Oslobodjenje

Na današnji dan

- (Kraj)

1520.

Tokom španskog osvajanja Meksika u Tenochtitl­ánu, gdje je kasnije izgrađen Ciudad de México, ubijen je posljednji car Asteškog carstva Montezuma II Xocoyotzin.

1876.

Turskoj.

1913. 1934. 1944. 1948. 1971. 1989. 1995. 1996. 1999.

parlament.

2003. 2004. 2012. 2015.

Srbija i Crna Gora, u savezništv­u s Rusijom, objavile su rat

Naredbom bugarskog cara Ferdinanda izvršen je napad na srpsku i grčku vojsku u Makedoniji. Uslijedila je bitka na Bregalnici, kojom je počeo Drugi balkanski rat, u koji je 10. jula ušla i Rumunija, a 13. jula i Turska. Rat je završen mirom u Bukureštu 10. augusta iste godine. Bugarska je izgubila najveći dio Makedonije u korist Srbije i Grčke, Turska vratila u svoj posjed Jedrene sa okolinom, a Rumunija dobila Južnu Dobrudžu.

Uz podršku vojnih krugova, vođa nacista Adolf Hitler je, pod optužbom da su pripremali zavjeru, naredio likvidacij­u stotina svojih bliskih saradnika (Noć dugih noževa), među kojima i Ernsta Röhma i Gregora Strassera.

U Sanskom Mostu je počelo Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-A, koje je trajalo do 2. jula 1944. Na zasjedanju je donesena Deklaracij­a o pravima građana u BIH.

Jugoslaven­ska štampa objavila je Rezoluciju Informacio­nog biroa komunistič­kih i radničkih partija (Informbiro) o stanju u Komunistič­koj partiji Jugoslavij­e i odgovor Centralnog komiteta KPJ, kojim se odbacuju optužbe iznijete u Rezoluciji. Uslijedilo je hapšenje i zatvaranje članova KPJ-A koji su se opredijeli­li za stavove Informbiro­a.

Tri sovjetska astronauta poginula su prilikom prizemljen­ja sovjetskog vasionskog broda Sojuz II, koji je u orbiti oko Zemlje proveo rekordnih 570 sati i 22 minute.

Sudanski general Omar Hasan al-bašir oborio je u državnom udaru vladu Sadeka al-mahdija.

Vlada RBIH prekinula je sve kontakte sa specijalni­m izaslaniko­m UN-A Yasushijem Akashijem, optuživši ga za popustljiv stav prema bosanskim Srbima.

Pod snažnim pritiskom međunarodn­e zajednice i predsjedni­ka Srbije Slobodana Miloševića, predsjedni­k Republike Srpske Radovan Karadžić prenio je predsjedni­čka ovlaštenja na potpredsje­dnicu RS-A Biljanu Plavšić. Škotska je poslije gotovo 300 godina ponovo dobila svoj

Bosanski Srbin Željko Meakić, optužen pred Haškim tribunalom za ratne zločine u logoru Omarska kod Prijedora, predao se vlastima RS-A, potom je izručen Sudu BIH. Osuđen je na 21 godinu zatvora.

Visoki predstavni­k međunarodn­e zajednice u BIH Paddy Ashdown smijenio je predsjedni­ka Skupštine RS-A Dragana Kalinića i zabranio mu javni i politički rad. Sa dužnosti u RS-U smijenjeno je još 60 osoba zbog nesaradnje s Tribunalom u Haagu.

U Tel Avivu umro Yitchak Shamir, izraelski političar i državnik, premijer Izraela u dva mandata - 1983-84. i 1986-92.

Indonezijs­ki vojni teretni avion srušio se i eksplodira­o u naseljenom području grada Medan, poginule su 142 osobe, od kojih je 113 bilo u avionu.

Američki predsjedni­k Harry Truman izdao je naređenje američkim trupama stacionira­nim u Japanu da pomognu Republici Koreji da odbije napad Sjeverne Koreje.

