Nepredvidivi proxy rat

Rat u Ukrajini je školski primjer posredničkog, tzv. proxy rata u kojem, uz sukobljene strane, posredno sudjeluju i treće zemlje, ali s primjerene distance

nedavno sam sudjelujući u dijaloškoj emisiji “Specijal” O kanala izjavio da Ukrajina, unatoč svojoj borbenosti, oslobađanju nekih okupiranih dijelova i vojnoj pomoći Zapada, ne može dobiti rat protiv Ruske Federacije, jer je Moskva u agresiji od 24. veljače 2022. do sada angažirala tek oko 30 posto svog borbenog potencijala. Svoju tvrdnju temeljim na značajnoj ruskoj superiornosti u zraku i na kopnu: dok Rusi imaju 850.000 aktivnih vojnika, 250.000 rezervnog kadra i 200.000 paravojnih snaga, dotle ukrajinska vojska raspolaže sa 250.000 vojnika i isto toliko rezerve i oko 50.000 paravojnih formacija. Rusi, naprimjer, imaju 12.000 tenkova i 30.000 oklopnih vozila, a Ukrajinci s druge strane raspolažu sa 2.600 tenkova i 12.000 oklopnih vozila. Rusko ratno zrakoplovstvo ima 772 borbena aviona, 739 jurišnika i više od 2.000 helikoptera, dok Ukrajina ima 69 borbenih aviona, 29 jurišnika i oko 60 helikoptera. Oni koji zagovaraju manju potporu Ukrajini i veći pritisak na tu zemlju da pregovara, uključujući prihvaćanje bolnih teritorijalnih odricanja, ponavljaju da Ukrajina u ratu protiv ruskog agresora jednostavno ne može biti pobjednik.

Slovenski filozof Slavoj Žižek već šest mjeseci boravi u Kijevu i piše kolumne za londonski Guardian, premda nije vojni analitičar, on se, zbog situacije na bojištu, slaže sa tim da Ukrajina ne može trijumvirati i piše: “To je istina, ali upravo u tome i jest veličina ukrajinskog otpora: riskirali su nemoguće, prkoseći pragmatičnim proračunima, a najmanje što im dugujemo jeste puna podrška. Da bismo to učinili, potreban nam je jači NATO - ali ne kao produžena ruka američke politike. Američka strategija suprotstavljanja kroz Evropu daleko je od samorazumljive, jer ne samo Ukrajina već i sama Evropa postaje mjesto proxy rata između SAD-A i Rusije, koji bi mogao završiti kompromisom između te dvije zemlje na račun Evrope. Postoje samo dva načina da se Evropa makne iz te pozicije: igrati igru neutralnosti, što je prečac do katastrofe, ili postati autonomna. Zamislite samo kako bi se situacija mogla promijeniti ukoliko