Tako mlijeko, tako sir, tako kajmak
U mom zavičaju, u mom ti iskonski čisti i goli predjeli u kojima su se nabavljali mlijeko, sir i kajmak bili su surduci
Neke stvari, piše Desnica u “Proljećima Ivana Galeba”, kao da su najbolje, najčistije, najizvornije baš u predjelima gdje je život najgoliji a ljudi najsirotiji. Tako sir, tako kajmak, tako mliječni proizvod uopće. Jer mlijeko i sve što je mliječno ima neke veze s praizvorima života. Zato se oni rado dobavljaju iz predjela koji su iskonski čisti i goli i, bar izdaleka posmatrani, pastirski idilični.
Put do rijeke
U mom zavičaju, u mom rodnom kraju sveta, ti iskonski čisti i goli predjeli u kojima su se nabavljali mlijeko, sir i kajmak bili su surduci. Surduk je put kojim ljudi silaze do rijeke i koji je ponekaddubokipodesetakmetara.to su šumski bogazi koji se s glavnog puta obaraju prema Dunavu. Uglavnom su neprijateljskistrmiizarasliutristačuda, ali ima, tu i tamo, i onih pitomih.
Na ivicama tih pitomih surduka nalaze se vinogradi, a u vinogradima i danas samuju kućice u kojima su nekada mjesecima kunjali i odmarali pudari. Na kraju vinogradâ, iza posljednjeg čokota, podignuta je prije stotinu i više godina kakva nabijača u kojoj danas živi samo sedamdesetogodišnja Julijana kod koje desetak kuća dva puta sedmično pazari mlijeko, sir i kajmak.
To su kuće koje mirišu na surutku i na goblene. Sve u tom domaćinstvu pripada davnim vremenima. Na zidove su prikucani tanjiri sa livadskim motivima, iznad otomana je crno-bijela