Li u Majine pejzaže bijega!

Aju kao slike. U svijetu profesionalne ut dug više od 30 godina i za naše ovima koji pobiru nagrade diljem svijeta

Danas ste profesorica na svom nekadašnjem faksu, predajete fotografiju na Katedri za grafički dizajn i slikovne informacije. Vaše studente potičete da rade u serijama, da li je smisao u razradi ideje, nešto kao strip, ali u obliku fotke?

- To je to i zato što stvarno mislim da je fotografija proces, da jednom fotografijom ne možete toliko puno reći kao serijom. Serija je zaokruženo djelo koje može čak i u ovom apstraktnom obliku ipak ispričati priču, a kad je jedna fotografija, nikad ne znaš je li to slučajno? Što je sad to? Ovo o čemu govorim odnosi se na apstraktnu, ali i svaku drugu fotografiju.

Napisali ste i udžbenik “Osnove digitalne fotografije” objavljen u Zagrebu u izdanju Školske knjige. Kako Vi općenito vidite omasovljenje fotografije, da li je to plus ili minus za fotografski medij?

- To je jako dobro i bitno pitanje, odgovor nije jednostavan. Zvuči jednostavno, ali nimalo nije. Za fotografiju njena masovna upotreba i velika rasprostranjenost sigurno nisu smetnja. Mislim da je to prirodni razvoj koji će vremenom možda iznjedriti neke nove likovne vrijednosti, ne bih rekla da je to išta loše. Jednostavno, producira se jako puno, a unutar te produkcije svaki autor mora naći sebe, svoj unutarnji glas, to nije puno drugačije nego kod analogne fotografije.