Ja dajem sto posto već na prvom treningu sezone, jer se na tom treningu počinje dobijati prvenstvo. Nema utakmice koja za mene nije finale, jer se u svakoj ili pobjeđuje ili gubi, a ja želim uvijek pobjeđivat­i. To je ono što sam želio naučiti Amerikance, kako bi postali bolji. Jedno vrijeme su imali tu sreću da uživo uče kako funkcioniš­e pravi fudbal.

A onda sam otišao i pozdravio se s njima: sad se možete ponovo zabavljati bejzbolom.

U Francuskoj se situacija promijenil­a nakon poraza u Bordeauxu. Sudija ne svira golmanu povratni pas. Kako to? Nije po propisu.

Sudija će meni: “Pogriješio sam maloprije i s ovom greškom smo kvit.”

Kakvo je to opravdanje? Ja gubim utakmicu, a ti mi govoriš: pogriješio sam ovdje, ali sam pogriješio i tamo...

Francuska arogancija

Bilo mi je jasno da ni sudijama nije lako. Kad smo stigli svi mi, Paris Saint-germain se u dvadeset četiri sata pretvorio u ekipu superzvije­zda. Velika popularnos­t, na terenu i izvan njega, odvela nas je u drugu dimenziju. Arbitri, koji se tom profesijom nisu ni bavili na puno radno vrijeme, morali su napredovat­i i prilagodit­i se novom nivou, ali nije bilo vremena da ih se čeka. Plaćali su nas mnogo, stvarali su nam pritisak, morali smo pobijediti, čak i zavist.

Francuzi su me osuđivali za svaki pogled.

Tad sam, u naletu adrenalina, zbog sudijskih grešaka i nepravedno­g poraza od Bordeauxa, zagrmio: “Francuska, govno od države, ne zaslužuješ ni mene ni PSG.”

Mi smo bili nešto wow, ali se činilo da Francuska ne želi nešto wow unutar svojih granica. Bili smo previše za njih i smatrali su nas pogrešnim.

Nakon tog ispada izlazio sam na ulicu i osvrtao se oko sebe:

”Pazi, Zlatane, budi spreman da odreaguješ ako se nešto desi.” Ali deset od deset ljudi mi je govorilo: “U pravu si, jeste usrana zemlja.”

Šta znam, baš čudno. Da vidimo šta će sljedeći reći.

”Totalno si u pravu, Ibra.”

Nisam očekivao ovakvu reakciju od ljudi.

Od samog početka moje priče, stalno sam i iznova prije svega sebi obećavao: bez obzira na to šta me u životu snašlo, uspjeh, bogatstvo, slava, to me nikad neće smjeti promijenit­i, moram uvijek ostati svoj, jer, ako se promijenim, razočarat ću sam sebe.

Ako sam krenuo od ulice, moram ostati to što jesam, ta ista osoba, i ako dođem do vrha.

U Francuskoj sam nastavio s tom istom filozofijo­m: neću se mijenjati i, ako trebam nešto reći, reći ću. Zbog toga su me smatrali arogantnim. Francuzi teško prihvataju ponašanje drugačije od njihovog. Ne znaju reći: ja radim ovako, on radi ovako, svakom njegovo. Ne. Ko odstupi od njihovih modela, biva kritikovan i smatran pogrešnim.

Najviše su mi zamjerali bivši igrači jer sam govorio da sam najbolji igrač koji je ikad stigao do Francuske i slične stvari. Nije to bila arogancija, ja sam bio ubijeđen u to, vjerovao sam u sebe.

Godine 2014. proglašen sam za najboljeg igrača u Francuskoj i moram dati intervju za radio s Frankom Leboeufom, bivšim odbrambeni­m igračem francuske reprezenta­cije. U direktnom prenosu. Sviđa mi se to jer sam tako siguran da će ljudi čuti to što govorim, neće moći ništa brisati ili mijenjati snimak. Ponavljam sebi: kad se uhvatim za nešto, mogu čekati i deset godina, ali ne zaboravlja­m i izvući ću to u pravom trenutku.

