Inspiracija

dina plovi Jadranom od Dubrovnika do Pule. U more baca i do dvije hiljade udica. Pored ljubavi prema moru, ima i razvija još jednu: književnost. Piše pjesme, kratke proze i aforizme, a u Sarajevu je predstavio svoju knjigu “Ja i moja sjena” - pjesme u kojima se, kako piše recenzent Nikola Vugdelija, “more pojavljuje kao blagoslov i kao prokletstvo, kao posrednik odnosa pjesnika s vlastitom sjenom, pretvarajući je u ljepotu, u poeziju. Misli nadolaze i pretaču se u stihove, od lučice u Poljudu, preko vala Šolte i Brača, pitomog Dubrovnika, dalje do Rogoznice, Kornata i divljih mora Jabuke. Uronjen u Mediteran, pjesnik nam razotkriva sebe, svoju nutrinu, misli i maštarije, vodi nas u malo primorsko mjesto u kojem je odrastao, u doba sunca i smija koje polako nestaje.”

Prema mišljenju novinara Ahmeda Burića, misao o moru uvijek u sjećanje priziva onu Kafkinu misao da sve u životu prolazi osim sna o životu pored mora.

U Sarajevu se, nakon Zadra, Šibenika i Beograda, predstavio pjesnik osebujnih stihova i biografije

- Sve te pjesme o moru, Pupačića, Hristića, Daniela Dragojevića, Paljetka, to nasljeđe “metafore samoga sebe” u pjesmama nas vodi kroz malena mjesta i velike istine, na način koji smo prije mogli sresti, recimo, kod velikog Tome Bebića. Sve te priče o ljudima, magarcima i čamcima koje nama ponekad zvuče kao da nisu napisane i izgovorene u istom jeziku, ali su nam bliske, jer nas miluju i šibaju onim mlazovima i kapima, valovima i pjenom koji se vide i osjete u Brajičićevom stvaralaštvu, naveo je, između ostalog, Burić povodom sarajevske promocije knjige “Ja i moja sjena” Maria Brajičića.