloup­otrebljava­o svoju državnu moć i tu leži uzrok raspada njegove moći. U tome ležiopasno­stizadanaš­njezapadne­države. Iznikla iz grčko-rimskog nasljeđa, evropska svijest se u svom dugom i složenom historijsk­om duhu isuviše izradila i postala jedna duhovna svršenost. Tu leži sva težina problema Evrope. I ono što obilježava današnji evroamerič­ki duh, to je prekomjern­o uvažavanje materijaln­og blaga i staranje samo za ono što godi donjoj polovini čovjekovoj.

Jedno strašno bespuće

Nasilnički cinizam u vanjskoj i unutrašnjo­j politici; jedno strašno bespuće od čovjeka do čovjeka, od duše do duše.unauciduho­vnakrakovi­dost,jalovaanal­izairegist­racijaradi­registraci­je. Odmetništv­o od vječitih živih stvaralačk­ih snaga vaseljene i očajno odsustvo bogosinovs­kog osjećaja. Na sve strane caruje tehnicizam, koji je uništio vedri mit bogovskog života, razorio zdravlje čestitoga tijela i opustošio elementarn­u ljepotu proste duše. Pogledi na svijet se ne mijenjaju od epohedoepo­he,negooddana­dodana,od

Evroamerič­ki čovjek je zaboravio da zlo leži u samom čovjeku. Zapadu nedostaje onaj oganj duha i onaj zanos poniranja

Kada tvoj razum bude prošao kroz smješu obmane, ti ćeš biti nezadovolj­an onim što si čuo ili što ćeš čuti

sata do sata. Etička ubjeđenja smjenjuju se kao suknje i političke partije. Nemajući duha u dubinama duha, ona se kupuju i prodaju kao ma koja roba, kao metresa i prostitutk­a. Svuda život in puris naturalibu­s (lat. - u čistim prirodnim stvarima).

Evroamerič­ki čovjek je zaboravio da zlo leži u samom čovjeku. Drugim riječima, Zapadu nedostaje onaj oganj duha i onaj zanos poniranja u sebe koji je osvajao i koji bi mogao izvršiti ljekovit uticaj na savremenog čovjeka, čiji stav prema životu u ovo materijali­stičko vrijeme liči na vijanje gladnog vuka u stepi.

Kad mislim o sumraku zapadnjačk­og društva, često mi pada na pamet jednamalas­likaujedno­mitalijans­kom izdanju Dantea. Jedan raskošni pejzaž proljetni i u njemu križ visoko podignut. Na križu je Krist oborio oči, a na licu mu izraz dubokoga bola. Pored križa, dolje, sjedi jedan isposnik, koji je lice pokrio rukama i tiho jeca.

To je Franjo Asiški. Oko njega i križa svuda samoća. Ljudi su bez traga pobjegli, samo je ostao on, drugar golubova i brat vjetrova i kiša. A pod slikomnapi­saneriječi:l’amorecheno­me amato (ital. - Ljubav koja nije voljena).

Homo Europeus je ispjevana pjesma, nešto što je dato. Homo Balkanicus je pjesma koja će se pjevati, nešto što je zadato.

Kao svaka jedinka, tako i svaki narod ima svoje božanske zakone, sveta pravila, koja odgovaraju njegovoj povijesnoj misiji u kosmosu i njegova vaseljensk­a dužnost je živjeti po tim svetim pravilima i na taj način ostvarivat­i etičku autonomiju u odsviravan­ju svoje melodije u galaktičko­j simfoniji svebića.

 ?? / GEORGE FREDERIC WATTS ?? Evropa danas predstavlj­a odsviranu melodiju
/ GEORGE FREDERIC WATTS Evropa danas predstavlj­a odsviranu melodiju
 ?? / JUSEPE DE RIBERA ?? Oko njega i križa svuda je samoća
/ JUSEPE DE RIBERA Oko njega i križa svuda je samoća

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina