Intelektualka lavlje
Susan Sontag bi ovih dana napunila cijelih devedeset. Njena ostavština cijelom svijetu je nemjerljiva, a ono što je uradila za nas, prosto je neprocjenjivo
Jedan trg u centru Sarajeva nosi ime jedne, za svijet, a i za nas, veoma bitne osobe. Bila je “mračna dama” američkog intelektualnog života, bavila se filmom, književnom i kulturnom kritikom, filozofijom, političkim aktivizmom, borila se za ljudska prava, a radila je i kao profesorica. Ime joj je Susan Sontag i da je još s nama, jučer bi proslavila 90. rođendan.
- Ona je bila prva svjetski poznata ličnost koja je javno rekla da je ono što se događalo u Bosni i Hercegovini 1993, bilo genocid, rekao je jedne prilike Haris Pašović, naš poznati reditelj.
- Prva. Ona je to duboko razumjela. Bila je apsolutno, stopostotno tome posvećena jer je smatrala da je to važno za Bosnu, ali da je važno i za svijet, istakao je tada.
Chanel 5 kao metafora
Taj navod stoji i u knjizi Benjamina Mosera “Sontag - život i djelo”, koji je za nju dobio i Pulitzera, a koja je promovisana u Sarajevu prije tri godine, u prijevodu Senade Kreso. Koliko joj je Sarajevo obilježilo cijeli život, prepoznao je i Moser pa je njemu posvetio priličan dio svoje knjige. Ali, to je uzajamno - i Sontag je Sarajevu značila i još znači mnogo. Toliko da i trg ispred najvećeg našeg pozorišta nosi njeno ime.
- Susan sam upoznala prvoga dana po dolasku u grad. Pamtim dobro kako joj, zajedno s njenim sinom Davidom, prilazim dok ona daje intervju za neku svjetsku televizijsku stanicu. Pamtim kako je bila visoka, meni se činilo da je bila visoka barem tri metra. Pamtim svoje strahopoštovanje, u njenoj blizini zaista osjećaš kako si u svakom pogledu malen. I onda ona to strahopoštovanje razbije tutnuvši mi parfem Chanel 5 u ruku, ispričala je jednom prilikom Senada Kreso.
- Tad mi se, a i sad to tako pamtim, činilo da je to najveće pakiranje parfema koje sam ikad vidjela, veće svakako od onih koje možeš kupiti u duty free shopu. Veće i fizički i metafizički.
I bilo je veće jer pokloniti parfem nekome tko nema ništa, tko je izgladnio, tko se smrzava, u gradu u kojem je kilogram soli u tom času bio skuplji od tog parfema - to je moglo pasti na um samo nekom kao Susan Sontag. Parfem kao metafora!, prisjeća se Kreso.
Sontagjeusarajevostiglaprekosvog sina Davida Reefa, novinara i pisca. On je stigao u naš glavni grad u septembru, ali ne samo kao novinar nego jer je gajio uvjerenje da u svijetu ipak egzistiraju civilizovani ljudi i da će shvatiti šta se dešava ovdje ako im prenese istinu.
-Akobisevijestiobosnijednostavno mogleprenijetiljudima,nećesedozvoliti nastavak tog pokolja, mislio je Reef.
A nekada pred kraj te prve posjete, što prenosi i Moser u svojoj knjizi, Reef je sjeo i razgovarao sa Mirom Purivatrom, koji će tek nekoliko godina kasnije pokrenuti Sarajevo Film Festival. Upitao ga je Reef da li ima neko koga bi mogao dovesti u Sarajevo kada ponovo dođe.
- Jedna od osoba koje bi mogle savršeno razumjeti što se ovdje dešava je definitivno Susan Sontag, kazao mu jepurivatra,neznajućidajereefustvari njen sin. Samo nekoliko sedmica kasnije, pojavio se ponovo na Mirinim vratima i rekao:
- Ok, tražio si nešto od mene i doveo sam ti gosta.
- Iza vrata je stajala ona. Susan Sontag. Ukočio sam se, prisjetio se Purivatra dok je razgovarao sa Moserom.
Susan Sontag došla je prvi put u Sarajevouaprilu1993.godine.poslijepovratka u New York, bila je zaprepaštenaravnodušnošćusvijetapremaonom štojezadesilosarajevoibosnuihercegovinu i bilo joj je potpuno jasno da se mora vratiti u grad pod opsadom. Ovaj put, sa misijom da umjetnost može skrenuti pažnju na ratne strahote.
Iako nije imala veliko rediteljsko iskustvo, odlučila je u Sarajevu postaviti dramu “Čekajući Godota” Samuela Becketta. Taj izbor nije nimalo slu
Jedna od osoba koje bi mogle savršeno razumjeti što se ovdje dešava je Susan Sontag, kazao mu je Purivatra, ne znajući da je
Reef njen sin