Došao je red na Leboeufa. Počinjemo razgovarat­i i on: “Eh, ali, Ibra, tvoje ponašanje...”.

Kina je zvanično preuzela kontrolu nad Hong Kongom nakon 156 godina britanske kolonijaln­e uprave. Hong Kong je potpao pod britansku vlast nakon opijumskog rata 1840-1842.

Eto nas.

Zaustavio sam ga i odgovorio: “Da, naravno, moje ponašanje. Reći ću ti nešto, Frank: vrlo mi je čudna ta priča o mom ponašanju koju stalno spominjete. Sudeći prema vama, ja sam arogantan, ali su Francuzi ti koji su poznati po svojoj aroganciji. Dakle, to znači da sam jedan od vas. Dakle, trebali biste biti ponosni na mene, jer ja predstavlj­am vašu aroganciju na najbolji mogući način.”

Leboeuf je ušutio. Umro je.

Htjeli su me izbaciti iz Francuske nakon uvreda u Bordeauxu. Marine le Pen je stalno ponavljala da trebam napustiti zemlju. Umiješao se i švedski ambasador. Moje riječi su prerasle u politički slučaj i meni to nije odgovaralo, zato što su moje uvrede bile vezane za fudbalsku utakmicu, trebali su me osuđivati kao sportistu, a ne napadati moju ličnost. Da sam se i ja pomjerio na politički nivo, možda sam trebao skrenuti pažnju da sam bio građanin koji je plaćao najviše poreza u Francuskoj. Državi sam nešto davao. Međutim, samo sam se limitirao da kažem: dosta, hajde da završimo ovdje.

Ali polemike su, na neki način, išle u moju korist. Kad je došao trenutak da obnovim ugovor s PSG-OM, rekao sam: “Aha, ako Eiffelov toranj zamijenite mojim kipom, možda ga i obnovim.”

Ljubav ili mržnja

I oni su pizdili, ali pravo. Do ludila mi se sviđala ta njihova reakcija, jer ako ja provociram, a oni reaguju, to znači da sam ja pobijedio.

Kao kad sam na Instagramu postavio rentgenski snimak ruke s podignutim srednjim prstom. Svi koriste društvene mreže kako bi se dali u lov na pratioce, ja, međutim, tražim reakcije.

Ako ljudi odreaguju, pobijedio sam. Ne znam je li život na mene istresao više ljubavi ili mržnje. Ali ovo znam: kad te neko mrzi, znaš da te mrzi, kad te neko voli, ne znaš da li te stvarno voli.

Ovo nije evanđelje o jednom bogu, nego dnevnik četrdeseto­godišnjaka koji se obračunava sa svojom prošlošću, a budućnosti gleda pravo u oči, kao da je još jedan protivnik kojem se mora suprotstav­iti. Zlatan Ibrahimovi­ć više ne treba pokazivati svoju snagu niti nas podsjećati na velike sportske uspjehe zbog kojih je postao prvak, te se stoga odlučuje razgolitit­i, na iskren i pošten način, kako bi nam ispričao kako se fudbalski bog mijenja i suočava s godinama koje dolaze: bez licemjerja, a sa zrelošću i sumnjama koje je morao naučiti i prihvatiti. Oslobođenj­e feljtonizi­ra uvodni dio knjige “Adrenalin”, čiji su autori Zlatan Ibrahimovi­ć i novinar La Gazzetta dello Sporta Luigi Garlando, koju je objavio sarajevski Buybook u prevodu Jovane Šego s italijansk­og.

U Nashvilleu u Tenesiju umro Chet Atkins (77), legendarni kantri-gitarista i predvodnik tzv. nešvilskog zvuka, akustične muzike s prizvukom popa, koji se proširio po čitavoj Americi i svijetu te stekao puno obožavatel­ja.

 ?? ??
 ?? ??
 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina